Desetine građanki i građana okupile su se prvog maja u centru Prištine, kako bi obeležile Međunarodni dan radnika, zahtevajući bolje uslove rada, pravedne plate i dostojanstvo na radnom mestu.
Pod motom “Jednakost, rad i dostojanstven život”, protest je okupio građane/ke različitih društvenih slojeva, uključujući studente/kinje, penzionere/ke, radnike/ce, sindikaliste/kinje i aktiviste/kinje.
Protest, koji je započeo na Skenderbegovom trgu i završio se ispred zgrade vlade, organizovali su Kolektiv za feminističku misao i akciju, Socijalni centar “Përpjekja”, nezavisni/e aktivisti/kinje i sindikati radnika/ca, u okviru široke društvene saradnje.
Ujedinjujući različite generacije, feministe/kinje i sindikaliste/kinje, organizatori/ke su želeli/e da naglase ne samo raznovrsnost radničkih borbi na Kosovu, već i značaj prepoznavanja preplitanja identiteta i socijalnih uloga unutar tih nastojanja.
“Ovaj 1. maj poručujemo da se protiv ovih pritisaka možemo boriti samo političkom organizacijom, u solidarnosti sa radnicima/cama i ugroženim društvenim grupama, i tako što ćemo biti glasni u našoj pobuni”, navodi se u izjavi organizatora/ki, objavljenoj na društvenim mrežama. “Pozivamo na međusektorsku organizaciju radnika/ca, bilo da su plaćeni/e, samozaposleni/e, nezaposleni/e, penzioneri/ke ili studenti/kinje, i pozivamo da 1. maj obeležimo zajedno, sa revoltom, nadom i odlučnošću da zaštitimo naše dostojanstvo, živote i učinimo pravdu i jednakost osnovnim principima našeg društva.”
U danima pred protest, organizatori/ke su koristili/e društvene mreže kako bi denuncirali/la teške uslove rada na Kosovu i razloge koji čine protest neophodnim. Jedno od glavnih pitanja koje je postavljeno bilo je bezbednost na radnom mestu, posebno u građevinskom sektoru, gde je deset radnika izgubilo život od početka 2025. godine do danas. U međuvremenu, Policija Kosova izvestila je o 37 slučajeva koji se odnose na ugrožavanje bezbednosti na radnom mestu.
Učesnici/e protesta su naglasili/le niske plate koje su ostale iste uprkos rastu inflacije, duge radne sate bez nadoknade i dodatni, neplaćeni rad – domaćinske poslove i brigu o deci, starijim osobama ili drugim članovima porodice – koji padaju na pleća žena. Oni/e su takođe skrenuli/e pažnju na kontinuirano marginalizovanje LGBTQ+ osoba, osoba sa invaliditetom i zajednica Roma, Aškalija i Egipćana na tržištu rada – mnogi se suočavaju sa strukturalnim barijerama za zapošljavanje ili rade u nepoštenim i izrabljivačkim uslovima zbog identitetskih oznaka.
Takođe, ukazano je na kažnjavanje radnika/ca koji/e se organizuju ili štrajkuju u cilju ostvarivanja svojih zakonski garantovanih prava. Kao primer spomenut je štrajk koji je započeo u septembru prošle godine od strane radnica za održavanje u Skupštini Kosova, koje su tražile povećanje plate sa 275 na 500 evra mesečno i iznele niz svakodnevnih kršenja na radnom mestu, bilo od strane kompanije ili administrativnog osoblja. Plata od 275 evra ostala je ispod minimalne bruto plate od 350 evra, koja je stupila na snagu kasnije, u oktobru 2024. godine.