Prije nekoliko godina sam kupila cvijeće od djevojčice koja mi se, prije nego što smo se rastale, zahvalila tako što me je zagrlila. Mojoj prijateljici je bilo neprijatno. Spočitavala mi je to što sam zagrlila osobu za koju je pretpostavila da je Romkinja. Usljed tako blatantnog izljeva predrasuda od nekoga od koga to nisam očekivala, shvatila sam koliko duboko je ukorijenjena diskriminacija koja se na Kosovu vrši nad manjinskim zajednicama.
Na svoj 14. rođendan zemlja se susreće sa brojnim problemima koji otežavaju naš život. Međutim, ti problemi mnogo teže padaju pripadnicima_ama romske, aškalijske i egipćanske zajednice.
Uprkos tome što su manjine pravno zaštićene i što imaju jednaka prava, de jure ravnopravnost ponekad zasjenjuje de fakto diskriminaciju s kojom se ove osobe suočavaju svakog dana. Nije dovoljno reći da je Ustav usklađen sa međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i dizati u zvijezde postojeći zakonski okvir. Samo izađite iz kuće i otiđite u naselja gdje žive manjine. Porazgovarajte s tim ljudima. Uvidjet ćete da je isprazno hvaliti zakon.
Između svakodnevnog života i zakona
Romska, aškalijska i egipćanska zajednica suočavaju se s poteškoćama koje ih sprečavaju da žive dostojanstveno.
Gotovo svakog dana čujemo uvrede na etničkoj osnovi kao što su “ne budi ciganin/ka” ili “eto cigana”. Na to uvijek reagujem, ali onda mi ljudi odvraćaju: “Ah, ali nisam mislio/la na Rome_kinje, Aškalije_ke i Egipćane_ke, već na ovo ili ono”, ili: “Tako mi je ostalo u glavi.” Pored toga što slušam izgovore i razna opravdanja, primjećujem da se ovakve uvrede obično smatraju nepromjenjivima. To je prvo što moramo mijenjati. Za početak, uvijek moramo odgovarati na pogrdne i degradirajuće riječi te odbijati da ih koristimo.
Drugi problem je siromaštvo. Prije nekoliko godina — a kako je navedeno u članku K2.0 — iz Policije Kosova su rekli da od 351 prosjaka_inja koje su identifikovali većinu čine djeca iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice. Neprestano slušamo kako su djeca iz tih skupina primorana da se ispisuju iz škole kako bi radili i prehranili svoje porodice ili kako ne mogu pokriti troškove školovanja.
Za siromaštvo su vezani problemi koji se tiču loših uslova života. Iako su u određenoj mjeri poznati javnosti, svakodnevni problemi se i dalje zanemaruju te se ne rješavaju. U kosovopoljskom naselju Lađa 29, u kom pretežno žive osobe iz romske, aškalijske i egipćanske zajednice, nema vode za piće, a mimo toga je prisutno mnoštvo drugih problema koji se konstantno zanemaruju.