Ukratko | Nestala lica

Marširanje za osobe nestale u vreme rata

Piše - 30.08.2018

Učesnici odbili bilo kakav dogovor između Kosova i Srbije koji bi isključio pitanje nestalih osoba.

Redžep (Rexhep) Mazreku je 4. aprila 1999. bio u poseti svojim ujacima u Kraljanima, na zapadu Kosova, kada su selo napale srpske snage. Tog dana je bio njegov 36. rođendan. Otada se ništa ne zna o njemu ili o njegovim brojnim rođacima.

Devetnaest godina kasnije, u četvrtak, 30. avgusta, održan je marš kroz Prištinu radi rasvetljavanja sudbine Mazrekua i 1.647 drugih ljudi koji su nestali u ratu 1998-99. na Kosovu.

Driton Mazreku, Redžepov sin, bio je jedan od učestnika marša. Ovom dvadesetdevetogodišnjaku pridružile su se njegova majka Ganimete i brat Faton. Porodici Mazreku, koja je držala transparente sa Redžepovim imenom, pridružile su se stotine drugih građana prilikom marša na Trgu Zahir Pajaziti do zgrade Vlade Kosova; svi su nosili transparente na kojima su imena osoba različitih nacionalnosti.

 

Driton Mazreku je marširao u znak podrške potrazi za njegovim ocem Redžepom, koji je nestao tokom prošlog rata na Kosovu. Fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0

Iako je Driton izgubio svaku nadu da će kosovska vlada pronaći njegovog oca, on i dalje zahteva podršku od institucija. U razgovoru sa K2.0, rekao je da, činom marširanja, poziva i međunarodnu zajednicu, “da izvrši pritisak na vlade Kosova i Srbije, kako bi se razrešila sudbina nestalih osoba”. To čini zato što više ne veruje ni jednoj ni drugoj vladi.

“Predugo su se poigravali našim osećanjima”, rekao je.

Redžep i Ganimete Mazreku 1996. godine. Redžep se vodi kao nestao od 4. aprila 1999.

Marš je na Međunarodni dan nestalih organizovala Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) pod parolom: ‘Marš za one koji su i dalje nestali! Marš za istinu! Marš za pravdu!’

Prema mišljenju Marigone Šabiu (Shabiu), direktorke YIHR-a, ovaj marš je trebalo da pokaže da “vlada ima zakonsku obavezu da reši pitanja nestalih osoba”. Pored toga, ona je kazala da je marš održan da bi pokazao da “bol ne osećaju samo rođaci, već celo društvo”.

Prema rečima Šabiu, vlade dosad nisu pokazale da su ozbiljne i pokazuju da su zanemarile svoje obaveze u rešavanju pitanja nestalih osoba. Ona kaže da su vlade stalno svaljivale krivicu na srpske vlasti, ali nikada nisu preuzele svoj deo odgovornosti.

Marigona Šabiu, direktorka Inicijative mladih za ljudska prava, bila je među organizatorima prištinskog marša. Fotografija: Majljinda Hodža / K2.0.

“Zaista zahtevamo da se ovo reši i da Srbija položi račune, ali imamo i zahteve upućene našim institucijama”, izjavila je Šabiu za K2.0. “Vlada Kosova je institucija koja vodi našu zemlju i moramo da zahtevamo da deluje u skladu sa svojim odgovornostima.”

Prema mišljenju Gramosa Beriše (Berisha), koji je govorio ispred vladine zgrade i čitao zahteve onih koji su marširali, državne institucije nisu uspele da pruže podršku u rasvetljavanju sudbine nestalih osoba ili porodicama nestalih.

Beriša je jedan od preživelih iz masakra u Suvoj Reci, što je masovno ubijanje koje se dogodilo u martu 1999, gde je 49 ljudi pobijeno, uključujući neke njegove rođake o čijoj se sudbini još ništa ne zna.

“Zajedno sa svim rođacima nestalih osoba… zahtevamo da kosovska država prioritetizuje pitanje nestalih osoba i radi na rasvetljavanju njihove sudbine, beskompromisno”, rekao je. Prema mišljenju Beriše, o ovom pitanju bi trebalo da se razgovara u dijalogu koji se vodi između Kosova i Srbije, a da to pitanje predstavlja preduslov.

Gramos Beriša je preživeo masakr u Suvoj Reci, gde je izgubio brojne rođake. Fotografija: Majljinda Hodža / K2.0.

Od 2011. godine, Kosovo i Srbija vode razgovore pod posredstvom Evropske unije. Inicijalno, on je bio ‘tehnički dijalog’, pre nego što se format promenio u oktobru 2011. i bio označen kao ‘dijalog za normalizaciju odnosa’. Devetnaest sporazuma je postignuto do dana današnjeg u okviru ovog dijaloga, ali nijedan od njih se ne odnosi na nestale osobe.

Isključivanje nestalih iz dijaloga jeste ono što je podstaklo advokaticu Arditu Maćedonci (Maqedonci) da učestvuje na maršu, jer ona veruje da je vlada “ostavila ovo pitanje u mraku”. Prema mišljenju Maćedonci, važno je da zaključni sporazum — za koji se predviđa da će biti postignut između Kosova i Srbije — obuhvati pitanje nestalih osoba kao ključnu komponentu.

Trina Binaku, druga organizatorka marša, saglasna je sa ovim. “Ne možete da govorite o normalizovanju odnosa [između dveju država] kada ne znate gde se nalazi 2.000 građana”, izjavila je ona za K2.0. Štaviše, Binaku kaže da bi takav sporazum naišao na otpor kod rođaka i porodica nestalih osoba kojima nije stalo do sporazuma o “registarskim tablicama, telekomunikacijama ili energetici, jer oni svakodnevno razmišljaju o tome gde su im sinovi i ćerke”.

Trina Binaku je među organizatorima marša za nestale osobe. Fotografija: Majljinda Hodža / K2.0.

Predsednik Hašim Tači (Hashim Thaci) predvodio je kosovsku delegaciju u dijalogu sa Srbijom. Prošlog meseca, Tači i njegov srpski kolega Aleksandar Vučić, predložili su razmenu teritorija — ili “korekciju granica” — u okviru sveobuhvatnog sporazuma za normalizaciju odnosa između dveju zemalja.

Iako pitanje nestalih i dalje nije element u ovim razgovorima, njihovi rođaci i drugi građani jesu skeptični da će se postići bilo kakav sporazum.

“Našoj boli nema kraja”, kaže Gramos Beriša. “Ne znamo gde su naši voljeni, pa tako živimo u svakodnevnoj agoniji.” K

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.