Perspektive | Economy

Nezaposlenost iz perspektive mikroekonomije

Piše - 03.06.2019

Značajni faktori koji se zanemaruju.

Činjenica da Kosovo bilježi jednu od najviših stopa nezaposlenosti na europskom kontinentu i nije neka novost. Tim problemom u najmlađoj državi Europe najviše su pogođeni mladi ljudi, što kod njih izaziva nestrpljenje i osjećaj beznađa.

Stopa nezaposlenosti u zemlji uglavnom se kreće oko 30 posto, ali najnoviji podaci još su alarmantniji. Pokazalo se da u 2018. godini 101 612 mladih — odnosno 30,1 posto stanovništva životne dobi od 18 do 24 godine — nije bilo uključeno u procese obrazovanja, rada, niti stručnog osposobljavanja. Kakvu onda budućnost može očekivati omladina na Kosovu?

Mikropoduzeća imaju manje koristi od ekonomije obima nego što je to slučaj sa srednjim i velikim.

Iako se procjenjuje da je lokalna privreda u proteklom periodu porasla za 3,9 posto, broj zaposlenih se u odnosu na 2017. godinu smanjio za 12 000 osoba. Dakle, privredni rast ne uslovljava rast zaposlenosti, i niz je razloga za to. Mi ćemo se, pak, u ovom tekstu posvetiti onima mikroekonomske prirode.

Faktor veličine poduzeća — premala su

Prema podacima objavljenim na platformi Open Business, čak 98 posto kosovskih poduzeća može se svrstati u mikropoduzeća, u kojima je zaposleno od po jedne do devet osoba. Ostatak ukupnog broja registriranih kompanija podjednako otpada s jedne strane na mala, te s druge na srednja i velika poduzeća.

Razni fakti idu u prilog i pobornicima i protivnicima ideje da između širenja firmi i povećanja stope zaposlenosti postoji uzročno-posljedična veza. Mnogi ekonomski analitičari i analitičarke vode žestoke rasprave o ovom pitanja, mada je neosporno da mikropoduzeća imaju manje koristi od ekonomije obima nego što je to slučaj sa srednjim i velikim. Budući da ne proširuju polje djelatnosti uporedo s povećanjem prihoda, takve firme nemaju potrebu da se šire, pa tako ni da zapošljavaju veći broj ljudi.

Faktor polja djelatnosti — previše trgovine, premalo proizvodnje

Osim veličine, važno je i ono čime se jedno poduzeće bavi. Šest od deset najpopularnijih polja djelatnosti na Kosovu odnosi se na maloprodajne i veleprodajne usluge, koje pruža oko 80 000 kompanija. Štaviše, u trgovinskom sektoru zaposleno je otprilike 59 000 osoba, a to ga čini vodećom privrednom granom s obzirom na broj zaposlenih radnika i radnica.

Proizvodnja je djelatnost u kojoj je dodana vrijednost najveća.

Ove cifre nas ipak ne bi smjele zavarati. Predviđa se da će trgovinski deficit Kosova u 2019. godini nastaviti rasti, nakon što se u protekloj popeo na cirka 3 milijarde eura. Krajnja vrijednost doznaka iz inozemstva u istom periodu je premašila 800 miliona eura, što je za 41 milion eura više nego u 2017. godini. Pored toga, ukupni iznos direktnih stranih ulaganja — koja pretežno odlaze u sektor nekretnina — u prethodne dvije godine se smanjio za 16 posto, to jest za oko 42 miliona eura. Šta nam sve ovo govori?

To nam prije svega govori da u velikoj mjeri zavisimo od priliva sredstava iz inozemstva, za koja se uglavnom možemo zahvaliti dijaspori. Također je očigledno da investicije ne stvaraju dovoljan broj radnih mjesta i zato što su usmjerene na tržište nekretnina, i zato što su u opadanju. Na kraju krajeva, konkurencija bi se za domaća poduzeća mogla pokazati prejakom jer ovdašnji poduzetnici i poduzetnice kaskaju za stranima u pogledu tehnološke razvijenosti i visine kapitala.

Ne bismo trebali zaboraviti ni to da se prihodi u okviru trgovine i na malo i na veliko ostvaruju na osnovu razlika između nabavnih i prodajnih cijena. Međutim, ona djelatnost u kojoj je dodana vrijednost najveća jeste proizvodnja, zbog čega bi i u primarnim i u sekundarnim granama privrede trebalo biti više zaposlenih.

Faktor životnog ciklusa poduzeća — lako nastaju, teško opstaju

Svjetska banka je nedavno objavila još jedan godišnji izvještaj pod nazivom “Doing Business“. Prema procjenama ove organizacije, Kosovo zauzima 44. poziciju među 190 država najpogodnijih za poduzetničko poslovanje, čime je nazadovalo za četiri mjesta u odnosu na prethodnu godinu. No, kada se radi o lakoći osnivanja poduzeća, kosovska privreda se nalazi na 13. poziciji. Dakle, kosovskim poduzetnicima i poduzetnicama značajnije poteškoće ne predstavljaju ni trajanje regulatornog procesa osnivanja firmi, ni novčana sredstva koja je potrebno izdvojiti u okviru tog procesa, kao ni iznos minimalnog temeljnog kapitala.

Osvrnemo li se, pak, na cifre iz baze podataka Open Business, uvidjet ćemo da se od 191 860 kompanija osnovanih u periodu između 2000. i 2019. godine (juni), njih 26 592 ugasilo. Prema tome, ispostavlja se da je lakše osnovati poduzeće nego njime upravljati, a među najveće prepreke na putu održivosti, širenja i uspješnog poslovanja jedne firme ubrajaju se i one ekonomske — kao što je pristup kapitalu — i one pravne prirode — kao što je izvršavanje ugovora.

Podaci iz baze Open Business pokazuju da su žene vlasnice samo 14,56 poduzeća registriranih na području Kosova.

Važno je naglasiti da vlasnici i vlasnice poduzeća ne podnose toliko teško likvidaciju koliko je podnose zaposleni u tim poduzećima, koji se po dobijanju otkaza pridružuju prilično brojnoj armiji nezaposlenih. Gašenje poduzeća stoga doprinosi povećanju konkurencije na tržištu rada.

Osim toga, siva ekonomija obuhvata 30 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) Kosova, što dovodi do nepoštene tržišne utakmice te dalje narušava ionako loše uslove rada i poslovanja. Tako su samo u toku prethodne godine 24 osobe izgubile život na svojim radnim mjestima, dok ostatak radne snage i dalje čeka na unapređenje sigurnosti u njihovom radnom okruženju.

Faktor učešća žena u radnoj snazi — premalo ženskih osoba na tržištu rada

Žene čine polovinu stanovništva, ali ne i polovinu radne snage na Kosovu.

Na tržištu rada aktivna je tek svaka peta građanka ove zemlje, pri čemu je samo njih 12,3 posto zaposleno. U najnepovoljnijem položaju nalaze se mlade žene — 65,7 posto ženskih osoba životne dobi od 15 do 24 godine, uz 43,5 posto dobi od 23 do 34 godine, nema posao.

Stanje je zabrinjavajuće i kada je riječ o ženskom poduzetništvu, budući da podaci iz baze Open Business pokazuju da su žene vlasnice 14,56 poduzeća registriranih na području Kosova. Jasno je da se problem nezaposlenosti kod ženskih osoba neće riješiti ukoliko se poveća broj poduzetnica, no na osnovu ovih cifri ipak možemo zaključiti kakav je položaj građanki u kosovskoj privredi. Krenimo zato od pretpostavke da je za osnivanje i vođenje jedne firme u prvom redu je potreban kapital, koji se ili nasljeđuje, ili stvara, ili posuđuje.

Samo četiri posto građanki Kosova naslijedilo je imovinu, a tek 15,4 posto njih posjeduje neku nekretninu uknjiženu pod svojim imenom. S tim u vezi, nasljedstvo ženama ne predstavlja najprikladniji izvor kapitala potrebnog za poduzetničko poslovanje.

Imajući u vidu i podatak da 80 posto ženskih osoba nije aktivno na tržištu rada, očigledno je da buduće poduzetnice ni pomoću prethodne zarade ne bi mogle finansirati vlastite poduzetničke poduhvate.

Naposlijetku, kada ste neaktivni ili nezaposleni i kada ne raspolažete nepokretnom imovinom, gotovo je nemoguće razmišljati o kreditnom zaduživanju s ciljem pokretanja vlastitog biznisa. Za primanje poslovnog kredita neophodan je izvor prihoda, kao i određeni iznos novca koji morate položiti kao kolateral.

Sve u svemu, nezaposlenost u državi problem je makroekonomske prirode koji vlasti na državnom nivou što prije moraju početi rješavati, ali počnemo li ga posmatrati iz prizme mikroekonomije, bit će to kao da se služimo mikroskopom. Time ćemo steći uvid u činjenicu da su veličina i vlasništvo poduzeća, te njihova polja djelatnosti i životni ciklusi, mali problemi koji — kada se nagomilaju — postaju glavni krivci za visoku stopu nezaposlenosti na Kosovu.

Naslovna fotografija: Faton Selani / K2.0.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.