(Ne)zaposlenost! Još uvijek neriješena ekonomska misterija koja godinama unazad progoni omladinu na Kosovu. Uoči svakih izbora, domaći političari/ke obećavaju da će taj neupitni izazov ipak riješiti. Njihova obećanja se čine uvjerljivim, no u tom pravcu malo toga bude poduzeto kada preuzmu mandat, a ponekad i ništa.

Ciklus razočarenja se nastavlja. Recimo samo ovo: “Djela, a ne riječi” i držimo se te izreke kada dođu sljedeći izbori.

U prvom dijelu 2020. godine, stopa nezaposlenosti kod nas s već neodrživih 25,9% popela se na 29,1% — pri čemu stopa nezaposlenosti mladih iznosi gotovo 50%. Posljedično našem trajnom problemu s nezaposlenošću, primijetit ćete da mladi na Kosovu mnogo vremena provode u kafićima. Kafa za našu omladinu, međutim, nije puko sredstvo ubijanja vremena.

Naime, mi s kafićima imamo poseban odnos. Ako želite posjetiti Kosovo i potražite savjet na internetu, jedan od glavnih prijedloga bit će da uživate u ugodnoj atmosferi u našim kafeima. To je dio naše svakodnevnice, jedna divna ljubavna priča, neraskidiva veza.

Glavninu razgovora obavljamo dok nakon dugo vremena s nekim pijuckamo jutarnju, dok u komšiluku ispijamo popodnevnu te dok nakon posla revno pijemo večernju kafu (ili pak pivo), grickajući kikiriki s najboljim prijateljima/cama i pritom diskutujući o sinoćnjoj političkoj raspravi ili boks-meču, felgama za auto, tetki Selviji ili o tome kako se na drugovom vjenčanju servirala hladna hrana. Trač je u našoj krvi, no rijetko se priča o nečemu produktivnom. I ja znam da možemo bolje od toga.

U toku pandemije, kafei su mjesecima bili zatvoreni, a s njima i naš bijeg od stvarnosti, naš sigurni ormar, naša Narnija.

Svaku katastrofu nastojim pretvoriti u priliku i upravo zbog toga sam počela istraživati i pisati ovaj blog. Cilj mi je bio da sugerišem šta bismo mogli naučiti iz ove krize i kako bismo mogli cijeniti svijet oko sebe.

Držimo li se striktno ekonomske definicije, nezaposlenost se može smatrati razlikom između ponude radne snage i potražnje za njom, što prevedeno na naš jezik znači: “Potroši 17 godina na obrazovanje, pa još dvije godine na stažiranje, pa još dvije godine na usavršavanje, a onda godinu dana čekaj da ti striko nađe državni posao — i sve to da bi na kraju radio/la u kafani.”

Kažem vam — taj odnos je poseban.

Zdravstvena kriza uzrokovana pandemijom COVID-19 ostavila je ozbiljne posljedice na naše tržište rada. Ograničenja kretanja izazvala su drastičan pad u poslovnim aktivnostima s jedne strane, a s druge zatvaranje poduzeća, usljed čega su mnogobrojni radnici/e ostali bez posla.

Nivo privredne neaktivnosti i stopa nezaposlenosti na Kosovu bili su visoki čak i prije pandemije, a naročito kod mladih, žena i diplomanata/ica. U samo prva četiri mjeseca 2020. godine, u našoj zemlji je evidentirano više od 37 000 nezaposlenih osoba.

Bez sveobuhvatnog plana ekonomskog oporavka, broj nezaposlenih lica bi se u narednim mjesecima mogao dodatno povećati, što bi trebalo da signalizuje kolektivni poziv na djelovanje. Krajnje je vrijeme je da nadoknadimo zaostatak.

Vidite, čujete i pročitate jedno, a prije nego što to uspijete razumjeti, odmah bivate preplavljeni još većom količinom informacija. Svi prolazimo kroz višestruke faze panike i paranoje, straha, osjećaja neizvjesnosti, nevjerice, pa čak i negiranja. “Kako se to moglo desiti?” ili “Ovo se meni nikad ne bi moglo desiti!” Ipak, dešava nam se — svima — i to svima nama zajedno. Međutim, sve ovo se samo sastavilo s ionako neizvjesnom budućnošću koja čeka mlade.

Podaci Agencije za zapošljavanje pokazuju da se broj osoba u potrazi za zaposlenjem samo u aprilu povećao 40 puta.

Povećanje stope nezaposlenosti otvorilo je oči brojnim našim mladićima i djevojkama. Sada mladi ljudi na Kosovu nezaposlenost sagledavaju iz drugačijeg ugla — plan da preko ljeta radimo u Njemačkoj ili SAD-u ispao je iz igre; plan da nam tetka Selvije iz Švicarske pošalje neku lovu ispao je iz igre; plan da tatu zamolimo za novac kako bismo kupili luksuznu robu ispao je iz igre. Prema tome, svaki plan od A do Ž je propao.

Tada je omladina shvatila da mora raditi, s obzirom na to da smo ranije pokušavali dotaći nebo s dna mora.

Svaki put kada biste ušli na Facebook, naišli biste na razne prilike za učešće u onlajn obukama, rad od kuće ili učenje nove vještine, a iskrena da budem, portali za zapošljavanje vrvjeli su od različitih ponuda. Bili smo primorani da budemo fizički udaljeni jedni od drugih i izbjegavamo sva društvena okupljanja, ali pronašli smo načine da ostanemo povezani u virtualnom prostoru te da iskoristimo vrijeme koje smo provodili u izolaciji.

COVID-19 nam je dokazao koliko su krhki naša ekonomija i naše društvo. Kada smo za doček nove 2020. godine podizali čaše, nadali smo se da ćemo u njoj dobiti sve što želimo, ali sada znamo da je to bila godina u kojoj smo cijenili sve što smo imali.

I zato uvažimo našu mladu populaciju i ulažimo u omladinu. Dok su pogledi mladih ljudi usmjereni prema svjetlijoj budućnosti za Kosovo — s tim da tu budućnost moraju ostvariti vlastitim radom — moramo iskoristiti javnu politiku kako bismo im osigurali pristojne i stabilne poslove. Samo tako možemo izgraditi jaku državu s pravednom, inkluzivnom i održivom privredom i društvom koje poštuje prirodu i vodi brigu o budućim generacijama.

Pandemija nam je u neku ruku pružila mogućnost da vidimo u kolikom je zaostatku naša privreda kao i da se uvjerimo u to da moramo poduzeti konkretne mjere kako bismo taj zaostatak nadoknadili, što je od presudnog značaja.

Odlaske u kafanu smo vjerovatno uzimali zdravo za gotovo. Sada kada preko video-poziva razgovaramo s prijateljima/cama, kafa i piva se prisjećamo — koliko god to nevjerovatno zvučalo — kao “dobrih starih vremena”, jer ne znamo kada ćemo ponovo biti u prilici da se vratimo u tu stvarnost.

Ipak, kao društvo smo navikli na uspone i padove. Ja sam optimistična: vjerujem da ćemo se ponovo uzdići.

Opet ćemo ići na kafe i družiti se s prijateljima/cama. Međutim, razgovori koje ćemo voditi neće se više ticati samo tračeva iz komšiluka.

Ubuduće ćemo razgovarati o produktivnim temama — o tome kako da sačuvamo društvo na okupu, unaprijedimo privredu i ponovo se izgradimo, nabolje.

Naslovna ilustracija: K2.0.