“Zar se za ovo borimo u 21 stoljeću?!” samo jedna je od poruka sa kojima je nekoliko stotina srednjoškolaca  ove sedmice protestvovalo protiv segregacije u školama u BiH.

Protest protiv segragacije pokrenuli su učenici Srednje strukovne škole u Jajcu prije godinu dana, da bi im se 20. juna ove godine, u Travniku ispred zgrade kantonalne Vlade, pridružili vršnjaci iz nekoliko gradova. Svi školovani u školama u kojima su djeca odvojena na osnovu etničke pripadnosti. Nakon nekoliko sati protesta, sa učenicima je razgovarala kantonalna ministrica obrazovanja Katica Čerkez, rekavši da će zahtijevima biti udvoljeno, ali je odbacila njihov trud i aktivizam rekavši da su “instrument međunarodne zajednice”. “Tražili ste da ne budu dvije škole, i neće ih biti. Da li ste zadovoljni?” ironično je pitala učenike.

No, nije obeshrabrila ovu djecu rođenu i školovanu u segregaciji. Nakon sastanka i protesta, objavili su proglas u kojem, pored ostalog, kažu: „Počeli smo borbu s mnogo jačim i bogatijim od sebe. Dobre vijesti su se ipak pojavile. Naša borba, trud i zalaganje nisu bili uzaludni. Povučena je odluka o osnivanju nove škole i spriječen je još jedan pokušaj segregacije. Ako smo u ovoj situaciji našli rješenje, ono se može prebaciti i na ostale škole. Ovo je prilika za temeljite promjene“, poručili su učenici.

“Zar se za ovo borimo u 21 stoljeću?!” pitanje je koje su učenici uputili političarima sa protesta u Travniku ove sedmice. Foto: Forum ZFD, BiH.

Tako je grupa djece koja su odrasla u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini uspjela, ili barem se tako čini, pobijediti sistem koji zabetoniran stoji u mjestu već više od dvije decenije.

Protiv zakona i volje naroda

U jednom dijelu zemlje, entitet Federacija BiH, već više od deset godina opstaje fenomen koji nazivaju “dvije škole pod jednim krovom”. U oko 50 škola, osnovnih i srednjih, učenici koriste odvojene spratove ili dijelove zgrade. Škole su podijeljene tako da se djeca ne mogu fizički sretati. U ovakvim školama su fizički odvojeni i nastavnici koji koriste različite prostorije.

Godinama se javnost buni protiv takve segregacije, uglavnom akademska zajednica, ali su se prošle godine prvi put tome usprotivili učenici iz Jajca, i uspjeli povući cijeli talas nezadovoljstva. Lokalni političari su ih prvo ignorisali, ali su pod pritiskom koji je došao od učenika i onih koji su im dali podršku, nakon nekog vremena počeli da se pravdaju govoreći da sistem postoji jer to traže roditelji i djeca.

No, djeca u Jajcu formirala su Vijeće učenika koje je provelo anketu među nastavnicima, roditeljima i učenicima, pitajući ih da li zaista podržavaju segregaciju u obrazovanju. Većina je rekla da je za jedinstven nastavni plana i programa, odnosno 59 posto roditelja, 51 posto učenika i 77 posto nastavnika.

Prije dvije godine, nevladina organizacija koja okuplja pravne eksperte, Vaša prava, vodila je sudski slučaj u kojem su dokazivali da je postojanje ovakvog sistema protuustavno. Vrhovni sud Federacije BiH je na kraju ovakvu praksu proglasio nelegalnom zaključivši da “fenomen dvije škole pod jednim krovom”, predstavlja “etničku segregaciju učenika” i takva praksa “mora biti ukinuta”.

Odluka se prije svega odnosi na rad Osnovne škole Stolac i Osnovne škole Čapljina u kojima su školski planovi i programi zasnovani na etničkoj pripadnosti djece, no s obzirom da ista praksa postoji i u drugim dijelovima Federacije, ista odluka bi se trebala primjeniti svuda, kažu eksperti. Sud je također zaključio da je organizovanje škola na etničkom principu, te fizičko odvajanje učenika “očit primjer diskriminacije”.

Neopisiv osjećaj

Azra Crnalić je učenica drugog razreda škole srednje škole u Jajcu i predsjednica Vijeća učenika. Išla je u osnovnu školu u kojoj nikada nije imala priliku da se druži sa djecom druge nacionalnosti. “Kroz školovanje uvijek sam bila odvojena od nekoga i nisam imala priliku upoznati druge”, govori za Kosovo2.0 tokom naše posjete Jajcu. “Kada sam došla u prvi razred srednje gdje nismo bili odvojeni, ne mogu vam opisati taj osjećaj da napokon mogu sjediti i pričati sa nekim sa kim vam je bio zabranjen kontakt tokom osam godina školavanja.”

Škola za buntovnike u Jajcu. Učenici iz ove škole su inicirali pokret protiv etničkih podjela u školama, fenomen koji opstaje više od 10 godina. Foto: Nidžara Ahmetašević.

Iste te godine, kantonalne vlasti su donijele odluku da djeca ipak ne mogu ostati skupa, te su odlučili ne samo da ih odvoje unutar jedne zgrade, nego da djeca različitih nacija moraju ići i u fizički odvojene zgrade. “Tada smo shvatili da mi svi to ne želimo, ne želimo da se razdvajamo, i ako mi to ne želimo, ne shvatamo zašto bi nas oni razdvojili!” kaže Azra.

Kristina je također u grupi učenika koji su pokrenuli ovu malu revoluciju. Upoznali smo je u Jajcu nakon konferencije kada je prišla lokalnom načelniku Edinu Hozanu sa željom da mu postavi nekoliko pitanja. Vidjevši da smo novinari, mudro nas je zamolila da zajedno s njom priđemo načelniku i “da snimate sve da me ne može odbiti”, rekla je i plan joj je uspio.

Blago podrhtavajućeg glasa, Kristina je postavljala pitanja o odlukama onih na vlasti, direktno vezano za problem dvije škole pod jednim krovom, ali i života u Jajcu. Tokom konferencije, načelnik je govorio kako daje punu podršku učenicima, no Kristina nije bila uvjerena u to. “Zašto govorite javno da ste sve vrijeme podržavali srednjoškolce kada vas nigdje nije bilo?”, pitala ga je. “Paaaaa, nisam smatrao da trebam izaći na ulicu s djecom. A i ne bih se složio sa vama da me nije bilo jer sam na prvi zahtijev sve primio u svoj kabinet i razgovarao sa djecom,” kaže Hozan koji pripada SDA, stranci koja je donijela odluku o formiranju druge škole u kojoj bi išli Bošnjaci.

Na Kristinino pitanje da li se bunio protiv segregacije ili pokušao nešto uraditi, Hozan joj odgovara da je to “posljedica rata”.

Podjele bez željenih rezultata

Za Kristinu I., koja je rođena nakon rata, ovakvi odgovori nisu bili dovoljni, ali je nisu ni obeshrabrili da nastavi sa aktivizmom. I nakon godinu dana tokom kojih su Aida i Kristina i ostali učenici protestvovali, uspjevajući alarmirati široku javnost, domaću ali i međunarodnu, donesena je odluka da druga škola neće biti otvorena, odnosno da sva djeca ostaju zajedno.

Odluka im ipak nije bila dovoljna te su pozvali na proteste kako bi rekli da žele više, odnosno da žele da segregacija u svim školama u BiH bude ukinuta.

Prije samih protesta, učenici su uputili su otvoreno pismo nadležnima u kojem konstatuju da podjele ne daju nikakve rezultate “jer ne vidimo smisao da u razredu imamo po pet učenika na istim smjerovima, samo sa različitim nastavnim planovima. U cijelom Srednjobosanskom kantonu imamo pad upisa učenika u prvi razred srednjih škola u zadnjih pet godina od 24 posto”, stoji u tom pismu. Ukazuju i na još problema koji su njima očiti.  

“Vlada planira potrošiti preko milion KM (pola miliona eura) za opremanje nove škole i finansiranje novog kadra koji će raditi u školi, što znači da samo pravimo nepotrebnu dvojnu administraciju. Suštinske potrebe srednjoškolaca jesu da pohađaju savremeno-tehnološki opremljene škole sa poboljšanim načinima provođenja nastavnog plana i programa. Potrebno je uraditi nastavni plan i program koji će dati rezultate gdje će naši učenici imati kvalitetna znanja za nastavak svog obrazovanja ili traženja posla, gdje će biti kompetentni odgovoriti radnim zadacima.”

“Smrt politici – Sloboda obrazovanju”, još jedna poruka učenika sa protesta u Travniku. Foto: Milica Pralica.

U maju je neformalna grupa građana okupljena oko inicijative Naša škola i Školegijum, među kojima je i dosta nastavnika, zahtijevala da škola u Jajcu bude proglašena eksperimentalnom, sa inkluzivnim programom za sve. Ideja je da se model prenese u cijelu BiH.

Odgovore na ove prijedloge nikada nisu dobili od nadležnih.

Ideja osnivanja “dvije škole pod jednim krovom” došla je prije više od deset godina od međunarodnih organizaciju u BiH koje imaju moć da donose odluke i nameću zakone u zemlji. Ideja je bila da se na taj način pospješi povratak i osjećaj sigurnosti za povratnike, odnosno da služi kao poticaj izbjeglicama i raseljenim licima da se što prije vrate u  mjesta prijeratnog stanovanja tako što bi djeca imala mogućnost školovanje na „njihovom“ jeziku,  a u suštini po nastavom planu i programu koji, u suštini, diktiraju nacionalne političke stranke.

Prvobitna ideja je bila da ovakve škole postoje samo kratko, ali su ostale do danas. Protivnici sistema “dvije škole pod jednim krovom” optužuju lokalne političare da pokušavaju održavati sistem baziran na etničkim podjelama, sa željom da one opstanu generacijama. Ali, ova nova generacija je pokazala da je taj sistem postigao suprotan efekat, i da mladi ljudi više nego ikada žele biti skupa. K

*Kristinino prezime ne objavljujemo na njen zahtijev jer nije imala dozvolu roditelja da razgovara sa medijima.

Naslovna fotografija: Nidžara Ahmetašević / K2.0.