Političke rasprave koje se vode u toku pandemije COVID-19 u prvi plan su stavile probleme u vezi s ljudskim pravima ne samo na Kosovu, već i širom svijeta. U utorak, 31. marta, Ustavni sud Kosova je saopćio da je donio odluku prema kojoj se vladine preventivne mjere ograničenja slobode kretanja i slobode okupljanja proglašavaju neustavnima.

Budući da presuda još uvijek nije objavljena, u ovom trenutku je nemoguće ustanoviti koji su konkretno razlozi prethodili donošenju ove odluke. Međutim, u saopćenju su ponuđeni glavni zaključci Suda koji mogu poslužiti kao adekvatan odgovor na ključno pitanje: da li bi Kosovo trebalo uvesti vanredno stanje i odstupiti od određenih ljudskih prava kako bi uvela mjere prevencije širenja zaraze?

Predsjednik Hašim Tači (Hashim Thaçi) se obratio Ustavnom sudu s tvrdnjom da je proglašenje vanrednog stanja preduslov za ograničavanje ljudskih prava na Kosovu. Prema tome, konstatirao je kako je odluka vlade (u ostavci) o privremenom ograničenju slobode okupljanja i slobode kretanja građana/ki i privatnih vozila neustavna te da se njome krše ljudska prava. 

Ustavni sud je u spomenutom saopćenju pobliže objasnio razliku između “ograničenja” ljudskih prava i “odstupanja” od ljudskih prava, pri čemu se priklonio argumentima odlazeće vlade. Prema ocjeni Suda, ljudska prava mogu biti “ograničena” i mimo vanrednog stanja, pod uslovom da su ograničenja usklađena sa zakonom, i da su ograničena u onoj mjeri u kojoj je to potrebno da bi se ostvario cilj tih ograničenja u okvirima otvorenog i demokratskog društva.

Sud je ocijenio da “ograničenja” ljudskih prava predstavljaju blaži oblik miješanja u ljudska prava, dok su “odstupanja” od ljudskih prava teži oblik miješanja koji je dozvoljen samo ukoliko je uvedeno vanredno stanje.

Ipak, Sud je utvrdio i da ograničenja nametnuta vladinom odlukom o ograničenju slobode okupljanja, slobode kretanja i prava na poštovanje privatnog i porodičnog života nisu “u saglasnosti sa zakonom”, odnosno da nisu u skladu s članom 55. Ustava Kosova koji se odnosi na uslove za ograničenje ljudskih prava.

Bez obzira na to, Ustavni sud je u svojevrsnom presedanu saopćio da presuda stupa na snagu tek 13. aprila 2020. godine, imajući u vidu aktualnu pandemiju, preporuke državnih zdravstvenih ustanova i eventualnu štetu koja bi mogla biti nanijeta javnom zdravlju neposrednim poništenjem odluke vlade.

Kako presuda nije objavljena, razlozi zbog kojih je sud pribjegao uskom pravnom tumačenju kriterija koji glasi da “ograničenje mora biti u saglasnosti sa zakonom” — u ovom slučaju je to Zakon o sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti — i dalje su nejasni.

Međutim, Sud je ovom presudom poslao jasnu poruku: Skupština bi mogla usvojiti novi zakon kojim bi bile predviđene preventivne mjere protiv širenja COVID-19 i čijim bi odredbama pojedina ljudska prava bila ograničena bez prethodnog proglašenja vanrednog stanja.

Druga mogućnost predviđena Ustavom je ta da Skupština usvoji dekret predsjednika, čime bi se uvelo vanredno stanje i napravilo odstupanje od određenog broja ljudskih prava.

Odstupanje od ljudskih prava ili njihovo ograničavanje?

Kosovo do sada nije potpisalo Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR), ali je direktno primjenjuje u državnom zakonodavstvu uz niz drugih međunarodnih sporazuma koji imaju prednost ukoliko dođu u sukob s državnim zakonoima, među kojima je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR).

Pojedine države potpisnice ECHR-a, kao što su Albanija, Gruzija i Rumunija, proglasile su vanredno stanje pozvavši se na pravo odstupanja od ljudskih prava, dok su druge, poput Njemačke, Italije i Slovenije, odlučile ograničiti određena ljudska prava, s tim da nisu odstupile od njih niti uvele vanredno stanje.

Kao što je već navedeno, Ustavni sud Kosova je istakao da je ograničenje ljudskih prava blaži oblik miješanja u ljudskih prava u odnosu na odstupanje od ljudskih prava. Shodno tome, Kosovo bi trebalo prioritizirati i razmotriti sve mogućnosti koje obuhvataju mjere ograničenja ljudskih prava prije nego što se odluči za opciju proglašenja vanrednog stanja i odstupanja od ljudskih prava.

Šire gledano, predsjednik Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, Rik Dams (Rik Daems), u nedavnom saopćenju je apelirao na države da se prilikom rješavanja krize nastale pandemijom koronavirusa pridržavaju odredbi ECHR-a.

Dams je skrenuo pažnju na Rezoluciju Vijeća Europe 2209 (iz 2018. godine), koja se tiče pitanja proporcionalnosti u vanrednom stanju vezanih za odstupanja od ECHR-a. U Rezoluciji se navodi sljedeće: “Normalne mjere ili zabrane koje su dozvoljene Konvencijom i koje su usmjerene na očuvanje javne sigurnosti, zdravlja i reda moraju biti izvan svake sumnje neadekvatne prije nego što se dopuste vanredne mjere koje podrazumijevaju  odstupanja.”

Dams je ujedno pozvao države da “kontinuirano preispituju nužnost produžavanja vanrednog stanja i svih mjera donijetih u tom periodu te da — po isteku svakog narednog roka — primijeni prezumpciju prekida vanrednog stanja.”

U Općim napomenama o članku 4. ICCPR-a, Komitet UN-a za građanska i politička prava (CCPR) iznio je vrlo sličan stav kada se radi o odstupanju od prava utvrđenih ICCPR-om za vrijeme trajanja vanrednog stanja.

Odbor je zaključio da, kako bi odstupanje bilo u saglasnosti s ICCPR-om, državne vlasti moraju ne samo dokazati da je život građana/ki ugrožen u datoj situaciji, već i da su sve njihove mjere koje se kose s Paktom striktno uslovljene ozbiljnošću situacije.

“Prema mišljenju Odbora, mogućnost ograničavanja pojedinih prava zagarantiranih odredbama Pakta koje uređuju, primjerice, slobodu kretanja (član 12.) ili slobodu okupljanja (član 21), u takvim situacijama je pretežno dovoljna i nikakvo odstupanje od odredbi o kojima je ovdje riječ ne bi bilo opravdano hitnošću situacije.”

Da li bi se uvođenjem vanrednog stanja bolje odgovorilo na pandemiju COVID-19?

Ustav Kosova određuje da vanredno stanje može biti proglašeno kada su “neophodne vanredne mjere odbrane” u slučajevima “prijetnje za javnu sigurnost”, kao što je trenutna pandemija.

Tokom vanrednog stanja, Državno vijeće sigurnosti Kosova ovlašteno je za provođenje izvršnih radnji koje se odnose na vanredno stanje. U takvim okolnostima, Vijećem predsjedava predsjednik/ca Kosova (a ne premijer/ka koji/a je inače na čelu tog tijela) i u njegovom sastavu nalaze se: premijer/ka; zamjenik/ca (ili zamjenici/e) premijera/ke; ministar/ica Sigurnosnih snaga Kosova; ministar/ica vanjskih poslova; ministar/ica unutrašnjih poslova; ministar/ica pravde; ministar/ica ekonomije i finansija; te ministar/ica zajednica i povratka.

Da bi se vanredno stanje moglo uvesti, predsjednik/ca izdaje dekret koji potom mora biti uvojen u Skupštini, a u tom dokumentu preciziraju se priroda opasnosti kao i ograničenja prava i sloboda. Prava i slobode su ograničene “u onoj mjeri u kojoj je to potrebno”, i to u skladu s relevantnim okolnostima naznačenim u dekretu.

Iz Ureda predsjednika još uvijek nisu objavili nacrt dekreta o proglašenju vanrednog stanja i nepoznato je koje vanredne mjere će tim dekretom biti predložene s ciljem suzbijanja aktualne zdravstvene krize. Bez obzira na tu činjenicu, diskutabilno je i to koje bi mjere — pored onih koje su trenutno važeće — bile primjerenije za rješavanje ove situacije.

Uprkos tome što je ocijenio odluku vlade neustavnom, Ustavni sud je poslao vrlo jasnu poruku o primjerenosti mjera u trenutnoj zdravstvenoj krizi kada je odlučio prolongirati datum na koji će presuda stupiti na snagu. Drugim riječima, Sud je utvrdio da iako vladine mjere nisu prošle test “saglasnosti sa zakonom”, one su prema drugim parametrima proporcionalne razmjerama krize i potrebne za njeno razrješenje.

Povrh toga, predsjednik Tači se u zahtjevu upućenom Sudu nije tehnički usprotivio ovim mjerama. Naime, u tekstu zahtjeva za ocjenu ustavnosti odluka Vlade, Tači je naveo da su mjere “dobrodošle”, no da su ipak neustavne.

Dakle, koje druge mjere su eksplicitno raspoložive u toku vanrednog stanja?

Za razliku od uobičajenog stanja, predsjednik/ca u trajanju vanrednog stanja može mobilizirati Sigurnosne snage Kosova za potrebe pomoći, uz prethodno savjetovanje s Vladom i Skupštinom. Ipak, Sigurnosne snage mogu biti mobilizirane i u vrijeme mira, naredbom komandanta/ice Sigurnosnih snaga.

Štaviše, Sigurnosne snage su u aktualnoj zdravstvenoj krizi već osigurale podršku Ministarstvu infrastrukture i životne sredine u vidu osiguravši građanima/kama Kosova koji su se vratili iz inozemstva siguran prijevoz u centar za karantenu.

Osim u pogledu nadležnosti za izdavanje naredbe o mobilizaciji, razlika između mobilizacije vojske u vremenu mira i u vanrednom stanju leži u tome što su Sigurnosne snage Kosova tokom vanrednog stanja ovlaštene da se služe državnom i privatnom imovinom u svrhu ispunjavanja vlastitih ustavnih i zakonskih dužnosti.

Međutim, ono što je upitno jeste neophodnost dodjele tih ovlasti u sadašnjim okolnostima. Do objave ovog teksta, na Kosovu je zabilježeno 112 slučajeva zaraze uz jedan smrtni slučaj. U poređenju s drugim državama u regiji, Kosovo ima najmanji broj evidentiranih slučajeva te je porast broja novih slučajeva relativno nizak.

Ukoliko se broj slučajeva na Kosovu naglo poveća, a bolničko osoblje preoptereti, dodatna podrška Sigurnosnih snaga mogla bi obuhvatati, naprimjer, njegu pacijenata/ica i njihov nadzor, medicinski prijevoz i logističku pomoć bolnicama (koja se između ostalog ogleda u dezinfekciji kreveta, radu u kuhinji, pranju rublja i čišćenju). U Švicarskoj, recimo, sve te aktivnosti u ovom momentu izvršava upravo vojska.

Što se tiče Kosova, Sigurnosne snage mogu biti mobilizirane radi daljnjeg pružanja usluga, a da pri tome vanredno stanje ne bude uvedeno. Prema tome, ne postoji uvjerljiv argument koji bi išao u prilog mobilizaciji Sigurnosnih snaga Kosova izvan gore spomenutih okvira.

Ljudska prava i pandemija

Reakcija države na pandemiju već se odrazila na ljudska prava.

U svojim najnovijim izvještajima, Amnesty International (AI) i Human Rights Watch (HRW) apelirali su na vlade da u suzbijanju pandemije stave akcent na međunarodno pravo i međunarodne standarde ljudskih prava. Iz tih organizacija naglasili su da bi vlade posebnu pažnju trebale obratiti na prava koja su na udaru, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu i preventivnu njegu, pravo na slobodu izražavanja i pristupa informacijama, pravo na nediskriminaciju i pravo na ljudsko dostojanstvo.

AI je pozvao države da preuzmu odgovornost za načine na koji reakcije zdravstvenih sistema utječu na osobe kojima je potrebna njega mimo bolesti COVID-19. Iz organizacije poručuju da slučajevi zaraze novim koronavirusom mogu ozbiljno opteretiti zdravstvene sisteme i tako negativno djelovati na one osobe kojima je potreban nesmetan pristup zdravstvenoj zaštiti.

Kosovska javnost je već svjedočila jednom primjeru tog nesrazmjera. Dana 28. marta, iz Policije Kosova je potvrđeno da je jedna 19-godišnjakinja umrla navodno zato što joj nije ukazana medicinska pomoć. Djevojka je imala bolest, ali je na prethodno obavljenom testiranju bila negativna na koronavirus.

Nadalje, u izvještajima AI-ja i HRW-a ukazuje se da su posljedice pandemije COVID-19 rodno određene i da neproporcionalno utječu na prava žena. Preopterećenje zdravstvenih sistema i nestašica medicinske opreme negativno djeluju na pristup zaštiti reproduktivnog zdravlja, u koju spadaju prenatalna i postnatalna njega.

Iz HRW-a također izdvajaju da će vjerovatno doći do povećane učestalosti slučajeva nasilja u porodici uslijed uvođenja mjera ograničenja kretanja. Posljednji izvještaji medija otkrivaju da u sigurnim kućama od početka blokade pada broj osnovnih socijalnih usluga pruženih osobama koje su preživjele nasilje u porodici.

Štaviše, preko 70% zdravstvenih radnika/ca u svijetu čine žene i one su na svojim radnim mjestima u velikoj mjeri izložene bolesti COVID-19.

Ovo su samo neki od problema u vezi s ljudskim pravima koji bi državne institucije Kosova trebale uzeti u obzir prilikom izrade mjera za rješavanje trenutne zdravstvene krize.

Proglašenje vanrednog stanja ne figurira kao kvalitetniji način suzbijanja pandemije na Kosovu. Naprotiv, državne institucije Kosova trebale bi uložiti sve svoje napore u uvođenje mjera koje predstavljaju blaže miješanje u ljudska prava te pažljivo razmotriti kako u svom odgovoru na COVID-19 utječu na druga ljudska prava koja su obavezne ispunjavati i štititi.

Naslovna fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.