U detalje | Ambijent

Odbrana rijeka u Bosni i Hercegovini

Piše - 27.12.2017

Žene Kruščice dio su pokreta za očuvanje rijeka koji se rađa na Balkanu  

Poranile su, dotjerane i počešljane. Živost i osmjesi kao da tog hladnog novembarskog jutra ne idu na sud u Travnik, već su poranile na kafu sa susjedama koje su im već tri mjeseca kao najrođenije.

Njih dvadeset već se okupilo, neke vade sudske pozivnice. Pozvane su na sud da se „izjasne o ometanju policije u obavljanju dužnost i remećenju javnog reda i mira“, u njihovoj Kruščici tog toplog jutra 24. avgusta.  

„Meni je šezdeset i dvije godine“, priča Amira Handanagić. Kao izbjeglica je tokom rata promijenila nekoliko zemalja i završila u Americi, ali se vratila u svoj kraj. „Živim u Kruščici i branim rijeku. Idem po prvi put u taj opštinski sud. Ja bih umrla kad ne bi čula šum rijeke”, priča Amira.

“Sad neki nepoznati ljudi da dođu da nam uzmu rijeku. To je vic, ne može biti veći. Ne mogu da vjerujem da je toliko policajaca došlo na nas majke“, prisjeća se dok razgovaramo u improvizovanom “štabu” žena Krušćice, a prije odlaska na sud.

Uz osmjehe i šalu polako izlaze iz “štaba” odbrane rijeke i kreću preko „Mosta hrabrih žena Kruščice“ koji spaja selo sa njihovim blagom, plitke, prekrasne planinske rijeke uz koju su odrasle.

Žene Kruščice u sudnici nakon što su pružile otpor izgradnji hidroelektrane. Photo Mirna Omerčaušević.

Grle ih komšije, a i djece ima. Amira stisnu dlan u pesnicu, diže ruku i ponosito povika „Idem majko rijeku braniti“ , a za njom u glas i ostale. Jedna od njih sa tradicionalnom bijelom muslimanskom maramom i dimijama tog kraja, ali i majicom kratkih rukava na kojoj piše: „Ne izgradnji hidroelektrana na Kruščici“.  

Čuvari rijeka

Žene Kruščice su postale dio pokreta koji se rađa u Bosni i Hercegovini, a kojeg čine samoorganizovani građani koji brane rijeke od izgradnji hidroelektrana ili drugih vrsta iskorištavanja koje nanose štetu prirodi.

Slične akcije tokom protekle godine vodili se se, ili još traju, i za rijeke Una, Sana, Vrbas, Neretva, ali nijednom do sada policija nije koristila silu protiv građana.

Prema podacima organizacije River Watch, u planu je oko 2,800 brana na području od Slovenije do Grčke.

Izgradnja hidroelektrana porasla je na Balkanu u posljednjih nekoliko godina za 300 posto, tvrde ekološki stručnjaci. Prema podacima organizacije River Watch, u planu je oko 2,800 brana na području od Slovenije do Grčke, od čega će čak 37 posto biti izgrađeno u prirodnim rezervatima.

Ekolozi tvrde da izgradnje hidroelektrana mogu znatno uricati na okoliš, te dovesti i do katastrofe širih razmjera. Pomenuti izvještaj pod naslovom “Cunami hidroelekrana na Balkanu”, ukazuje da se broj planiranih hidroelektrana drastično povećava svake godine. U protekle dvije godine porastao je za čak 300 posto.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka u BiH godinama upozoravaju na stihijsku izgradnju hidroelektrana i uništavanje rijeka. “Naše rijeke su pod velikim rizikom da ostanu bez svojih najvećih vrijednosti – kvalitetne vode i bogatstva biodiverziteta, a sve zbog planova za izgradnju preko 300 hidroelektrana u Bosni i Hercegovini“, upozoravaju.

U svojoj kampanji “Sloboda rijekama”, u sklopu koje je snimljen i film Čuvari rijeka, govore o bitkama protiv hidroelektrana, u kojima najvažniju ulogu ima lokalno stanovništvo. “Rijeke su zajedničko dobro, a ne vlasništvo pojedinaca”, podsjećaju iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

Nivo vode i margine profita

U slučaju BiH, prema medijskim natpisima i tvrdnjama aktivista, vrlo često iza ovakvih izgradnji stoje poslovne sprege ulagača i političkih partija na vlasti.

Vlade SBK su od 2004. do danas izdale šezdeset i jednu koncesiju privatnim kompanijama za gradnju malih hidroelektrana. Već je izgrađeno dvadeset i devet, na mahom malim i posebno ljeti rijekama niskog vodostaja.

Ljudi u Kruščici tvrde da je to i njihov slučaj, te za sve krive vlasti Srednjebosanskog kantona (SBK) sa sjedištem u Travniku, gradu u koji su žene iz ovog sela išle na suđenje.

Vlade SBK su od 2004. do danas izdale šezdeset i jednu koncesiju privatnim kompanijama za gradnju malih hidroelektrana (MHE). Već je izgrađeno dvadeset i devet, na mahom malim i posebno ljeti rijekama niskog vodostaja.

Koncesija na trideset godina se računa od momenta izgradnje, a investitori će kantonu plaćati 2% od profita tokom tri decenije eksploatacije vode za električnu energiju.

Abdulah Burek, predsjednik Komisije za izdavanje koncesija za male HE Ministarstva poljoprivrede SBK, kaže kako nema boljeg posla za kanton.

“Investitor će na kraju svoje bogastvo predati državi. Zamislite samo za 30 godina. A evo i od ovih petnaest ćemo već za petnaestak godina dobiti u posjed. Svaka proizvodi struju, proizvodi novac. I to je državna imovina. Nije imala feninga a uzima“, objašnjava Burek.

I Besim Ajanović živi u Travniku. Do 2009. bio je član i sekretar Stranke demokratske akcije koja je na vlasti u tom kantonu, ali i većem dijelu države, od završetka rata 1995. godine.

Bio je i kantonalni zastupnik, a onda je, kaže, “izbačen” iz stranke jer se „protivio kriminalnoj politici tadašnjeg premijera koji je bio iz iste stranke, Salke Selmana“.

Selman je za svog mandata, od 2004. do 2012., kako tvrdi Ajanović „osmislio kriminalni koncept gradnje hidroelektrana u SBK“.

„Svugdje su njegovi igrači bili instalirani i ništa se promjenilo nije. Isti scenario i akteri”, tvrdi Ajanović. “Oni se nađu prije zvanične procedure. Da im se sigurnost, garancija da će upravo oni dobiti koncesije bez ikakvih smetnji i problema, a onda oni dalje formiraju firme i sve se dešava po tom šablonu.“

Nakon što je napustio Stranku, on je osnovao nevladinu organizaciju “Uzbunjivači” koja se bori protiv korupcije na području SBK. Pokazuje mnoštvo dokumenata za koje je kaže da ih je u više navrata predavao u Tužilaštvo, ali do sada nisu pokrenute istrage.  

Salko Selman, potpredsjednik SDA, a od kako je ta stranka pobijedila na opštim izborima 2014. i direktor Razvojne banke, institucije koja raspolaže stotinama miliona maraka budžetskog novca, odbija govoriti za medije. Na naše upite telefonom i emailom ni nakon trideset dana nismo dobili odgovor.

Na osnovu proračuna Uzbunjivača o profitu, od izgrađenih gotovo trideset malih hidroelektrana u SBK investitori bi za trideset godina koncesije mogli zaraditi 280 miliona eura, a Kantonu i općini će uplatiti samo 2%, odnosno 5,6 miliona eura.

Prema postojećem zakonu dopušteni iznos koncesione naknade je do 10% od profita, što znači da je Kanton mogao inkasirati 28 miliona eura.   

Izmjene prostornog plana

U slučaju rijeke Kruščice, dozvole za gradnju hidroelektrana odobrene su 2007. i 2012., a tek je kasnije, 2015. godine, vladajuća većina koju čine SDA i Hrvatska demokratska zajednica BIH u općini Vitez, promijenila lokalni prostorni plan.

Umjesto zaštićenog područja, kako je ranije planirano, odobrena je gradnja na rijeci koja i izvire ispod prelijepe planine Kruščice, a napajaju je brojni nedirnuti potoci.

Koncesiju jedne od dvije hidroelektrane dobila je firma Higracon d.o.o. iz Sarajeva. Armin Hadžialić, vlasnik Higracona u izjavi za Federalnu televiziju kaže da ima svu „potrebnu dokumentaciju za izgradnju na Kruščici“, te da postoji saglasnost Mjesne zajednice u tom mjestu.

Ljudi koji se protive projektu objašnjavaju nam da rasprava jeste bila, ali da o njoj nije bilo dovoljno informacija, te su joj prisustvovali samo  predsjednika Mjesne zajednice, “koji je također iz SDA i 40 ljudi u mjestu u kojem živi oko 4000“. Na osnovu te „saglasnosti“ Higracon je i dobio pravo gradnje.

Investitor je najavio početak radova u avgustu ove godine. Nezadovoljni takvim ishodom i, kako su rekli, “oduzimanjem njihove rijeke bez njihovog glasa“, građani nisu dopustili prolazak kamiona i bagera Higracona preko tek desetak metara dugog i pet metara širokog drvenog mosta koji vodi do budućeg gradilišta oko pet kilometara uzvodno na rijeci. Od augusta do danas, Kruščićani dežuraju u malom šatoru na prilazu mostu, a kako bi spriječile ponovni dolazak mašina.

No, krajem augusta su saznale da Specijalna policija namjerava deblokirati put za prolazak kamiona i bagera investitora te su tog jutra, priča nam jedna od Kruščićanki, žene odlučile budu na mostu.

“Da muški na bilo koji način ne bi isprovocirali reakciju policije jer je nekima već prijećeno otkazom u javnim institucijama,“ pojašnjavaju taktiku.  

Od kada su žene uzele učešće u blokadama, most je dobio simboličan naziv “Most hrabrih žena Kruščice”. Fotografija: Markéta Šedivá

“Mislile smo da će sve proći mirno, da neće napasti nas žene“, priča Neliha Ahmić koja je skupa sa tridesetak žena iz sela došla da brani svoju rijeku od „interesa nekoliko ljudi“.

Na ovakav potez su se odlučile na osnovu iskustva mještana sela Gojevića i Bakovića u istom kantonu 2012. godine. Oni su uspjeli protestima učiniti da kantonalna vlada onemogući privatnom investitoru gradnju na rijeci Željeznici u općini Fojnica. Stražama i tijelima su je čuvali godinama, a i sada vode pravnu bitku za njeno očuvanje.  

Nelina kaže za K2.0 da je su u Kruščici stvar postale dramatične. i„Došao je taj njihov komandir i rekao nam da imamo tri minute da se sklonimo, a ako to ne uradimo da će nam pisati kazne od po 200 eura. Mi smo rekle – pišite, platićemo nekako. Ali nije prošlo ni dvije minute policija je krenula da nas vuče, čupa, vrijeđa. To je trajalo 30 minuta. Mnoge od naših žena i sada imaju povrede ili posljedice“, prisjeća se ogorčeno tog jutra Nelina.

Nakon što je policija „odblokirala javni put“, preko mosta su krenule i mašine Higracona. Snimci nasilja na mostu proširili su se tog dana brzo putem socijalnih mreža i youtube-a i medija.

“Mještanima koji su se nalazili na javnom putu izdata je zakonska naredba da odblokiraju put, na što su se oglušili”, reklu su iz MUP SBK za dnevni list Avaz.  “Čak njih 19 nije postupilo po naredbi. Zatim su oni, bez upotrebe sredstava prinude, fizički preneseni do vozila MUP, a potom su privedeni.”

O događaju se oglasila i institucija Ombudsmena BiH. Kako su najavili, preispitaće i postupak dobijanja dozvola za minihidrocentrale sa tačke zaštite životne sredine i interesa lokalnog stanovništva. Ombudsmeni su najavili i da će provesti istragu, a ukoliko utvrde eventualna kršenja ljudskih prava, postupiti u skladu sa nadležnostima.

Ukoliko utvrdi povredu prava, institucija Ombudsmena izdaje neobavezujuće preporuke nadležnim organima da poduzmu mjere kako bi se ispravile povrde ljudskih prava ili slabo funkcioniranje države.

Odbrana rijeke tijelima

Zahvaljujući interesu medija tog dana konačno je i šira javnost saznala da stanovnici Kruščice, ne žele rijeku koja će nestati u cijevima za interese tek nekoliko ljudi, da oni i dalje žele piti čistu vodu iz rijeke, razvijati turizam i ribnjake. Kako su u akciji blokade učestvovale žene, simbolično su dale ime mostu “Most žena Kruščice”.

Mašine Higracona su prešle preko mosta do lokacije u šumi na kojoj su tek počeli radove kopanjem zemlje i kamenje oko rijeke široke tek tri metra. Međutim već idućeg dana građani Kruščice su ih opet zaustavili.

Došle mašine opet da rade, ali mi smo ih obustavili, vratili. Slučajno smo dobili vijest da je Općinski sud Travnik izdao zabranu za sve vrste radova do okončanja procese revizije”, rekao je lokalnim medijima, Muris Dželilović jedan od najvećih protivnika projekta gradnje na toj rijeci.

„Nama je ovo život“, govori šezdesetogodišnji Rasim Livnjak dok se saginje da popije vodu iz rijeke na mjestu gdje je predviđena HE Kruščica 2.

Mjesecima grupe građana dežuraju u improvizovanom štabu kraj rijeke Kruščice. Fotografija: Markéta Šedivá

„Od ovog mjesta, pa narednih 1200 metara, rijeka bi išla kroz cijevi, gdje bi bila turbina”, pojašnjava Livnjak. “A onda nakon toga, naredni zahvat vode pa opet 2200 metara još jedna turbina i druga hidroelektrana. U koritu ne bi ostalo ništa. Ni za ljude ni za životinje. Vidite kako je i sada nizak vodosta.j“

Rasim Livnjak je inače zaposlenik zeničkog Vodovoda. Njegovo radno mjesto je upravo na izvorištu Kruščice s kojeg se snabdjeva cijela Zenica sa oko 100.000 stanovnika.

„Kada je izgrađen vodovod nama je već uzeto 70 posto rijeke. Namjerno se zaboravlja da smo mi i sada na biološkom minimumu“, objašnjava Rasim i nastavlja hodajući uz rijeku kao da sam sebi govori „mi ovo nikada nećemo dozvoliti, pa ni po cijenu svojih života“.  

“Do sada nismo vidjeli nijedan pozitivan primjer, odnosno da je neka mini hidroelektrana donijela dobrobiti lokalnoj zajednici i da rijeka nije presušila. Tu nema govora o bilo kakvom održivom razvoju, nego isključivo o privatnom interesu. Svaka hidroelektrana zahtjeva branu koja usporava tok rijeke, dolazi do snižavanja kvalitete vode, odnosno gubitka kisika, a to je mrtva voda”, pojašnjava za K2.0 Viktor Bjelić, potpredsjednik Centra za životnu sredinu iz Banjaluke.

Bjelić je ekološki aktivista i nastoji svojim savjetima pomoći pokrete u Bosni i Hercegovini u zajedničkoj borbi za zaštitu rijeka.

Prve pobjede žena Kruščice

Iz minibusa su izašle nasmijane nešto prije devet sati. Amira i drugarice, a s njima i Mehmed koji se kreće polako uz pomoć štapa. Stao je da zapali lulu prije ulaska u svježe okrečenu zgradu Općinskog suda. Samo je dvojici snimatelja dozvoljeno snimanje prije početka procesa, a ostatak novinari može bilježiti tok suđenja na papir.

Dvadeset tri stolice za okrivljene. Dvadeset dvoje je sjelo, a jedna od žena, rekoše nam Kruščićanke, nije šefovima smjela reći da ide na suđenje.

Zastupnica policije je izvela za svjedoke tri komandira policije koji su rukovodili „deblokadom javnog puta“. Opisali su svoju verziju događaja, naveli da su se demonstranti oglušili o njihovo naređenje da oslobode put, i da je zbog toga izdano naređenje o akciji koja je pripremana 25 dana.

Izdao sam naređenje da se jedna po jedna osoba prenese sa mosta u autobus bez upotrebe sile”, kazao je Dragan Škulj, komandir PS Travnik.

Na kraju je sud ipak donio oslobađajući presudu za optužene iz Kruščice. U presudu stoji da “nema dovoljno dokaza da se na nesumnjiv način utvrdi pojedinačna odgovornost svakog od prijavljenih”.

Sudsku odluku i pobjedu na izborima za Mjesnu zajednicu, Kruščićani su slavili kraj svoje rijeke. Fotografija: Markéta Šedivá

Prije toga je je njihova kandidatkinja za predsjednicu Mjesne zajednice odnijela ubjedljivu pobjedu protiv kandidata Stranke demokratske akcije, čovjeka koji je odobrio gradnju dvije male HE. Osvojile su mjesto predsjednice i svih šest mjesta u savjetu Mjesne zajednice.

„Naša tužba za brutalnost policije prema građanima je sad došla do Vrhovnog suda Federacije BiH, a u toku je i proces revizije okolinske dozvole. Ne damo našu rijeku”, kaže Nelina Ahmić, jedna od žena kojima se bore za rijeku Kruščicu.

“Mi ćemo se boriti za pravdu jer znamo da je na našoj strani. Jer mi smo hrabre žene Kruščice, jer mi smo ponos Bosne i Hercegovine”, kaže nasmijano i ponosno dok je hladna planinska rijeka iza nje svjetlucala od podnevnog novembarskog sunca.   

Žene Kruščice nastavljaju čuvati svoju rijeku, te su još uvijek organizovana dežurstva kako bi spriječili eventualni povratak investitora i njihovih vozila. K

Naslovna fotografija: Žene Kruščice.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.