U detalje | Radnička prava

Zatvaranje lokala ugrozilo osoblje

Više briga za konobare/ice u toku pandemije.

Piše - 30.03.2020

Za Aljberta Ibrićija (Albert Ibriqi), 13. mart je trebao biti normalan dan. Kao i svakog drugog radnog dana, trebao se probuditi malo poslije šest sati, spremiti se i iz Komorana krenuti u Prištinu kako bi u osam bio na svom radnom mjestu. Ovaj 25-godišnjak već godinu dana radi kao konobar u jednom restoranu u naselju Bregu i Dijelit, stoga svoje dane uglavnom započinje ovako. Međutim, 13. mart nije bio uobičajen radni dan.

Kada je došao u restoran, Aljbert je primijetio da je bilo manje posjetitelja/ica nego obično te da su na ulazu i za svakim stolom postavljeni dezinficijensi za ruke. Jedina normalna stvar tog jutra bio je razgovor o koronavirusu, temi o kojoj se najviše raspravljalo sedmicu dana unazad.

“Panika je već zavladala — među radnicima, nadređenima i gostima”, prisjeća se Aljbert.

Počevši od druge sedmice marta, sada već odlazeća vlada redovno saziva pres-konferencije istovremeno pozivajući građane/ke na oprez i moleći ih da ne stvaraju paniku. Ipak, u petak, 13. marta, premijer Aljbin (Albin) Kurti i ministar zdravstva Arben Vitija (Vitia) u poslijepodnevnim satima su održali konferenciju za medije nalik ni na jednu prethodnu, na kojoj su saopćili da su dvije osobe na Kosovu pozitivne na COVID-19. To su bila prva dva slučaja zaraze u zemlji.

Vlada je iste večeri kao odgovor na širenje virusa najavila deset novih mjera zdravstvene zaštite, od kojih je jedna zatvaranje kafića, barova i restorana.

Čak i prije donošenja ove odluke, Berat Redžepi (Rexhepi) je razmišljao o tome da zatvori svoj lokal. Samo dan ranije, ovaj 36-godišnji vlasnik kafića u Srbici razmotrio je cijelu ideju s vlasnicima/ama drugih lokala; na kraju su odlučili da u svojim objektima obave dezinfekciju.

Vlada je izdala saopćenje o donijetoj odluci oko 20 sati. Berat je smjesta pozvao dvoje radnika koji su trebali raditi u noćnoj smjeni te ih obavijestio da će od te večeri kafić biti zatvoren.

“Mislio sam prije svega na sebe i na svoje radnike, na naše porodice, a i na mušterije”, kaže Redžepi, iznenađen činjenicom da vlada nije uvela spomenute mjere i prije nego što su evidentirani prvi slučajevi zaraze. “Uvijek imamo puno gostiju, tako da smo bili najugroženiji.”

Svake sedmice je razgovarao sa svojim roditeljima i ostalom rodbinom nastanjenom u Italiji, preko kojih je saznao koliki je zapravo haos izazvan širenjem koronavirusa. To ga je dodatno zabrinulo. “Nismo željeli zatvoriti zato što je to naš jedini izvor prihoda, ali zdravlje je prioritet”, objašnjava on.

Vlada je izdala saopćenje o donijetoj odluci oko 20 sati i Berat je smjesta pozvao dvoje radnika koji su trebali raditi u noćnoj smjeni. Rekao im je da će od te večeri kafić biti zatvoren, nakon čega je kontaktirao i drugo dvoje radnika koji su sutradan trebali preuzeti smjenu.

Kasnije te sedmice, u petak, Aljbertovo radno vrijeme je trebalo završiti u 16 sati, no ostao je na poslu malo duže jer se u restoranu u kojem radi trebala organizirati zabava, kao što je to i inače slučaj. Međutim, na kraju prve i početku druge smjene, Aljbertovi poslodavci su okupili zaposlene i obavijestili ih da će zabava najvjerovatnije biti otkazana.

Tog dana je bilo vrlo malo gostiju/šći. Zbog bojazni od širenja virusa, vlasnici su zamolili muzičare koji su trebali svirati te večeri da otkažu nastup te su izvijestili svoje radnike/ce da će restoran biti zatvoren.

Kada je sve to dogovoreno, Aljbert je otišao kući.

Neizvjesno sutra

Dok je Beratov lokal bio zatvoren, Aljbert se morao pojaviti na radnom mjestu i u subotu, ali ne da bi usluživao posjetitelje/ice. Naime, njegovi kolege/ice i on su očistili cijeli restoran, odložili u otpad hranu koja se kvarila i dezinficirali sve prostorije još jednom prije nego što su zatvorili.

Aljbert se zadržao na poslu nekoliko sati, a potom se vratio u Komoran, gdje je trenutno u samoizolaciji — u skladu s preporukama zdravstvenih ustanova i mjerama vlade. Ipak, “prinudni” godišnji odmor na kojem je proveo već dvije sedmice počinje ga zabrinjavati. “Ja sam na neki način taj koji izdržava svoju porodicu”, ističe on.

Aljbert Irići se finansijski stara o svojoj porodici radeći kao konobar posljednjih jedanaest godina. Fotografija: Kristina Mari (Cristina Marí) / K2.0.

Ovaj mladić već nekoliko godina prehranjuje svoju sedmočlanu porodicu. Tako je bilo i u martu: nakon što je te subote zatvorio restoran, primio je mjesečnu naknadu za rad. “Počeo sam raditi 20. juna prošle godine i od tada dobijam platu svakog 20. u mjesecu”, napominje on.

Isplaćen je i za šest dana tokom kojih nije radio, no nije siguran da li će nastaviti primati svoju ionako nisku platu u visini od 350 eura, pa samim time ni da li će se u predstojećim mjesecima moći finansijski starati o svojoj porodici.

“Ne smijem ni zamisliti šta će biti sutra”, navodi Aljbert.

Ovakvu nesigurnost osjećaju i mnogi drugi građani/ke. Prema rezultatima Ankete o radnoj snazi za posljednji kvartal prošle godine, najveći broj zaposlenih osoba na Kosovu radilo je u uslužnom i trgovačkom sektoru, od kojih većinu čine muškarci.

Radnici/e koji nemaju ugovor o radu nisu zaštićeni zakonom niti im država može osigurati bilo kakvu naknadu.

Pored službeno registriranih radnika/ca, postoje i brojne druge radno aktivne osobe koji se ne nalaze u zvaničnim statistikama jer nisu potpisale ugovor o radu. Istraživačka studija Svjetske banke pokazuje kako je manja vjerovatnoća da će građani/ke zaposleni u malim poduzećima, koja su inače najozbiljnije pogođena aktualnom krizom, imati ugovor o radu u odnosu na zaposlenike/ce velikih poduzeća. Prema tome, prvonavedena skupina radi “na crno” i država ih najčešće ni ne može zaštititi izdvajanjem određene naknade.

K2.0 se obratio vladi s upitom šta će se dogoditi s Aljbertom i ostalim radnicima/ama kao što je on, imajući u vidu to da je vlada naložila zatvaranje kafića i restorana u kojima ti ljudi rade. Glasnogovornik vlade, Perparim Krijeziju (Përparim Kryeziu), izdvojio je da ih njihovi poslodavci moraju isplatiti za mjesec mart.

“Imajte na umu da shodno članu 61. Zakona o radu, poslodavci — i to u prvom redu registrirani poslodavci — imaju zakonsku obavezu da svojim zaposlenicima/ama isplate naknade barem za mjesec mart”, podcrtao je Krijeziju u odgovoru na naš upit.

“To je slučaj zato što je njihovo odsustvo opravdano u skladu s članom 61. Zakona o radu, u kojem je navedeno da “odlukom ovlaštenog državnog organa, ili ovlaštenog organa poslodavca usvojenom zbog nesigurnosti i radi zaštite zdravlja na radu, zaposleni ima pravo opravdano izostati s posla”, objasnio je Krijeziju. Prema njegovim riječima, to odsustvo je u skladu s odredbama ovog člana zakona opravdano samo u trajanju od 45 dana godišnje.

Dana 13. marta, vlada je s ciljem suzbijanja zaraze donijela odluku o zatvaranju kafića, pivnica, barova i restorana. Fotografija: Zahvaljujemo Uredu premijera Kosova.

Na dan 27. marta, ministar finansija i transfera u tehničkom mandatu, Besnik Bisljimi (Bislimi), predstavio je vladin fiskalni paket pomoći namijenjen rješavanju ekonomske krize uzrokovane pandemijom. U naredna dva mjeseca, vlada će tako snositi troškove isplate minimalnih plata u iznosu od 170 eura kao i penzijskih naknada za građane/ke zaposlene u poduzećima u kojima je bilo otpuštanja ili čiji su radnici/e “primorani ostati kod kuće” zbog mjera ograničenja.

Pokušaji povećanja prometa

Berat je kazao da će zaposleni u njegovom kafiću biti isplaćeni za mjesec mart.

Još od 2011. godine, kada je otvorio lokal, svoje radnike/ce isplaćuje krajem mjeseca, a isto će učiniti i ovaj put. “Ovog mjeseca ću unaprijed dati plate dvoma od svojih zaposlenika koji tim novcem prehranjuju svoje porodice”, ističe Berat.

Kako tvrdi, dnevni promet uslovljava profit, pa tako i plate osoba zaposlenih u ovom sektoru. “Naše poslovanje je samo u ove dvije protekle sedmice pretrpjelo ogromnu štetu”, napominje on, misleći na manjak prihoda koji je direktna posljedica zatvaranja restorana.

Svjesni činjenice da će njihove plate u predstojećim mjesecima biti pod znakom pitanja, Beratovi radnici/e su mu predložili da razmotri druge načine “povećanja prometa”, što između ostalog uključuje i pripremu jela i pića za ponijeti. “Nisam bio siguran kako bih trebao protumačiti zakon [odluku vlade], tako da [isprva] nisam ništa poduzeo”, izdvaja Berat, te dodaje da se s tim u vezi obratio općini.

On i drugi vlasnici/e kafića, barova i restorana dobili su objašnjenje u uputama koje je ministrica ekonomskog razvoja, Rozeta Hajdari, izdala 23. marta. Povrh toga što je naložena obustava gastronomskih aktivnosti, vlasnici/e navedenih lokala su u ovim uputama obaviješteni o tome šta smiju i šta ne smiju raditi za vrijeme trajanja pandemije.

Neke od stavki u uputama su sljedeće: “Stolovi i stolice koji se koriste prilikom usluživanja moraju biti sklonjeni; objekti moraju biti zatvoreni za klijente/ice; usluge spremanja jela i pića za ponijeti nisu dozvoljene; usluge dostave proizvoda su dozvoljene; niko osim osoblja ne može ostati u prostorijama poduzeća.”

"Radimo na planovima fiskalne podrške koju ćemo osigurati neposredno nakon završetka pandemije, čime ćemo u najkraćem mogućem roku revitalizirati privredu."

Perparim Krijeziju, glasnogovornik vlade

Iako shvata da je takva odluka vlade nužna s obzirom na stanje koje je izazvano širenjem zaraze, Berat smatra da državne i općinske vlasti moraju usvojiti mjere pomoći poduzećima, posebno onim malim. Prema njegovim riječima, ekonomska kriza koja je uslijedila po izbijanju pandemije dovest će do niza problema i bankrota mnogobrojnih poduzeća, mada on vlastiti lokal ipak neće zatvoriti.

“Ovim će biti pogođena poduzeća koja zapošljavaju [do] deset radnika, a ne banke”, kaže on. “Plaćanje rata kredita bit će odgođeno za nekoliko mjeseci, ali [banke] će svoj novac dobiti.”

Smanjivanje tereta

Paketom pomoći koje je 27. marta najavio ministar finansija i transfera (MFT) predviđene su državne subvencije u visini od 50% iznosa najamnine dostupne malim i srednjim poduzećima koja nisu u mogućnosti platiti najamnine zbog finansijskih gubitaka nastalih u ovom periodu.

Krijeziju ističe da je vlada svjesna problema u sektoru u kojem su zaposleni Aljbert i Berat, pri čemu dodaje da vlasti imaju plan za period nakon okončanja pandemije. “Radimo na planovima fiskalne podrške koju ćemo osigurati neposredno nakon završetka pandemije, čime ćemo u najkraćem mogućem roku revitalizirati privredu.”

Privredne komore na području Kosova zatražile su od vlade da poveća vrijednost paketa pomoći namijenjenom poduzećima na visinu od 5% bruto domaćeg proizvoda. Iz privrednih komora su također konstatirali da je potrebno stvoriti platformu za objavljivanje “odluka i najava vezanih za preventivne mjere koje se odnose na COVID-19”, i to kako bi se omogućila sveobuhvatnija distribucija informacija.

Za Berata će sljedeća dva do tri mjeseca biti presudna budući da bi, kako navodi, veliki broj osoba mogao ostati bez posla i završiti na socijalnoj pomoći, ili čak napustiti zemlju. To je problem s kojim se lično suočava; svi osim jednog od njegovih zaposlenika/ca tu su od samog otvaranja kafića, koji radi već devet godina.

Berat Redžepi poručuje da će radnici/e zaposleni u njegovom lokalu u Srbici dobiti platu za mjesec maj. Fotografija: Zahvaljujemo Beratu Redžepiju.

“Ja na ovo gledam kao na porodični biznis. Nije samo da se radnici nisu promijenili, nego su i mušterije stalno iste”, objašnjava on.

Od svih zaposlenih osoba obuhvaćenih Anketom o radnoj snazi za posljednji kvartal 2019. godine, gotovo 20% spada u kategoriju radnika/ca s “nestabilnim zaposlenjem”, što znači da su ili zaposleni u vlastitim poduzećima ili doprinose radu porodičnih poduzeća. Međutim, prema rezultatima ove ankete, veća je vjerovatnoća da građani/ke s nestabilnim poslovima neće imati sklopljene ugovore o radu te da će raditi u neprikladnim uslovima.

U ekonomskoj krizi kakva je ova, ti uslovi su dodatno otežani.

Ušteđevina jedva dovoljna

Privremenim zatvaranjem restorana u kojem radi, Aljbert je ostao bez još jednog izvora prihoda — bakšiša. “U prosjeku dobijem osam do deset eura bakšiša dnevno”, izdvaja on, napominjući uz osmijeh da na poslu uz to pojede i jedan besplatan obrok.

Zbog ograničene ušteđevine, situacija je još i teža za ovog mladića koji radi kao konobar već jedanaest godina. “S ovakvim troškovima života, ušteđevina će mi trajati još nekih deset do 15 dana”, kaže on, izuzimajući mjesečnu ratu kredita koja iznosi 51 euro.

"Došao sam na Kosovo iz Italije i ovdje sam samo zbog ovog lokala."

Berat Redžepi, vlasnik kafića

Ušteđevina zabrinjava i Berata, koji je prethodno živio u Kosovskoj Mitrovici. U Srbicu se preselio prošle godine sa svojom suprugom, koja radi kao prosvjetna radnica. Zajedno su podigli kredit i kupili stan. “Na to sam potrošio svu svoju ušteđevinu”, objašnjava on.

S obzirom na trenutne okolnosti, Berat je podnio zahtjev za odgodu plaćanja rate kredita pošto je Centralna banka donijela odluku kojom je pravnim i fizičkim licima suočenim s poteškoćama u ovom periodu omogućeno da odlože plaćanje do 30. aprila.

Berat ističe i kako razmišlja o tome da se dodatno zaduži kako ne bi morao zatvoriti lokal. “Došao sam na Kosovo iz Italije i ovdje sam samo zbog ovog kafića”, napominje on.

Vladin glasnogovornik Krijeziju naveo je da vlada razmatra cijeli set mjera. “Postoji mogućnost da ćemo poduzećima kojima su potrebna dodatna zaduženja dati priliku da podignu beskamatne kredite .” Ipak, ti krediti bili bi dostupni samo onim poduzećima koje moraju obaviti nabavku sirovina, a Beratov lokal nije jedno od njih.

Kako izdvaja Krijeziju, vlada je uzela u obzir sve mogućnosti, no ništa neće biti sigurno dok ne budu donijete konkretne odluke. Za to vrijeme, Aljbert, Berat i mnoštvo drugih građana/ki poput njih i dalje dijele svoje probleme sa svojim bližnjima i iščekuju vijesti o mjerama koje bi im mogle olakšati teret.

“Prokleti smo mi koji radimo u privatnom sektoru”, kaže Aljbert, uzdišući.K

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

Članak je napisan u sklopu projekta “Human Rightivism”  koji, preko svog programa “Human Rightivism”, finansira Švedska međunarodna agencija za razvoj i saradnju (SIDA). Stavovi autora izneseni u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno stavove Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA).