U detalje | Nestala lica

Nestali novinari Kosova

Piše - 13.11.2020

Kakve su implikacije kada novinari/ke nisu sigurni.

Vi┼íe od 20 godina nakon zavr┼íetka rata na Kosovu, gotovo svi nestanci i ubistva novinara ostaju nerasvijetljeni. Iz novinarskih udru┼żenja i s Kosova i iz Srbije opetovano su apelovali na nadle┼żne da se ti slu─Źajevi obrade, ali porodice za to vrijeme ne pronalaze utjehu u novim informacijama o njihovim najmilijim.

Ova tema ve─ç decenijama stvara podjele izme─Ĺu albanske i srpske zajednice u zemlji. Posljednjih godina se osnivaju komisije u namjeri da se odr┼żi zanimanje politi─Źkih aktera i institucija za ovaj problem. Me─Ĺutim, njihovi zaklju─Źci ukazuju na nemar i sveprisutnu politizaciju ÔÇö ┼íto se ogleda u povr┼ínim istragama, prebacivanju krivice i odsustvu temeljne podr┼íke za uvr┼ítavanje ovog pitanja u politi─Źki dijalog.

U nastavku vam donosimo pri─Źe o 15 novinara s Kosova koji se i dalje vode kao nestali ili su ubijeni na samom kraju rata ili neposredno nakon, i za koje pravda ostaje nedosti┼żna jo┼í uvijek.

Marjan Melonashi: septembar 2000. godine

Dana 9. septembra 2000. godine, Marjan Melonashi je napustio svoje radno mjesto u centru Pri┼ítine u 14:10 sati, kada je i posljednji put vi─Ĺen. Svjedoci/kinje ka┼żu da je sjeo u narand┼żasti taksi prekoputa i zaputio se ka stanu. Prema reporta┼żi koju je Associated Press pripremio nekoliko dana kasnije, Melonashi je prije nestanka dobio niz prijete─çih poziva. Njegovi kolege/ice su bili zabrinuti za njegovu sigurnost.

Melonashi, svojevremeno reporter programa Radio-televizije Kosovo na srpskom jeziku, jedan je od 15 novinara koji su nestali prije dvije decenije. Ni protiv po─Źinitelja ni protiv naru─Źitelja tih ubistava do sada nije podignuta niti jedna optu┼żnica.

ÔÇťVa┼żno je ne dozvoliti da ovi zlo─Źini padnu u zaboravÔÇŁ.

Jelena Petkovi─ç, novinarka

Umjesto toga, ova tema se naizmjeni─Źno na─Źinje samo na Dan slobode medija i koristi za upiranje prsta u vlade Kosova i Srbije ÔÇö s obzirom na to da me─Ĺu nestalim i ubijenim novinarima ima i Srba i Albanaca. Ili onih koji su poput Melonashija porijeklom pripadali i jednom i drugom narodu.┬á

Melonashijeva majka, Cica Jankovi─ç, prijavila je nestanak sina istog dana kada se nije vratio ku─çi s posla. Oti┼íla je u Ured Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), koja je po zavr┼íetku rata u junu 1999. godine postala organ izvr┼íne vlasti u zemlji i njena sigurnosna slu┼żba. Jankovi─ç je nestanak prijavila i Me─Ĺunarodnom crvenom krstu te Ministarstvu unutra┼ínjih poslova Srbije.

┼áta se dogodilo od trenutka kada je Melonashi u┼íao u narand┼żasti taksi te kobne subote do trenutka kada su njegovi roditelji shvatili da je nestao? Pet godina kasnije, UNMIK je otvorio istragu o incidentu u okviru koje je ustanovljeno da niko nije bio ispitan u vezi s Melonashijevim nestankom. Istra┼żni postupak je ubrzo zatvoren i nikada nije doveo do podizanja optu┼żnice.

Na spomen Melonashijevog imena reakcije su razli─Źite. Neki tvrde da je 24-godi┼ínjak bio meta zato ┼íto je radio za program na srpskom, usto ┼íto je bio zaru─Źen za Srpkinju. U mjesecima nakon sukoba, odmazde protiv srpskog stanovni┼ítva u zemlji ÔÇö kao i protiv onih za koje smatralo da su izdali Kosovo ili svoje albanske korijene ÔÇö bile su u─Źestalije nego ikada.

ÔÇťVa┼żno je ne dozvoliti da ovi zlo─Źini padnu u zaboravÔÇŁ, nagla┼íava Jelena Petkovi─ç, novinarka koja je godinama izvje┼ítavala o ovoj temi i razgovarala s mnogim ─Źlanovima/icama porodica ubijenih ili nestalih. ÔÇťOve zlo─Źine ne smijemo zaboraviti i obavezni smo podr┼żati svakog kolegu koji se ┼żeli baviti ovom temom.ÔÇŁ

Afrim Maliqi: decembar 1998. godine

Afrim Maliqi je bio novinar lista Bujku (ÔÇťZemljoradnikÔÇŁ).

Bujku je u toku 90-ih predstavljao zanimljivost na novinarskoj sceni Kosova. U razdoblju kada su brojni albanski novinari/ke s Kosova odstranjivani s radnih mjesta na javnim radijskim i televizijskim ku─çama, a magazini na albanskom kao ┼íto je Rilindja (ÔÇťPreporodÔÇŁ) ga┼íeni, jedino je ┼ítampanim medijima koje vlada u Beogradu nije ocijenila kontroverznim bilo dozvoljeno da izbacuju novinske sadr┼żaje. Tako jedan poljoprivredni magazin nije percipiran kao prijetnja u o─Źima onih koji su nastojali obuzdati disidenciju kod kosovskih Albanaca/ki na polju politike.

Prema tome, Maliqi i mno┼ítvo drugih novinara/ki odlu─Źili su objavljivati politi─Źke ─Źlanke u tom poljoprivrednom magazinu, koji je odjednom postao izvor ponajboljeg izvje┼ítavanja u jeku sve napetije atmosfere na Kosovu.

Dana 2. decembra 1998. godine, Maliqi je prolazio automobilom kroz pri┼ítinsko naselje Sun─Źani Brijeg sa svojim bliskim prijateljem Hyzrijem Tallom, ina─Źe zapovjednikom u Oslobodila─Źkoj vojsci Kosova (OVK). Talla je do┼íao u Pri┼ítinu da posjeti porodicu u pauzi izme─Ĺu borbi vo─Ĺenih u oblasti Lab, na sjeveroistoku Kosova,

Na njihovo vozilo iznenada je otvorena vatra. Stanari/ke okolnih zgrada koji su vidjeli pucnjavu s prozora ─Źuli su po─Źinitelje da razgovaraju na srpskom.┬á

U pucnjavi je povrije─Ĺena jedna djevoj─Źica, koja nikada nije svjedo─Źila pred sudom iz straha za ┼żivot. Policija se vrlo brzo pojavila na licu mjesta, kao i tu┼żitelj, no Maliqijeva k─çerka Gresa je u iskazu koji je dala mnogo godina kasnije rekla da jo┼í nisu sigurni ┼íta se desilo tog dana.

Kako sugeri┼íu stru─Źnjaci/kinje, jedan od klju─Źnih razloga usljed kojih pitanje ubijenih i nestalih novinara ostaje nerije┼íeno jeste tranzicija kojom su tokom godina bili obilje┼żeni sudski i policijski sistem Kosova. U vremenu Maliqijevog ubistva, lokalna policija je mahom bila sastavljena od Srba s Kosova i ujedno izlo┼żena politi─Źkom utjecaju Beograda. Nakon NATO-ovog bombardovanja 1999. godine te povla─Źenja oru┼żanih i policijskih snaga Srbije, Kosovo je defakto u┼ílo u razdoblje protektorata, u kojem je Privremena misija Ujedinjenih nacija upravljala policijskim i pravosudnim tijelima sve do progla┼íenja nezavisnosti Kosova 2008. godine.

Gresa Maliqi se sje─ça da njenoj porodici nije bilo dozvoljeno da razgovaraju s policijom, s tim da im je dopu┼íteno samo da sutradan pokupe Afrimovo tijelo. U to vrijeme niko od njih nije pozvan u policiju na saslu┼íanje u vezi s nemilim doga─Ĺajima. Me─Ĺutim, jedan policajac im je otkrio da je Maliqi ubijen primiv┼íi ÔÇť30 metaka u tijeloÔÇŁ. Imao je 33 godine.

Kao jedan od osniva─Źa kulturnog centra u Podujevu utemeljenog 1990. godine, Maliqi je prvobitno izvje┼ítavao o umjetnosti i kulturi. U svom prvom politi─Źkom ─Źlanku, koji je objavljen u februaru 1995. godine u Bujkuu, osvrnuo se pak na diskriminaciju s kojom su se 90-ih svakodnevno suo─Źavali Albanci/ke i dalje zaposleni u institucijama koje su fakti─Źki gledano bile srpske. Gresa ka┼że da je njen otac tako─Ĺer pisao o masakrima, ubistvima i paljenjima sela. O njegovoj smrti do danas nije pokrenuta istraga.┬á

Te┼íko je izvje┼ítavati o ovoj temi, a ne izazvati gnjev jedne ili druge etni─Źke skupine involvirane u sukob na Kosovu.

Novinari/ke i svi ostali koji su znali Melonashija tvrdili su da je njegovo izvje┼ítavanje legitimizovalo to ┼íto su politi─Źke pristalice Slobodana Milo┼íevi─ça ili vladaju─çe elite u Beogradu zauzeli glavnu televizijsku ku─çu. Radio-televizija Kosovo, za vrijeme Jugoslavije poznata kao Radio-televizija Pri┼ítina, bila je stanica tada mahom sa─Źinjena od albanskih novinara/ki te je zadovoljavala potrebu za izvje┼ítavanjem na albanskom jeziku u Jugoslaviji ÔÇö ┼íto je bio odraz strukture stanovni┼ítva u tada┼ínjoj pokrajini Srbije.

Drugi su govorili da Maliqi nije trebao njegovati bliske veze s OVK. Prema tom narativu, s obzirom na to da je decentralizovana gerila koje se suprotstavila Jugoslavenskoj armiji i srpskim paravojnim formacijama mnogima bila trn u oku, pa tako i policijskim snagama koje su mahom bile srpske, Maliqi je stavio vlastiti ┼żivot u opasnost voze─çi se sa zapovjednikom OVK.

ÔÇťMi se kao novinari moramo kloniti politizacije takvih temaÔÇŁ, obja┼ínjava Petkovi─ç. ÔÇťNaravno da ne┼íto poput ovog mo┼że biti politizovano. Ipak, mislim da temi moramo pristupiti iz humanitarnog ugla, jer je se ovdje radi o osnovnim ljudskim pravima.ÔÇŁ

Naime, ona konstatuje da bi se rje┼íavanjem ovih slu─Źajeva mogla pru┼żiti jasnija slika o praksi u┼íutkivanja politi─Źkih protivnika i njihovih prista┼ía zasnovanoj na otmicama i brutalnim ubistvima. Ukoliko to ne bude u─Źinjeno, novinari/ke s Kosova ubudu─çe bi mogli izbjegavati rad na reporta┼żama o osjetljivim temama ÔÇö kao ┼íto su skora┼ínje optu┼żnice protiv vode─çih figura iz redova OVK ili kosovskih politi─Źara.

Xhemajl Mustafa: novembar 2000. godine

Beriane Mustafa otvoreno je poru─Źila da ni┼íta ne smije stajati na putu rasvjetljavanja ubistava onih koji su etiketirani kao politi─Źki protivnici neposredno nakon rata na Kosovu. Berianin otac, Xhemajl Mustafa, zasigurno je bio najvi┼íe pozicionirana li─Źnost koja je postala ┼żrtva politi─Źki motivisanog ubistva na Kosovu. Svega nekoliko dana prije nego ┼íto je ubijen, Mustafa je napisao tekst u kojem je iznio tvrdnju da je Kosovo oslobodio NATO, ne OVK.

ÔÇť─îvrsto vjerujem da su ubistva i kidnapovanja novinara bila politi─Źki motivisana i da su politi─Źke sile doprinijele ─Źinjenici da ti slu─Źajevi ni dan-danas nisu rasvijetljeniÔÇŁ, nagla┼íava Mustafina k─çerka. ÔÇťNemogu─çe je da jedan istaknuti novinar kao moj otac bude ubijen usred bijela dana u Pri┼ítini i da niko ne zna ni┼íta o tome.ÔÇŁ

I sama novinarka, Beriane tvrdi da svako ko odlu─Źi targetirati novinare za smaknu─çe ili nestanak ima samo jedan cilj u glavi: ÔÇťda u┼íutka pojedinca i sprije─Źi proces izvje┼ítavanja te da zastra┼íi svakoga ko ┼żeli govoriti o tome ili izvje┼ítavati o sli─Źnim pitanjima.ÔÇŁ

ÔÇťPrema tome, da, cilj svih po─Źinjenih ubistava bilo je i da se jedno u┼íutka i da se drugi zastra┼íeÔÇŁ, obja┼ínjava. Mustafa ujedno smatra da priroda izvje┼ítavanja kojim su se bavili neki od nestalih ili ubijenih novinara nije olak┼íavaju─ça okolnost zbog koje po─Źinitelji tih zlo─Źina ne bi trebali biti izvedeni pred lice pravde.

ÔÇťNe mislim da bi se etni─Źka pripadnost novinara trebala uzimati u obzir prilikom razmatranja ovih slu─Źajeva, ba┼í kao ni kvalitet njihovog izvje┼ítavanja. Iako je jasno da su pojedini mo┼żda izvje┼ítavali tako da direktno slu┼że interesu odre─Ĺene politi─Źke strane tada uklju─Źene u konflikt na Kosovu, svrha njihovih ubistava bila je da se u┼íutkajuÔÇŁ, zaklju─Źuje.

Enver Maloku: januar 1999. godine

Enver Maloku izvje┼ítavao je o politi─Źkim zbivanjima za Radio-televiziju Pri┼ítina sve do 1993. godine, kada je ve─çi dio zaposlenih albanske nacionalnosti ili dobio otkaz ili napustio servis: kao razlog za to naveli su politi─Źki pritisak. Maloku je potom preuzeo glavnu rukovode─çu poziciju u Kosovskom informacijskom centru (KIC) ÔÇö mre┼że dopisnika/ca, a isprva i pristalica Demokratske lige Kosova (LDK).

KIC je prikupljao informacije o svemu ┼íto se de┼íavalo u udaljenijim dijelovima Kosova u toku 90-ih, istovremeno promovi┼íu─çi aktivnosti LDK i njenog osniva─Źa, Ibrahima Rugove. Kako se mre┼ża u toj deceniji pro┼íirila, postali su najpouzdaniji izvor informacija i defakto nacionalna novinska agencija.

Malokua su prvi put poku┼íali ubiti u julu 1998. godine, kada je na njega pucano ispred ulaza u njegov stan. Jo┼í jedanput su ga poku┼íali ubiti u januaru 1999. godine, ponovo ispred stana. Njegova supruga je ─Źula pucnjeve i vidjela ubice u bijegu. Maloku je preba─Źen u bolnicu, gdje je podlegao povredama.

Momir Stoku─ça: septembar 1999. godine

Za sestru Momira Stoku─çe, etni─Źka pripadnost nije igrala ulogu u tome na koju ─çe se adresu obratiti za pomo─ç kada je u jednim srbijanskim novinama pro─Źitala vijest da je u Pri┼ítini ubijen njen brat.

Branka Damjanovi─ç se uznemirila kada se Momo, kako su ga odmilja zvali u porodici, jedne prilike nije javljao na telefon. Njen brat je kao novinar srbijanskog dnevnog lista Politika odlu─Źio ostati u Pri┼ítini nakon sukoba, uvjeren da je me─Ĺunarodno prisustvo garant njegove sigurnosti ÔÇö pored toga, prema rije─Źima njegove porodice, tvrdio je da nikada nije uradio ni┼íta ┼íto bi ga u─Źinilo metom.

Policija UNMIK-a je telefonskim putem obavije┼ítena da se u pri┼ítinskom naselju Pejton dogodio incident. Njihovi slu┼żbenici su prona┼íli Momu ubijenog na podu spava─çe sobe. ─îim je ─Źula vijest, Damjanovi─ç je u ┼íoku otputovala u Pri┼ítinu. Niko joj nije ponudio bilo kakve informacije.

Nikakvih informacija nije bilo ni godinu dana kasnije. Nakon još dvije godine, Damjanović je ponovo otputovala u Prištinu sa svojim susjedom Albancem da bi se raspitala o istrazi. Slali su ih od jedne policijske stanice i arhive do druge, sve dok nisu uvidjeli da su svi tragovi vezani za incident zametnuti.

Slali su ih od jedne policijske stanice i arhive do druge, sve dok nisu uvidjeli da su svi tragovi vezani za incident zametnuti.

Policija UNMIK-a je telefonskim putem obavije┼ítena da se u pri┼ítinskom naselju Pejton dogodio incident. Njihovi slu┼żbenici su prona┼íli Momu ubijenog na podu spava─çe sobe. ─îim je ─Źula vijest, Damjanovi─ç je u ┼íoku otputovala u Pri┼ítinu. Niko joj nije ponudio bilo kakve informacije.

Nikakvih informacija nije bilo ni godinu dana kasnije. Nakon još dvije godine, Damjanović je ponovo otputovala u Prištinu sa svojim susjedom Albancem da bi se raspitala o istrazi. Slali su ih od jedne policijske stanice i arhive do druge, sve dok nisu uvidjeli da su svi tragovi vezani za incident zametnuti.

Bekim Kastrati i Bardhyl Ajeti: 2001. i 2005. godina

Nisu se svi takvi incidenti odigrali u haoti─Źnom razdoblju u mjesecima neposredno nakon kraja sukoba na Kosovu. Novinari Bekim Kastrati i Bardhyl Ajeti ubijeni su 2001, odnosno 2005. godine. Obojica su radili za Bota Sot (ÔÇťSvijet danasÔÇŁ), biv┼íi list dijaspore i dalje poznat po afilijaciji s LDK i nekada┼ínjim predsjednikom Rugovom.

Njihova ubistva konkretno oli─Źenje su politi─Źkih podjela na Kosovu unutar albanske zajednice. Naime, Rugova je u ranim 90-im postao najprepoznatljiviji albanski politi─Źar na Kosovu kao pobornik mirnog, ali strate┼íkog pristupa izno┼íenju politi─Źkih zahtjeva kosovskih Albanaca/ki.

To se kosilo s pristupom OVK, ─Źije je rukovodstvo smatralo da je bilo neophodno organizovati oru┼żani otpor i radi za┼ítite gra─Ĺana/ki Kosova, koji su tada bili na meti Jugoslavenske armije, i radi skretanja pa┼żnje na zlo─Źine po─Źinjene ┼íirom zemlje. Ta ideolo┼íka podjela prenijela se i u relativno miran period po─Źetkom 2000-ih.┬á

I Kastrati i Ajeti su kritikovali OVK u svojim tekstovima, a Bota Sot je podr┼żavala hap┼íenje biv┼íih pripadnika OVK u sklopu ÔÇť┼íire kampanje borbe protiv kriminalaÔÇŁ. Kastrati je ubijen u vo┼żnji s Besimom Dajakuom, tjelohraniteljem predsjednika Rugove, te Ganijem Gecijem, istaknutim funkcionerom LDK i nekada┼ínjim borcem OVK. Kastrati i Dajaku nisu pre┼żivjeli, dok je Geci ranjen. Uzgred re─Źeno, i Geci je otvoreno kritikovao OVK kao eks-insajder.

Ajeti je u svojim sedmi─Źnim kolumnama branio potrebu za procesuiranjem ─Źlanova OVK pred Me─Ĺunarodnim krivi─Źnim sudom za biv┼íu Jugoslaviju (ICTY), pri ─Źemu je kritikovao nacionalisti─Źki nastrojene albanske demonstrante/ice koji su zahtijevali od me─Ĺunarodnih snaga da oslobode uhap┼íene pripadnike OVK.

Kako stoji u izvje┼ítaju Vije─ça za za┼ítitu novinara koji je objavljen u vrijeme njegove smrti, Ajeti je bio u procesu napu┼ítanja Bota Sota jer je htio pokrenuti konkurentski list koji bi mu poslu┼żio kao oslonac u izvje┼ítavanju. U maju 2005. godine, podnio je pritu┼żbe u kojima je naveo da je dobio prijetnje zbog tekstova. Dana 3. juna 2005. godine, zaputiv┼íi se iz Pri┼ítine ka Gnjilanu, ustrijeljen je za volanom iz neposredne blizine, iz automobila u prolazu.

Krist Gegaj: septembar 1999. godine

Krist Gegaj, ubijen 1999, i Shaban Hoti, ubijen 1998. godine, nisu bili novinari cijelim tokom karijere, iako su se bavili novinarskim radom netom prije ubistva. Gegaj je po─Źetkom 90-ih imenovan za sekretara Saveza komunista Kosova, ┼íto je bio kontroverzan potez s obzirom na to da je Savez Komunista Kosova u prethodnim godinama ÔÇťo─Źi┼í─çenÔÇŁ od najmo─çnijih albanskih ─Źlanova. Za one koji su ostali u Partiji ÔÇö i zauzeli pozicije u vrhu ÔÇö dr┼żalo se da su odani Slobodanu Milo┼íevi─çu.

Prema podacima iz istra┼żivanja Udru┼żenja novinara Srbije te intervjua s tada┼ínjim direktorom Radio-televizije Pri┼ítina, Miladinom Jovi─çem, Gegaj se 1997. godine obratio Jovi─çu s molbom za posao i on ga je zaposlio u redakciji radijskog i televizijskog programa na albanskom jeziku, kojoj je nedostajalo kadra. Jovi─ç ka┼że da je Gegaj bez problema izvr┼íavao poslovne obaveze sve do aprila 1999. godine, kada ga je Gegaj zamolio da bude po┼íte─Ĺen svakodnevnog dolaska na posao zato ┼íto je smatrao da je njegova sigurnost bila ugro┼żena.

Gegaj je ┼żivio u Istoku, gdje je prethodno obna┼íao funkciju u lokalnoj vlasti. Tamo je u septembru 1999. godine presretnut dok se u blizini svog imanja brinuo o doma─çim ┼żivotinjama. Pri─Źe o tome kako je barbarski mu─Źen do smrti jo┼í uvijek kru┼że isto─Źkim krajem, izazivaju─çi jezu ─Źak i kod onih koji ne odobravaju odluke novinara politi─Źara. Gegajevo tijelo je narednog dana izvu─Źeno iz rijeke nedaleko od mjesta ubistva.

Shaban Hoti: juli 1998. godine

S druge strane, Shaban Hoti ─Źesto biva izostavljen sa spiskova novinara koji su nestali ili ubijeni u toku i nakon sukoba na Kosovu. Jedan od razloga je taj ┼íto je Hoti, nekada┼ínji profesor ruskog jezika, radio kao prevoditelj s ruskim novinarima koji su se u julu 1998. godine zaputili na zapad Kosova kako bi intervjuisali vojnike OVK. Njegova smrt za sobom povla─Źi pitanje trebaju li medijski radnici/e ÔÇö oni ─Źija je uloga u pripremi date reporta┼że presudna iako nisu novinari/ke ili reporteri ÔÇö biti obuhva─çeni razgovorom o targetiranju novinara/ki.

Bekim Blakaj, direktor Centra za humanitarno pravo Kosova, porazgovarao je s Petkovi─ç o Hotijevom slu─Źaju za potrebe ─Źlanka koji je pripremilo Udru┼żenje novinara Srbije. Blakaj je rekao da je srbijanska policija rekla Hotiju i ruskim novinarima da ne idu dalje od ta─Źke za koju su napomenuli da je pod kontrolom OVK. Pro─Źulo se da su njihove jedinice zaustavljale autobuse i automobile te izvodile putnike/ce, izjavio je Blakaj.

Blakaj se referi┼íe na Hotija kao prevoditelja i novinara, mada je jasno da je u vrijeme zarobljavanja isklju─Źivo prevodio. OVK je njega i njegove ruske kolege presrela 21. jula. Novinari su pu┼íteni istog dana, ali je Hoti pet dana kasnije upucan na planini Beri┼ía.

Njegovi posmrtni ostaci prona─Ĺeni su 2001. godine na mjestu na kojem je prema svim indicijama i ubijen. Za razliku od drugih slu─Źajeva, u Hotijevom su protiv po─Źinitelja zlo─Źina podignute optu┼żnice. ICTY je osudio Hajredina Balaja, pripadnika OVK iz te regije, na 13 godina zatvora za ubistvo Hotija i jo┼í osam civila.

Ljubomir Kne┼żevi─ç (left) and Aleksandar Simovi─ç (right).

Ljubomir Kne┼żevi─ç, Mile Buljevi─ç i Aleksandar Simovi─ç: 1999. godina

Drugi, poput Ljubomira Kne┼żevi─ça, Mileta Buljevi─ça i Aleksandra Simovi─ça, nestali su u maju, junu odnosno augustu 1999. godine. O okolnostima tih nestanaka javnost vrlo malo toga zna.

Shefki Popova: septembar 2000. godine

Shefki Popova je bio jedan od najistaknutijih novinara Rilindje kada je umro. Kada je ponovo pokrenuta nakon rata, iako nije dugo trajala, Popova je radio za Rilindju kao dopisnik iz Vu─Źitrna, gdje ga je stanovni┼ítvo cijenilo zbog ─Źasnog izvje┼ítavanja poslije rata, izme─Ĺu ostalog o OVK.

Njegovi prijatelji/ce govore da nije slu─Źajnost to ┼íto je ubijen mjesec dana uo─Źi prvih poslijeratnih op─çinskih izbora na Kosovu. Gra─Ĺani/ke su u masovnom broju iza┼íli na te izbore, na kojima je prema nekim procjenama glasalo oko 80% lica s pravom glasa. Me─Ĺutim, to je ujedno bila prva prilika da stranke stvore lokalna upori┼íta jer je mo─ç do tada prete┼żno bila skoncentrisana na dr┼żavnom nivou. Mogu─çe je da se za osobe kao ┼íto su Popova smatralo da ugro┼żavaju tu novu dinamiku.

Ranko Pereni─ç i ─Éuro Slavuj: august 1998. godine

Slu─Źajevi nestanka Ranka Pereni─ça i ─Éure Slavuja prvi su zabilje┼żeni slu─Źajevi nestanka novinara tokom sukoba na Kosovu.┬á

Novinari Radija Pri┼ítina nestali su u augustu 1998. godine na putovanju ka manastiru Sveti Vra─Źi u Zo─Źi┼ítu, gdje su namjeravali raditi reporta┼żu o povratku otetih monaha. Nehotice su u┼íli na teritoriju Op─çine Orahovac, koja je u to vrijeme bila pod kontrolom OVK, te su posljednji put vi─Ĺeni u poslijepodnevnim satima 21. augusta, u Velikoj Ho─Źi.

U odnosu na ve─çinu osoba s ove liste, Pereni─ç i Slavuj su vjerovatno poznatiji ve─çem krugu ljudi budu─çi da je spomen-plo─Źa postavljena u blizini mjesta njihovog nestanka u nekoliko navrata uni┼ítavana. To obilje┼żje, na kojem je i na srpskom i na albanskom jeziku napisano: ÔÇťOvde su 21. avgusta 1998. nestali na┼íi kolege novinari ─Éuro Slavuj i Ranko Pereni─ç ÔÇö tra┼żimo ihÔÇŁ, bila je meta vandalskih napada od kada je podignuta i uklanjana je ukupno sedam puta .

Kako navodi Tatjana Lazarevi─ç, glavna urednica Kosseva ÔÇö vode─çeg kriti─Źkog medija s Kosova na srpskom jeziku ÔÇö uslovi za rje┼íavanje ovih zlo─Źina nisu stvoreni jo┼í od rata.

ÔÇťPrije svega nije stvorena politi─Źka klimaÔÇŁ, obja┼ínjava. ÔÇťInstitucije ne izvr┼íavaju du┼żnosti na odgovaraju─çi na─Źin i duboko su kriminalizovane. U tom kontekstu ne o─Źekujem da ─çe bilo koje krivi─Źno djelo biti obra─Ĺeno kako valja, a kamoli ona u kojima su ┼żrtve osobe ─Źiji je posao da politi─Źare i institucije pozivaju na odgovornost.ÔÇŁ

Lazarevi─ç dodaje i da je etni─Źka komponenta ovih slu─Źajeva ÔÇö koja prema njenom mi┼íljenju ne bi trebala igrati nikakvu ulogu u svemu ovome ÔÇö uzrokovala manjak interesa za njihovu obradu.

ÔÇťRat je zavr┼íen, ali dva naroda ne samo da nisu postigla pomirenje, ve─ç je kontekst mr┼żnje i animoziteta dobrano zabetoniran posebno unutar struktura vlasti i dr┼żavnih narativaÔÇŁ, nagla┼íava. ÔÇťVladaju─çe elite iste su one koje imamo jo┼í od po─Źetka 90-ih. Doslovno isti ljudi vode sve procese u na┼íim zemljama nekoliko decenija unazad. U takvoj situaciji nas ne bi trebalo ─Źuditi to ┼íto ovo pitanje nema epilog.ÔÇŁ┬á

ÔÇťRje┼íavanje ovakvog pitanja olak┼íat ─çe mi posao kao novinarki na KosovuÔÇŁ.

Tatjana Lazarevi─ç, glavna i odgovorna urednica Kossev

Njeno je predvi─Ĺanje da uspjeh u pogledu rje┼íavanja ovih slu─Źajeva ne─çe biti ostvaren dokle god strane organizacije budu davale primarni zamah u njihovoj obradi. ÔÇťTakve inicijative svedene su na projekte kojima upravlja mirovna industrija. To neko vrijeme bude seksi tema koju obi─Źno gura neko sa straneÔÇŁ, podcrtava Lazarevi─ç.

ÔÇťNi s jedne ni s druge strane ne postoje inicijative grasruts karaktera. Njih ne pokre─çu niti guraju ni sami novinari ni pripadaju─ça udru┼żenja novinara. Da bi to bile istinske grasruts inicijative, potrebne su dvije stvari: shvatanje da ovo mora biti rije┼íeno i vjerovanje da je to cilj za koji se vrijedno anga┼żovati.ÔÇŁ

Dok politi─Źki lideri/ke Kosova kao i novinarska udru┼żenja i s Kosova i iz Srbiji jo┼í uvijek na─Źinju temu nerasvijetljenih ubistava i nestanaka, goru─çi problem koji je u sredi┼ítu cijele rasprave ─Źesto se ignori┼íe. Naime, Lazarevi─ç smatra da nijedan novinar/ka nikada ne─çe biti u potpunosti rastere─çen/a dokle god u zraku visi mogu─çnost da ─çe se ne┼íto sli─Źno opet dogoditi.

ÔÇťRje┼íavanje ovakvog pitanja olak┼íat ─çe mi posao kao novinarki na KosovuÔÇŁ, zaklju─Źuje. ÔÇťTo dugujemo i na┼íoj profesiji i na┼íim zajednicama.ÔÇŁK

Fotografije:Arrita Katona i Atdhe Mulla / K2.0. Sve fotografije su iz arhiva fotografija nestalih lica – nema fotografija Krista Gegaj, Shabana Hotija ili┬á Mile Buljevi─ç jer nisu bile javno dostupne u arhivu.┬á┬á

Vrati se na monografiju