U detalje | Vojska

Posle rata

Piše - 24.12.2018

Propitivanje problema ratnih veterana na Balkanu.

Rešat (Reshat) Ramadani tovari komade metala na svoj bicikl. Dok to radi, objašnjava kako mu prolazi svaki dan sa biciklom i kako traži različite metalne predmete po gradu. “Prikupljam aluminijum, bakar, gvožđe i onda prodajem. Ne zarađujem više od 3-5 evra dnevno, ali to je dovoljno da kupim malo hleba kada odem kući”, priča u razgovoru sa RTV 21.

Ramadani je bivši vojnik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Dok priča o ekonomskim okolnostima u kojima se nalazi, iz njega progovara vrlo pesimističan ton. “Ne bi moglo da bude teže od ovoga. Premoren sam. Bilo bi bolje da sam umro nego što ovako živim”, priča sedeći pored gomile posloženih cepanica drveta u svom dvorištu, čiji stubići za ogradu sadrže uklesani prikaz dvoglavog orla, što je nacionalni simbol Albanaca.

Ramadani je radio u Nemačkoj 1998, kada se, kao četrdesetogodišnjak, vratio na Kosovo, ostavljajući iza sebe dobro plaćen posao. Maja 1999, bio je ranjen u bici za Čabru, u blizini Đakovice. Dve godine kasnije, dok se borio u Oslobodilačkoj vojsci Preševa, Medveđe i Bujanovca, metak mu je zastao u ramenu. Tamo se nalazi i danas.

Veteran Rešat Ramadani je bio primoran da promeni 17 stanova u godinama koje su došle posle rata, zato što je često bio isterivan jer nije mogao da plati kiriju. Fotografija: Snimak ekrana iz dokumentarca RTV21.

“Do dana današnjeg iznajmljivao sam 17 stanova”, priča objašnjavajući da je bilo slučajeva da su ga vlasnici stanova isterali jer nije imao da plati zakup. “Padao je sneg, a moja supruga i žensko dete su se razboleli. Danas moja supruga leži u krevetu, bolesna, a od prodaje konzervi moram da kupim lekove koji prečesto koštaju do 20 evra.”

U sličnoj situaciji se nalaze mnogi drugi veterani OVK koji su, pored psiho-socijalnih trauma koje su nasledili iz užasa rata, suočeni sa teškim ekonomskim uslovima. Prema podacima koje je Savet za zaštitu prava veterana OVK objavio u martu 2017, 48 bivših vojnika OVK počinilo je samoubistvo od završetka rata usled teških ekonomskih i društvenih okolnosti. U to vreme, Dževdet Ćerići (Xhevdet Qeriqi), predsedavajući Saveta, izjavio je da je “ovo najveća sramota ove države”.

Međutim, dok su Rešat Ramadani i drugi pravi veterani imali finansijske poteškoće, veruje se da desetine hiljada ljudi lažno polažu pravo na penzije koje su opredeljene za veterane OVK, zbog čega se pretpostavlja da ovaj trošak po kosovsku državu iznosi desetine miliona evra.

Aktuelni skandal u vezi sa spiskovima veterana uvukao je istaknute ličnosti iz sveta politike i pravosuđa i učinio da kosovsku vladu ukore Međunarodni monetarni fond (MMF) i Evropska unija.

Ne treba posebno naglašavati da problemi i neslaganja po pitanju odredaba za bivše ratne veterane nisu nastali na Kosovu. Druge države koje prolaze kroz tranziciju koja prati oružane sukobe takođe su bile zaokupljene istim brigama. Ako pogledamo susede Kosova u regionu, sve države učesnice rata imale su probleme prilikom traganja za pravednim i realnim načinom za zbrinjavanje svojih veterana.

Skupocene i sve duže liste

Kao što je slučaj sa Kosovom, i Hrvatska i Bosna i Hercegovina (BiH) prošle su nedavno kontroverze zbog dugih veteranskih listi i povećanja socijalnih davanja, zbog čega su nastala komešanja u odnosima sa međunarodnim organizacijama.

Još 1996, nakon završetka vojne faze Domovinskog rata za nezavisnost, prvi predsednik države Franjo Tuđman izrazio je zahvalnost nacije hrabroj vojsci prilikom govora u Parlamentu, gde je spomenuo da Hrvatska ima 336.000 veterana.

Međutim, 16 godina kasnije, 2012. godine, kada je zvanični Registar ratnih veterana Hrvatske predstavljen od strane triju ministara vlade (odbrane, unutrašnjih poslova i veterana — sva trojica bivši vojnici), izlistano je čak 502.678 bivših boraca. Kako je došao april 2016, zvanični Registar ratnih veterana Hrvatske porastao je na još viši broj u odnosu na onaj iz vremena Domovinskog rata izlistavajući ukupno 505.221 ‘hrvatskog branitelja’.

Kada se vodi kao veteran, hrvatski građanin ima niz prednosti, uključujući mogućnost da stekne pravo na prevremeno penzionisanje, kao i na veću penziju. Aprila 2016. prosečna penzija za ratne veterane iznosila je 5.085 kuna (skoro 688 evra) mesečno, dok je redovna penzija iznosila samo 2.245 kuna (oko 304 evra). U to vreme, više od 4.500 veterana primalo je više od 8.000 kuna (1.082 evra) mesečno.

Godine 2016, 72.200 ljudi primalo je veteranske penzije, dok se smatra da će se ova brojka povećati kako sve veći broj veterana bude odlazio u penziju. Novi zakon je usvojen novembra 2017, a kojim se otvara mogućnost registrovanja ratnih veterana, kojim je smanjen broj godina za odlazak u penziju i kojim su proširena prava članova porodice koji nasleđuju penzije veterana.

U izveštaju Evropske komisije o napretku ove države objavljenom ove godine, hrvatski sistem socijalne zaštite smatra se ometenim zbog neuspeha da se posveti onima koji zaista imaju potrebe, dok “povlašćene kategorije” imaju koristi, a gde su ratni veterani eksplicitno navedeni.

Smrt Nevenke Topalušić (kranje levo) tokom protesta o odredbama za ratne veterane u Hrvatskoj 2014. pojačala je volju demonstranata koji su nastavili proteste 18 narednih meseci. Fotografija: Creative Commons.

Ipak, dok se neki usredsređuju na rast troškova zbog davanja benefita ratnim veteranima, održani su i protesti u proteklim godinama na kojima je kritikovan neuspeh hrvatske države da zbrine bivše vojnike. Stotine bivših vojnika invalida okupilo se oktobra 2014. da bi zahtevali unapređenje benefita i ostavku tadašnjeg ministra za veterane Predraga Matića.

Protesti su intenzifikovani nakon smrti šezdesetogodišnjakinje Nevenke Topalušić na demonstracijama, koja je teško ranjena u hrvatskom Domovinskom ratu; akcije su konačno obustavljene 18 meseci kasnije, aprila 2016. Tokom svih ovih dešavanja, protesti veterana optuženi su da su ozbiljno ispolitizovani, zbog čega je kontraprotest organizovan u režiji pokreta Okupiraj Hrvatsku u martu 2015.

U skorije vreme, odredbe za veterane koji pate od posttraumatskog stresa stavljene su u centar pažnje, a nakon što je bivši vojnik zapalio svoju kuću na jugu ove zemlje.

BiH je iskusila probleme prilikom pružanja socijalnih davanja ogromnom broju veterana. Prema radu iz 2017. autorice Nikoline Obradović sa Univerziteta u Mostaru, više od 425.000 osoba, uglavnom muškaraca, mobilisano je u ratu u Bosni u različite vojne formacije koje su, pretežno, organizovane po etničkom i političkom osnovu.

Iako su žrtve rata bile velike, godine 2000. je i dalje bilo više od 202.000 direktnih korisnika programa za veterane u dva entiteta u ovoj državi. Ako se u obzir uzmu članovi proširene porodice, to znači da makar jedna trećina stanovništva ima koristi od veteranskih povlastica. Politički gledano, to je moćna i dobro organizovana lobistička grupa.

Zbog toga je država imala prekomerne troškove. Obradović naglašava da se u Federaciji Bosne i Hercegovine trošenje na ratne veterane izjednačava sa gotovo dvema trećinama svih doprinosa koje ne čine naknade — na primer, one koje se finansiraju iz entitetskih, kantonskih i opštinskih budžeta i ne plaćaju ih građani.

Grupe veterana u Bosni i Hercegovini u više su navrata izašle na ulice da bi osigurale veće povlastice za svoje članove, dok je 2018. bila posebno zgusnuta godina. Fotografija: Creative Commons.

Mere namenjene ratnim veteranima ove godine izazvale su dramatične političke uzbune u BiH. Marta meseca, Bošnjaci i bosanski Hrvati, a koji su ratni veterani, blokirali su glavne raskrsnice širom muslimansko-hrvatske Federacije u Bosni, uključujući glavni grad, Sarajevo, tražeći veće povlastice za nezaposlene bivše vojnike i jedinstveni registar svih veterana koji bi pomogao u tome da se izopšte lažni potražioci prava veterana.

Veterani koji su protestovali pozvali su zakonodavce da odgovore na njihove zahteve za dobijanje 326 bosanskih maraka (oko 163 evra) mesečno u formi benefita za nezaposlene veterane i makar dve bosanske marke (skoro 1 evro) za svaki mesec koji je vojnik služio u vreme rata.

Nakon što je bošnjačko-hrvatska Federacija usvojila zakon kojim su u julu povećani benefiti veterana, MMF je narednog meseca suspendovao isplatu dela zajma koji je dogovoren između ove međunarodne organizacije i bosanske države, ističući zabrinutost zbog finansijske nestabilnosti. Predstavnik MMF-a u toj državi, Francisko (Francisco) Parodi izjavio je za lokalnu televizijsku stanicu TV N1 da je ovaj program namenjen veteranima, prema nekim procenama, koštao “nekoliko stotina miliona maraka”, što bi “sasvim onesposobilo” finansije u Federaciji.

Zanemareni u zakonu

Veterani u Srbiji i Makedoniji se, međutim, suočavaju sa sasvim drugačijim problemima, jer ove države nemaju zakone usmerene ka podršci građanima koji su se borili u sukobima devedesetih i ranih dvehiljaditih. U obema zemljama, nasilni incidenti u kojima su učestvovali veterani, doveli su do toga da građani zahtevaju usvajanje takvih zakona.

Novembra 2014, četrdesetogodišnji profesionalni vojnik i veteran počinio je samoubistvo u selu Zletovo u istočnoj Makedoniji. Osumnjičen je za ubistvo roditelja svoje supruge i druge osobe, prilikom čega je upotrebio automatsku pušku početkom toga dana. Nakon ovog incidenta, drugi bivši vojnik je zadržan u pritvoru zbog sumnje da je počinio trostruko ubistvo, dok je jedno drugo bivše vojno lice počinilo samoubistvo u nedeljama pre ovog incidenta.

Balkan insajt (Balkan Insight) je u to vreme izveštavao o tome da su udruženja ratnih veterana (od kojih je bilo 15 aktivnih sa oko 30.000 članova) procenila da je makar 30 makedonskih veterana počinilo ubistva od kraja sukoba 2001.

U međuvremenu, u Srbiji, marta 2018, vojnik Vojske Srbije zapretio je da će sebe razneti ispred zgrade Skupštine u Beogradu. U izveštajima o ovom incidentu navodi se da je ovaj muškarac imao pištolj i ručnu bombu, ali se predao nakon razgovora sa policijom.

To je bio poslednji incident u nizu događaja u kojima su učestvovali bivši i sadašnji vojnici koji su počinili samoubistvo, kao i oni koji su pretili ispred objekata u kojima su smeštene srpske institucije. Nakon poslednjeg incidenta u martu, šef Udruženja vetarana Srbije, Željko Vukelić, govorio je o hitnoj potrebi za usvajanje zakona o veteranima.

Vukelić je sa velikim žarom razgovarao sa novinarom Gardijana (Guardian) pet godina ranije o uslovima u kojima žive veterani u Srbiji, upoređujući svoju borbu protiv srpske države za to da veterani dobiju zakasnele isplate i povlastice na koje imaju pravo sa oružanim sukobom u kom je učestvovao u Krajini. U članku se dalje navodi da se srpski veterani bore više od drugih u regionu usled domaće i inostrane percepcije kada su u pitanju srpski vojnici.

Srbija, na primer, jedinim ‘ratom’ devedesetih smatra vojnu intervenciju NATO u kosovskom sukobu, dok ostale sukobe naziva ‘pobunama’ ili ‘vojnim vežbama’. Advokat koji je branio srpske vođe povodom optužnica za ratne zločine izjavio je za Gardijan da bi dogovor sa nekadašnjim vojnicima mogao pogrešno da se shvati u prestonicama Zapada, gde bi mogao da se percipira kao prećutno prihvatanje učešća u balkanskim ratovima.

Manjak političke ekspeditivnosti često se pominje u kontekstu nepostojanja odgovarajućih zakona u Makedoniji. Oktobra 2012, predlog zakona o veteranima predočila je partija VMRO-DPMNE, ali je njen albanski koalicioni partner Demokratska unija za integraciju (formirana nakon sukoba 2001, čiji je lider upravo vođa Narodne oslobodilačke vojske Ali Ahmeti postao predsednik ove stranke), odbio da ga podrži, tvrdeći da zakon ne bi trebalo usvojiti jer je pristrasan i ne obuhvata sve učesnike sukoba 2001.

Odbijanje Demokratske unije za integraciju učinilo je da zakoni o veteranima ostanu u političkom limbu, gde makedonske političke partije deluju kao da nemaju volju da predlože odredbe u korist onih koje smatraju pobunjenicima. U međuvremenu, izostanak epiloga u pogledu skandala sa prisluškivanim razgovorima i dogovor sa Grčkom o promeni zvaničnog imena učinili su da političkom agendom dominiraju ova pitanja.K

Naslovna fotografija: Slika Džona Singera Sardženta (John Singer Sargent), dizajn K2.0.