U mjestu Parsovići kod Konjica, jugozapadno od Sarajeva, početkom juna ove godine grupa mještana/ki okupila se kako bi fizički spriječila prolazak mašina ka koritu rijeke Neretvice. Investitor, Javno preduzeće Elektroprivreda BiH, na ovom mjestu planira izgraditi čak 15 malih hidroelektrana. 

U Parsovićima se tog dana pojavio i Edhem Bičakčić, bivši premijer Federacije, član najveće Stranke demokratske akcije (SDA), bošnjačke partije koja je u vlasti više od 25 godina. Bičakčić je bio direktor Elektroprivrede BiH koja sada investira u zarobljavanje Neretvice, te je i dalje konsultant ovog preduzeća i to na projektu u Parsovićima, te je vlasnik firme zadužene za nabavku mašinske opreme. 

Mještani su ga prilikom posjete ovom području zaustavili i poručili da se na Neretvicu ne vraća. 

Brojne ekološke organizacije krajem juna uputile su otvoreno pismo Energetskoj zajednici i Evropskoj komisiji, kako bi upozorile na uništenje prirode u BiH.

“Devastaciji neukroćenih rijeka doprinose, nažalost, djelovanje Energetske zajednice i selektivni pristup direktivama Evropske unije utoliko što se bh. obaveze u pogledu energije iz obnovljivih izvora ne temelje na širem okviru EU za zaštitu prirode,” navodi se u pismu. 

“Da bi se spriječila zloupotreba, koja se mogla i morala predvidjeti, obaveze u pogledu stroge zaštite prirode morale su biti sastavni dio obaveza u pogledu energetske tranzicije,” navodi se dalje uz konstataciju kako Strategija EU za Zapadni Balkan iz 2018. godine ne sadrži preporuke za zaštitu okoliša.

Tijelima protiv mašina

Akcija u Parsovićima bila je samo jedna od mnogih koju aktivisti/kinje širom BiH, ali i regije, vode za spas rijeka, a protiv izgradnje malih hidroelektrana. Među prvima u BiH su oči javnosti na ovaj problem skrenule hrabre žene Kruščice, mjesta pored Viteza u srednjoj Bosni, koje su više od 500 dana blokirale pristup mašinama mostu na rijeci, a kako bi spriječile izgradnju dvije male hidroelektrane. 

Nakon njihovih akcija i uspjeha, široj javnosti ali i stanovnicima/ama u dolinama rijeka, kao da postaje jasnije da se aktivizmom možda ipak može nešto promijeniti. 

Na rijeci Doljanki mještani okolnih sela protestuju zbog radova. Foto: Zahvaljujemo organizaciji Zaustavimo radnju mHE na Doljanki.

Pokušali su to i mještani/ke naselja oko rijeke Doljanke kod Jablanice, nakon što je jablanička firma Eko-Vat, vlasništvo poznatog NBA košarkaša bh. korijena Mirze Teletovića, najavila izgradnju dva postrojenja na Doljanki. 

Iako je na samom početku izgradnja malih hidroelektrana na rijeci Doljanki predstavljena kao ekonomski isplativa za Jablanicu, nakon početka gradnje stanovnici/e okolnih sela izrazili su nezadovoljstvo fizički pokušajući zaustaviti mašine na terenu, zbog čega su dobili tužbu za ometanje radova, koja je kasnije odbijena pred nadležnim sudom u Konjicu. 

Izgradnju su pokušavali zaustaviti i pravnim sredstvima tražeći poništavanje okolinske dozvole na Kantonalnom sudu u Sarajevu, ali, iako je ovaj slučaj proglašen hitnim još početkom 2019. godine, nikada nije održano nijedno ročište. 

Svjesni toga, aktivisti/kinje su budnim okom pratili kako napreduju radovi, nerijetko izloženi neugodnim situacijama, uključujući i onu kada su im pripadnici osiguranja investitora prijetili fizičkim kažnjavanjem. 

Na kraju, postrojenja na Doljanki su završena, i trenutno se čeka dozvola FERK-a (Regulatorna komisija za energiju u FBiH) za početak rada. FERK je Udruženju “Za Doljanku” 23. jula odobrio status umješača u postupku, što znači da će udruženje moći učestvovati u raspravi prije izdavanja konačne dozvole za rad. 

Aktivisti/kinje za očuvanje Doljanke možda nisu uspjeli u svom naumu da spriječe izgradnju na rijeci koja za njih znači život jer im pomaže da održe imanja, a na njenim kupalištima se svakog ljeta odmaraju. Ali su učinili mnogo u podizanju svijesti bh. građana/ki da imaju pravo da se čuje i njihov glas. 

Nakon Doljanke i Kruščice, Neretvice i rijeke Bjelave kod grada Foče u Istočnoj Bosni, raste pritisak javnosti i nevladinog sektora da se preispita ogroman broj izdatih dozvola za izgradnju ovih postrojenja. 

Naime, u Bosni i Hercegovini, prema podacima Centra za životnu sredinu, nevladine organizacije posvećenoj zaštiti okoliša, postoji više od 400 mini hidroelektrana za koje se izrađuju projekti, izdaju dozvole, ili su već u izgradnji. Ranije je u rad pušteno 106 postrojenja. 

Ta brojka dobija na značaju tek kada se zna da u BiH postoje ukupno 244 rijeke.

Aktivisti koji se bore za rijeku Neretvicu nisu željeli dozvoliti investitorima da unište njihovu rijeku i okoliš. Foto: Zahvaljujemo grupi Pusti me da tečem.

Nadu da će ova praksa uskoro stati daje činjenica da je Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, jednog od dva entiteta koji čine državu, 23. juna izglasao zaključak o zabrani izgradnje malih hidroelektrana, te reviziju svih do sada izdatih dozvola. Federalna vlada sada ima rok od tri mjeseca da izradi prijedlog potrebnih promjena zakona da bi se zabrana provela u praksi.

Visoki prihodi za investitore

Građani/ke u BiH skoro da više uopšte ne vjeruju da upornost i protesti mogu uroditi plodom, ali je borba aktivista/kinja za očuvanje rijeka i protiv izgradnje MHE jedan od rijetkih primjera da građanski aktivizam daje konkretne rezultate. Zbog toga je odluka Parlamenta viđena kao pravi presedan u BiH i pobjeda eko-aktivista/kinja.

Ipak, dio javnosti skeptičan je da će se ta zabrana zaista i provesti u djelo zbog interesa različiih političkih partija koje su, smataju aktivisti/kinje, omogućavali izdavanje ovih dozvola. 

Mediji u BiH također tvrde da nije rijetkost da su stranački ili osobe povezane sa njima, investitori koji će imati najviše koristi od ovih postrojenja. 

Aktivisti/kinje sa kojima je razgovarao K2.0 kažu kako je, u slučaju malih hidroelektrana, na djelu spoj “manjkavog pravnog okvira, onesposobljenog inertnog mehanizma institucionalne kontrole i jakih veza između izvjesnih poslovnih klanova i stranačkih elita”.  

Zabrana izgradnje u Federaciji BiH se desila jer su aktivisti/kinje fizički sprečavali mašine da rade na terenu. Ali borba za spas rijeka mora se nastaviti i u drugom bh. entitetu — Republici Srpskoj, upozoravaju. 

I u tome je još jedan apsurd podijeljenosti BiH: samo nekoliko sedmica nakon usvajanja zabrane u Parlamentu Federacije BiH, Narodna skupština Republike Srpske odbija inicijativu da se ista zabrana usvoji i u ovom entitetu. Za prijedlog je glasalo 40 zastupnika/ca, ali su za usvajanje nedostajala dva glasa. 

Nakon sjednice, Centar za životnu sredinu tražio je ostavku Petra Đokića, ministra energetike Republike Srpske. Ministar nije podnio ostavku, niti se oglasio o ovom zahtjevu, ali je u saopštenju iz Ministarstva rečeno da “rade po zakonu, kao jedna od karika u lancu izdavanja dozvola,” te da poziv na ostavku smatraju neopravdanim. 

Aktivisti/kinje tvrde i da investitori u BiH sklapaju ugovor o koncesiji sa predstavnicima vlasti (opština, ministarstava), te da je njihova zarada višemilionska, a prihod opština najčešće minoran. 

Kao jedan od primjera aktivisti/kinje spominju firmu Eko-Vat koja je na rijeci Doljanki izgradila mini hidroelektranu jačine nešto ispod 5 MW. Procjena eksperata sa kojima smo razgovarali kaže da bi godišnja zarada investitora mogla biti oko 1,8 miliona KM, dok će Opština Jablanica za isti period naplaćivati tek koncesiju od 50 hiljada KM. 

Koncesioni ugovori teško se raskidaju, upozorava Rasim Skomorac iz Centra za životnu sredinu. 

“Izdavanje dozvola tek su posljedice pravog problema, a koji je sklapanje ugovora o koncesiji koji su između investitora i vlasti uglavnom potpisani i po nekoliko godina unazad, a bez aktivne uloge građana,” kaže Skomorac. 

“Eventualno jednostrano raskidanje (štetnog) koncesionog ugovora je praktički nemoguće bez rizika utuživanja od privatnih kompanija, a na štetu svih nas.” 

Udruženje Eko akcija iz Sarajeva godinama upozorava na brojne probleme sa okolišem, izgradnju MHE, zagađenje zraka, deponije. Oni tvrde da su okolinske dozvole koje se izdaju “prepisivačkog karaktera” i služe da se zaštiti interes investitora, a ne prirode i okoliša.

Rasim Skomorac pojašnjava da izgradnja MHE ne nanosi štetu samo zbog vodozahvata, nego i izgradnjom niza drugih objekata, od kilometarskih cjevovoda, koji najčešće prate korito rijeke, do kompletne infrastrukture i pristupnih puteva zbog kojih se vrši sječa šume, te izgradnja mašinske zgrade, dalekovoda i drugo.

Borba za fočanske rijeke

Tako je Bosna i Hercegovina sada država na čijoj se polovini planira daljnja izgradnja malih hidroelektrana, dok će u drugom dijelu to, ukoliko se ispoštuje odluka Parlamenta, biti zabranjeno. 

To je još jedan doprinos komplikovanim procedurama u izdavanju dozvola za izgradnju ovih postrojenja. Procedure za izdavanje svih potrebnih dozvola podijeljene su po nadležnostima. Sve dodatno otežava i činjenica da u Federaciji BiH Zakon o zaštiti okoliša još uvijek nije prošao sve potrebne parlamentarne procedure, iako njegovo usvajanje traje već godinama. 

Upravo je podijeljena nadležnost i nejasnoće oko toga ko sve i koje vrste dozvola treba izdati išla do sada na ruku investitorima. Mjesna zajednica, pa opština, kanton, entitet… ministarstva, agencije i inspekcije — mnogo je institucija koje učestvuju u ovom lancu. 

Oko 400 mini hidrocentrala su u procesu izgradnje, dok će još 106 biti izgrađeno na 244 rijeci u Bosni. Foto: Zahvaljujemo organizaciji Zaustavimo gradnju mHE na Doljanki.

Stanje nije mnogo bolje ni u Republici Srpskoj. Procedure za izdavanje svih potrebnih dozvola kreću od pribavljanja mišljenja lokalnih zajednica. Svoje mišljenje iznose resorna ministarstva i ostale institucije (Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a), a ukoliko one daju pozitivno mišljenje, Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske raspisuje javni poziv i dodjeljuje koncesiju.  

Kako u Republici Srpskoj zabrana izgradnje još uvijek nije ni na pomolu, investitor nastavlja sa radovima. Radovi su zapravo počeli baš usred epidemije koronavirusa u BiH, a investitor je fočansko preduzeće Srbinjeputevi.

Zbog sumnje u regularnost izdatih dozvola i poduzetih radnji, aktivisti/kinje udruženja Bjelava iz Foče i Centar za životnu sredinu krajem aprila podnijeli su prijavu Republičkom javnom tužilaštvu u Banja Luci. Investitor je radove, tvrde, započeo nelegano. 

Pozivaju se na odgovor Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a Centru za životnu sredinu, u kojem se navodi kako nije pokrenut upravni postupak za ishodovanje potrebnih dozvola u vezi sa ovom gradnjom. 

U Republičkom tužilaštvu za K2.0 su potvrdili da su primili prijavu, ali da je ona proslijeđena Okružnom javnom tužilaštvu Trebinje još 29. aprila. Iz Trebinjskog tužilaštva su bez odgovora na pitanje u kojoj je fazi rad na ovoj prijavi. 

Za to vrijeme, radovi na Bjelavi napreduju. 

To je već dobro poznat scenarij u BiH — sličan je bio i na rijeci Doljanki kod Jablanice. 

Aktivisti/kinje koji su se borili za očuvanje rijeke pred Kantonalnim sudom u Sarajevu tražili su  poništenje okolinske dozvole koju je izdalo Ministarstvo turizma i okoliša Federacije BiH. Prije godinu i po Kantonalni sud je ovaj predmet proglasio hitnim, ali nikada nije održano nijedno ročište. Mini hidroelektrana je izgrađena i čeka puštanje u promet. 

“I to je upravo ono što nam iskustvo sa terena i govori,” kaže Rasim Skomorac iz Centra za životnu sredinu. 

U pravilu, sve prijave protiv investitora odmah budu delegirane na niže nivoe, gdje možda nema dovoljno kapaciteta da se reaguje na pravi način ili da se uopšte postupa nezavisno.” 

“To je zabrinjavajuće, naročito u kontekstu fabrikovanog javnog interesa, u kojem se profitabilne investicije pokušavaju opravdati,” tvrdi Skomorac. 

“Ovo pokazuje da nadležni, bilo instruisani sa višeg nivoa ili samo deklaratorni u podršci, ipak ne priznaju dužan legitimitet nezadovoljstva značajnog broja građana — a to bi za posljedicu trebalo da ima i više od obične političke odgovornosti postupajućih,” kaže Skomorac dodajući kako nadležni moraju da odgovaraju krivično, “ili barem stegovno, a za to izostaje jasan stav organa gonjenja i sudstva, kada je u pitanju zaštita životne sredine.” 

“Stoga je u jednom demokratskom društvu, koje se konstantno preispituje, aktivizam neophodna rabota.” 

Podijeljene nadležnosti

Trenutno je stanje sa izgradnjom “najkritičnije” na području Foče, Gacka i romanijske regije, procjenjuju iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH, koja okuplja nevladin sektor. Mještanima/kama koji su ustali protiv izgradnje na Bjelavi pomažu pravnim savjetima i ohrabruju ih da i sami vrše pritisak. 

Koalicija će pratiti rad Vlade Federacije BiH i Parlamenta FBiH do donošenja novih odluka i dopuna Zakona. Nadaju se da neće sve ostati na obećanjima pred izbore koji bi se u BiH trebali održati u jesen ove godine. Smatraju, ipak, da nema razloga da se ovakvi zaključci ne donesu i u Republici Srpskoj, posebno jer su štete veće od dobiti koje društvo u cjelini ostvaruje:

“Elektroprivreda RS-a nema planove za ulaganje u MHE jer su svjesni da ovi projekti ne doprinose značajno povećanju proizvodnje električne energije,” kaže Dragana Skenderija iz Koalicije, dodajući kako je potpuno jasno da se “pogoduje privatnim investitorima davanjem podsticaja”. 

“Narodna skupština RS-a i Vlada RS-a trebaju uvažiti preporuke i zaključke Deklaracije o obustavljanju planova za izgradnju hidroelektrana, donijeti odluke o moratoriju na izgradnju novih i ukidanju podsticaja za proizvodnju električne energije iz MHE, te se okrenuti vjetro i solarnim elektranama, a podsticaje usmjeriti ka građanskoj energiji,” zaključuje Skenderija. 

U Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, čija je ministrica Edita Đapo potpisala brojne izdate okolinske dozvole, tvrde da su u svakodnevnoj komunikaciji sa nevladinim sektorom. Vođenje postupka javno je i transparentno, navode. 

U ovom ministarstvu tvrde da su tražili obustavu izgradnje malih hidroelektrana ali taj zahtjev nije usaglašen sa drugim institucijama:

“Problem sa kojim se suočavamo jeste da sve saglasnosti za izgradnju daju niži nivoi vlasti, a da se federalni nivo dovodi pred svršen čin,” kaže za Kosovo 2.0 savjetnik ministrice Seđad Muhić. 

Ali gradnja MHE moguća je tek ukoliko nadležno ministarstvo okoliša izda okolinsku dozvolu.

“Tokom posljednjih 15 godina FMOIT je izdao preko 30 okolinskih dozvola za gradnju MHE na našim rijekama, mnoge od njih se nalaze i u zaštićenim područjima, poput MHE na ušću Bune u Neretvu,” kaže Anes Podić iz udruženja Eko akcija iz Sarajeva.

 “Koliko nam je poznato, FMOIT nikada nije odbio da izda okolinsku dozvolu za gradnju neke male hidroelektrane. S druge strane, zahvaljujući isključivo lošem radu FMOIT, praktično ne postoji zakonski okvir kojim bi se učinkovito štitile prirodne vrijednosti na našim rijekama, što se nije desilo slučajno.” 

Uz evidentan administrativni jaz, kažu za Kosovo 2.0 iz Centra za životnu sredinu, moglo bi se zaključiti da organizacija nadležnosti pogoduje izgradnji većeg broja MHE, nego što bi to bilo moguće u slučaju centralizovanog sistema, gdje bi jedan organ dodjeljivao koncesije, a drugi opet vršio nadzor njene realizacije.

“Pored toga, simptomatičan je problem netransparentnosti ovih procesa, odnosno problem jako kratkih rokova koji se daju za učešće zainteresovane javnosti, tamo gdje javnost uopšte dođe do saznanja da je u toku neki od ovih postupaka,” ukazuju na problem aktivisti Centra.  

Institucije, naravno, imaju svoje viđenje situacije na terenu. 

Ministarstvo energetike i rudarstva RS-a u skladu sa Zakonom o koncesijama pribavlja mišljenja institucija, raspisuje javni poziv i dodjeljuje koncesije. 

“Nevladine organizacije generalno se protive izgradnji svih malih hidroelektrana koje upravo doprinose smanjenju emisije gasova, navodeći da se uništava priroda, vodotoci i ugrožava riblji fond, dok se niko od istih ne bavi negativnim uticajem termoelektrana, većih industrijskih postrojenja ili zagađenjem od izduvnih gasova automobila,” tvrde u pisanom odgovoru za K2.0 iz ovog ministarstva, zanemarujući činjenicu da se zagađenjem zraka u BiH najviše i bavi nevladin sektor, što je ipak neka druga tema. 

Kako stoje stvari, Bosna i Hercegovina je po odredbama ugovora s Energetskom zajednicom obavezna da do 2020. godine iz obnovljivih izvora osigura 40% svoje ukupne energetske potrošnje, upozoravaju u pismu ekoloških organizacija upućenog krajem juna. 

“Koliko god cilj povećanja udjela obnovljivih izvora energije sam po sebi bio opravdan, vlasti BiH, notorne po zanemarivanju okoliša, iskoristile su ga da aktivno potpomognu privatna ulaganja u male hidroelektrane,” navodi se dalje u pismu uz dodatak kako je riječ o unosnom poslu i bez rizika. 

Usvajanje zaključka o obustavi izgradnje u Parlamentu tek je početak — žele upozoriti.

“Diljem zemlje se ljudi dižu da spašavaju svoje rijeke. Seljani danonoćno stražare i naoružani isključivo hrabrošću staju pred buldožere, na sve strane se skuplja novac za pravnu borbu, aktivisti se zalažu za momentalnu i trajnu zabranu izgradnje hidroelektrana.”

Zaključuju da BiH, koja se obično navodi kao primjer unutrašnjih sukoba i napetosti, sad ujedinjeno pruža otpor uništavanju svog blaga, jedinog dosad uglavnom netaknutog brutalnom privatizacijom javnih dobara koja se vrši zadnje tri decenije.K

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Adi Kebo / Žurnal.info.