“Koookrrat!”

“Rruuushat!”

Publika bodri dvije ekipe koje će se nadmetati u gaženju grožđa. Takmičari_ke su se izuli, zakoračivši u drvene kace.

“Idemo jako!”, uzvikuje neko iz tima Kokrrat. Travnjak ispred prenoćišta Konaku spreman je za sportski susret koji će se dogoditi u okviru Hardh Festa — festivala berbe grožđa u Orahovcu. Subota je, 2. septembar, te je festival ušao u drugi dan održavanja.

“Koookrrat!”

“Rruuushat!”

Navija se sve glasnije, stoga se pjesma “Welcome to the Jungle” benda Guns N’ Roses koja se u stvari ori sa zvučnika više ni ne čuje. Meč je trebalo da počne još prije deset minuta, ali glavnog rekvizita, grožđa, još uvijek nema.

U 15.15 počinje numera “It’s My Life” koja prisutnima nakratko skreće misli sa željno iščekivanih gajbi. Grožđa nema pa nema te u organizacionom odboru primjećuju da kod turista_ica nezadovoljstvo utoliko osjetnije raste. “It’s my life,/ It’s now or never!”, pjeva jedan Norvežanin uglas sa Bon Jovijem.

“Zemlja grožđa, a grožđa ni na mapi”, konstatuje jedan dvadesetikusurgodišnjak. “Zemlja grožđa” nadimak je Orahovca kojim se orahovački vinogradari_ke, ali i cjelokupno lokalno stanovništvo izuzetno ponose.

Morten Visdal, orahovački zet iz Norveške, pokušava da smekša auditorijum. Naime, on, jedan njegov sunarodnik i Zana — djevojka iz Prištine — mimo pravila se prijavljuju za učešće u takmičenju uoči njegovog samog početka. Problem je u tome što je ponestalo marker-majica. Veće veličine već su otišle tinejdžerima_kama i volonterskom timu, pa su norveške pridošlice, nažalost, ostale bez dresa. Zana ga ipak pronalazi — majica joj stoji kao salivena. 

Grožđa još nema, ali atmosfera je i dalje na zavidnom nivou zahvaljujući rok klasicima. Tazbina obavještava Visdala da su njegove patike deponovane iza reklamnog plakata sponzora, a kako ne bi postale izgaženim i nakvašenim izgaženim grožđem.

Mirsad Zeka napokon dovozi gajbe volkswagenovim kombijem, na kojem pored izvješenih zastava Kosova i SAD-a piše “Grapeland”. Zeka se kao i svi ostali mještani_ke Orahovca diči grožđem.

“Koookrrat!”

“Rruuushat!”

“Došao sam samo radi ovoga!”

Bujar Gashi, službenik za odnose sa javnošću Međunarodnog aerodroma “Adem Jashari”, ali i strastveni fotograf, brzinom munje podešava fokus na kameri i počinje da snima. “Došao sam samo radi ovoga!”, dobacuje, snimajući grožđe što štrca pod nogama takmičarskih ekipa. Zana se mršti sa svakim pokretom noge.

“Ovo je tradicija koju baštini svaka orahovačka porodica”, navodi Adnan Rexha, rukovodilac volontera_ki Hardh Festa.

Agron Sokoli, direktor Hardh Festa koji je na funkciji već šest godina, kaže da je cilj festivala očuvanje vinogradarstva i pripadajućih običaja. “Svakim novim izdanjem festivala intenzivira se promocija ovdašnjeg kulturnog naslijeđa. Mi tradiciju vinogradarstva pokušavamo da dignemo na viši nivo, i to tako što je promovišemo kroz razne aktivnosti. Želja nam je da afirmišemo ruralni turizam, baštinu Orahovca i cijelo ovo područje — ne samo područje Orahovca, nego i cijelog Kosova”, objašnjava Sokoli neposredno prije početka takmičenja.

Vjollca Gurgule, direktorica nevladine organizacije SHL Kosova koja je i obezbijedila volonterski tim, moli Rexhu da joj pomogne — mora odmaknuti djecu od kaca, a mikrofon ne radi. “Aplauz jedan, molim vas!”, viče Gurgule, a zatim čita imena takmičara_ki.

Egzona, Genta, Kaltrina, Edonis, Morten i Mortenov sunarodnik Kyetil Dragebo u sastavu su ekipe Kokrrat, dok su u sastavu Rrushata Kiesiana, Melisa, Stina, Adri i Zana, kojima se pridružio i Max iz Švedske. “Max, hvala Vam!”, obraća mu se Gurgule. Sokonoše prvonavedenih su Muharrem i Ylli, a drugonavedenih Muharremov imenjak i Rrezon, dok su za dijeljenje pravde zaduženi Arbnora, Lahuta i Adnan, koji će morati ocijeniti koja šestorka je napravila bolji sok.

Fotografije: Rexhep Maloku / K2.0.

Okršaj kreće uz zvuke pjesme “Smooth Criminal”, u čijem ritmu se grožđe revnosno gazi. Čuje se tu i tupo “uf” — neko je nekome stao na nogu. Zana briše kapljice soka sa lica. 

Kao evidentno iskusan bek-vokal, jedna gledateljica iz Norveške prati legendarnog Michaela Jacksona u refrenu: “So, Annie, are you OK,/ Are you OK, Annie?”

Gurgule ističe da je gnječenje grožđa jedna od glavnih aktivnosti Hardh Festa jer pruža uvid u to koliko rada i truda je neophodno uložiti u proizvodnju pića od grožđa.

Ylli — sav od soka (koji se naziva shira) — kupi kom koji će se kasnije filtrirati.

“Od soka pravimo pekmez, vino i rakiju. Neko voli i neprerađen sok”, kaže Rexha u toku takmičenja, koje se nastavlja uz zvuke hitova kralja popa.

Gashi fotografiše iz svih mogućih i nemogućih uglova. Ostali fotografi_kinje takođe se roje oko nogu umazanih kominom.

“Rrushat! Rrushat!”, skandira zdušno jedna navijačica u nastojanju da osokoli svoju ekipu. Protivnička navijačka grupa čini isto. Gurgule se brine da će takmičari_ke zakloniti plakat sponzora, pa je primorana da glasno reaguje uz fusnotu: “Ne radi mikrofon!”

Visdal snagu crpi iz navijačkih parola koje uzvikuju njegova supruga i prijatelji_ce iz Orahovca. “Hajde, Marten!”

Napolju je žega, pa su se brojni posjetioci_teljice sklonili pod šatore, gdje proizvođači vina iz svih krajeva Kosova i Albanije predstavljaju svoje proizvode. Osim pića služi se i hrana. 

Revanš

Na travnjaku i oko njega proizvođači vina razgovaraju i pregovaraju o kupoprodaji robe. Ove godine je ukupno pet vinogradarskih preduzeća iz Albanije prvi put došlo na Hardh Fest.

Ardit Fiska iz vinarije Alpeta kod Berata kaže da se dolaskom odužio prijateljima_cama sa Kosova koji su prethodno učestvovali na beratskom sajmu vina i grožđa. “Moj otac ima mnogo prijatelja_ica ovdje, a od 2004. godine redovno ide i u Suvu Reku. Iako smo stigli tek kasno sinoć, imali smo dovoljno vremena da uživamo i u hrani i muzici”, naglašava Fiska. Naime, muzički program Hardh Festa 1. septembra je okupio ljubitelje_ice popa, roka i elektronskih muzičkih žanrova.

Pored Alpetinog štanda — na kojem je izloženo specijalno vino Xha Beqo — zaposlenici_e firme Kosova Wine raspakuju boce raznih brendova.

Fatmir Shehu je sa nepunih 30 godina života dosanjao “američki san”, i to kao izbjeglica. On i njegov otac Selami vratili su se tradiciji uzgoja vinove loze te su proizvodnju vina pretvorili u biznis, počevši da izvoze u Sjedinjene Države.

Fatmir objašnjava da se već 17 generacija njegove porodice bavilo ovim poslom, mada je za vrijeme Jugoslavije komercijalna proizvodnja vina bila zabranjena. “U Orahovcu je svojevremeno bilo aktivno preko 1.000 malih porodičnih preduzeća — tzv. izbica.” U Orahovcu je bilo dozvoljeno držati vinograde, ali grožđe je prerađivano u državnim vinarijama.

“Kod kuće smo ipak pravili vino i rakiju. Sezonu nismo mogli da privedemo kraju bez toga. Dakle, varali smo državu”, kaže kroz smijeh danas 53-godišnji Shehu. “Sjećam se… Dovlačili smo grožđe kući, a onda bi nam radnici pomagali sa gnječenjem. Kad smo htjeli da pečemo rakiju, grožđe bismo prvo stavili u drvene kace pa ga miješali tri puta dnevno.”

Yllëza Pista, profesorica albanskog jezika i književnosti koja inače gaji ljubav prema grnčarstvu, u okviru programa Hardh Fest Kids pomaže djeci da naprave zemljanu posudu za grožđe.

“Mi ovdje radimo na očuvanju kulturne baštine, a u to uključujemo i najmlađe koji kroz ovakve aktivnosti razvijaju ljubav prema grožđu. Pritom im dajemo do znanja da je ono sastavni dio života Orahovca te da tradiciju ne smiju da prepuste zaboravu”, napominje Pista, ne odvajajući se od stola.

“Plavim gložđe”, kliče jedna djevojčica iz Prištine, ali majka je prekida. “Ne zna ona još da kaže ‘r’.” Anuar, još jedan mladi zanatlija, pokazuje nam šta je nacrtao od grožđa.

Pijuckajući bijelo vino, Anne Mozelius, šefica tri restorana u Švedskoj, i njena kćerka Julia, somelijerka, razgovaraju sa Shehuom o tradiciji njegove porodice kao i o razvoju poslovne saradnje. “Svašta smo vidjele dosad, ali mnogo toga još uvijek nismo zato što smo stigle kasno sinoć”, kaže Anne, te dodaje: “Festival nam se odmah dopao. Vino je izvrsno, a cijeli ovaj kraj je prekrasan.” Julia napominje: “A tek ljudi… Ljudi su ovdje tako divni”, napominje Julia. “Da! Ljudi su ovdje tako divni. Otvoreniji su i topliji od ljudi u Švedskoj”, podvlači majka. “Pogledajte samo Valbonu.”

Misli na Valbonu Shalu, vlasnicu firme Dardania Wine koja se bavi distribucijom kosovskih vina u Švedskoj. Ona ih je i pozvala u Orahovac. “Ja sam se u Švedskoj prva upustila u ovaj posao. Odnedavno prodajem i restoranima. Mislila sam da će biti teško”, navodi Shala, te naglašava da je u početku uvozila dvije sorte kosovskih vina, ali da se u međuvremenu taj broj popeo na 15. “Šveđani_ke sve više kupuju vina sa Kosova”, apostrofira Shala. Sa vinogradarima_kama na Hardh Festu razgovara o njihovom eventualnom probijanju na švedsko tržište.

Sadik Demiri, zaposlenik Opštine Štrpce, kaže da je Hardh Fest njegov omiljeni festival. “Od svih festivala kojima možemo da se pohvalimo, ovaj je poseban jer je riječ o prazniku tradicije”, objašnjava Demiri, koji takmičenje u gaženju grožđa prati sa bratom. “Muljanje grožđa na ovaj način praktikuje se već generacijama. Zanimljiv običaj”, potcrtava.

Okršaj se zahuktava. Kapiteni ekipa, Ylli i Muharem, kupaju se u znoju i soku od grožđa. Ylli je osvojio srca svih okupljenih — čak i Gashi nakratko odlaže kameru i uzvikuje: “Bravo Ylli!” Taktovi pjesme “The Final Countdown” upozoravaju takmičare_ke da vrijeme samo što nije isteklo. Drvene kace su se već napunile.

Bez pomoći mikrofona, koji još uvijek nije proradio, Gurgule obznanjuje prisutnima da su obje ekipe pobijedile, čime kod tima Rrushat izaziva negodovanje. “Ylli, Ylli!”, skandiraju navijači_ce, a on — iznenađen odlukom sutkinja i sudije — odmahuje rukama.

Visdal dolazi do svojih patika i čarapa. “Super je bilo! U Norvešku se vraćam sa jednom posebnom uspomenom, a i sa slikama”, kaže orahovački zet, koga vode na pranje nogu. Mimo uobičajene degustacije vina, Visdalu je drago da se ovaj put oprobao i u gnječenju grožđa.

“Slogan ovogodišnjeg izdanja festivala glasi: ‘Opipajte grožđe, probajte vino.’ Naime, cilj nam je bio da ljudi dođu u Orahovac i nauče kako se vino zapravo pravi”, obrazlaže Sokoli.

“Ideju su nam dali turisti_ce, koji su nas pitali kako se bere grožđe. Ja sam ih iz radoznalosti pitao zašto ih to zanima”, podvlači Sokoli. “Naime, jedni su mislili da se grožđe bere kao što se beru jabuke, drugi da to više liči na berbu jagoda… I eto, to nas je navelo da slogan bude ‘Opipajte grožđe, probajte vino’ te da sve koji dođu provedemo kroz cijeli proces od početka do kraja.”

Naslovna fotografija: Bujar Gashi.