Uključimo li televizijske prijemnike i prelistamo li društvene mreže, čini se da ovih dana svi govore o samo jednoj stvari: o novom koronavirusu.

Do nas svakodnevno stižu vijesti o tome kako se cijeli gradovi stavljaju pod karantenu, kako vlasti u brojnim državama svijeta evakuiraju svoje građane/ke, kako raste bojazan od još jedne globalne ekonomske recesije te kako se pojavljuju novi slučajevi zaraze.

Budući da živimo u dobu interneta, pored svega toga neminovno nailazimo i na razne spekulacije, dezinformacije i proizvoljne kalkulacije koje kruže uokolo.

Prema tome, prije nego što se svi zajedno pretvorimo u istraumiranu, zgrčenu masu, zaustavimo se na trenutak kako bismo se osvrnuli na ono što znamo — i što ne znamo — o ovom virusu.

Porazgovarali smo sa zdravstvenim stručnjacima/kinjama i od njih prikupili najažurnije informacije pomoću kojih ćemo faktografski otkloniti neke strahove i nejasnoće.

Šta je to aktualni koronavirus?

Koronavirusi čine veliku grupaciju virusa koji izazivaju bolesti disajnog sistema, a povremeno dovode i do simptoma koji se manifestiraju na želučano-crijevnom traktu.

Različiti tipovi koronavirusa cirkuliraju među pojedinim životinjskim vrstama. Međutim, zbog genetskih mutacija ili intenzivnijeg kontakta ljudi i životinja, ti se virusi ponekad mogu prenijeti i na ljudsku populaciju.

Koronavirus koji u posljednje vrijeme svi spominju poznat je kao COVID-19 i novi je soj ovog virusa. Prvi put je uočen u decembru 2019. godine kod grupe osoba s upalom pluća koje su imale doticaja s tržnicom morskih plodova i životinja u Vuhanu, kineskom gradu koji broji 11 miliona stanovnika/ca.

Virus se prvo javio kod životinja i njime je potom zaražena jedna grupa ljudi, s kojih se nakon toga zaraza prenijela na njihove porodice i zdravstveno osoblje. U roku od mjesec dana, virus se proširio iz jednog jedinog grada na cijele provincije u Kini.

Krajem januara, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ocijenila je da pojava zaraze novim koronavirusom ispunjava kriterije prema kojima bi se mogla okarakterizirati kao globalna zdravstvena kriza, što podrazumijeva “vanredan događaj” koji predstavlja “prijetnju za javno zdravlje i u drugim državama zbog prekograničnog širenja bolesti” te koji bi mogao zahtijevati “koordiniranu reakciju međunarodne zajednice”.

Gdje se do sada proširio?

S obzirom na to da se pojavio u decembru prošle godine, ovim respiratornim virusom do sada je zaraženo više od 80 000 osoba u pedesetak zemalja svijeta.

Najveći broj osoba zaraženih ovim virusom zabilježen je u Kini, nakon koje slijedi Južna Koreja. Broj novih slučajeva u Kini dosegao je vrhunac početkom februara, od kada učestalost novozabilježenih slučajeva opada.

S druge strane, virus se proširio i na druge zemlje, pa su tako slučajevi zaraze potvrđeni u Australiji, Sjevernoj Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi kao i u Europi.

Iz SZO su nedavno naveli da je broj novih slučajeva službeno zabilježenih izvan granica Kine premašio broj slučajeva zabilježenih na teritoriji ove zemlje prvi put nakon izbijanja epidemije.

Na prostoru Europe, najveći broj slučajeva prijavljen je u Italiji, gdje je prema zvaničnim podacima novim koronavirusom zaraženo preko 500 osoba. Od zemalja u kojima je potvrđena zaraza, u neposrednoj blizini Kosova nalaze se Sjeverna Makedonija (jedan slučaj), Hrvatska (tri slučaja) i Grčka (tri slučaja).

Kako se širi?

Imajući u vidu činjenicu da se radi o novom tipu virusa, naučnici/e su i dalje u potrazi za preciznijim informacijama.

Pretpostavka je da se virus prenosi prvenstveno s osobe na osobu koje su u bliskom kontaktu jedna s drugom, i to putem kapljica koje zaražena osoba izbacuje iz disajnog sistema kada kašlje ili kiše. Za sada se smatra da su te kapljice najzaraznije kod osoba s najizraženijim simptomima zaraze.

Međutim, postoji mogućnost da bi se virus mogao preći na druge čak i prije nego što se kod zaražene osobe jave vidljivi simptomi, odnosno u intervalu koje se naziva period inkubacije. Prema procjenama SZO-a, period inkubacije virusa COVID-19 traje od jednog do 14 dana, dok neki stručnjaci/kinje pak tvrde da bi mogao biti i duži — do 24 dana.

Do sada nije utvrđeno koliko se zapravo lako virus prenosi s jedne na drugu osobu. Eksperti/ce procjenjuju da bi ga zaražena osoba u prosjeku mogla proširiti na 1,5 do 3,5 osoba ukoliko nije u izolaciji.

Još jedan način na koji se moguće zaraziti jeste dodirivanjem vlastitih usta, nosa ili očiju nakon dodirivanja površine ili predmeta na kojem su prisutne klice. Naprimjer, to može biti neka površina koju je prethodno dotaknula zaražena osoba.

Koliko se brzo širi?

U ovom periodu, svakog dana se bilježi na hiljade novih slučajeva. Pretpostavlja se da bi stvarni broj osoba zaraženih ovim virusom mogao biti i do deset puta veći od zvaničnog broja zabilježenih slučajeva. Razlog je to što mnogi možda imaju blaže simptome i ne osjećaju se toliko loše da bi se željeli obratiti u zdravstvenu ustanovu, stoga i nisu uvršteni u zvanične registre oboljelih.

Koji su simptomi?

Viroza se isprva manifestira kroz povišenu tjelesnu temperaturu, suh kašalj, iscrpljenost, te eventualno kroz glavobolju i bolove u mišićima. Nakon sedam dana može doći i do poteškoća s disanjem uključujući gubitak daha. Drugi mogući simptomi kod nekih pacijenata/ica obuhvataju iscjedak iz nosa, kihanje, grlobolju i dijareju.

Većina zaraženih osoba naizgled ima samo blažu gripu; prema podacima SZO-a, otprilike 80% njih oporavi se bez potrebe za posebnom terapijom. U manjem broju slučajeva, zaraza ovim virusom može imati i ozbiljnije posljedice poput upale pluća ili otkazivanja organa.

Kada biste se trebali obratiti ljekaru/ki?

Ako sumnjate da imate simptome, onda vas državni organi pozivaju da isprva ne idete u zdravstvene ustanove.

Umjesto toga, vlada poziva sve koji osjećaju da imaju groznicu, kašalj i poteškoće pri disanju, kao i one koji su putovali ili bili u kontaktu sa nekim za koga je potvrđeno ili se sumnja da je zaražen, da pozovu posebnu telefonsku liniju 038/200-80-800 radi daljih informacija i konsultacija.

Savjet državnih organa jeste da ostanete kod kuće i izbjegavate kontakt sa drugim ljudima.*

Kako se liječi?

Kako i samo ime govori, riječ je o virusnoj infekciji — kao što je slučaj i s drugim virozama, ni ova se ne može liječiti antibioticima. Osim toga, neupotrebljivi su i antiviralni lijekovi koji se upotrebljavaju prilikom liječenja sličnih oboljenja (sezonske gripe, primjerice).

S tim u vezi, liječenje je za sadaj usmjereno na ublažavanje simptoma i suportivnu terapiju, dok ljekar/ka prema potrebi može propisati i analgetike ili antipiretike.

Mediji izvještavaju da je u rekordnom vremenu već stvorena vakcina protiv virusa COVID-19 te da bi mogla biti spremna za testiranje na ljudima u narednih nekoliko mjesec. Međutim, ta vakcina trenutno nije dostupna [za širu upotrebu].

Da li su pojedine osobe u većoj opasnosti od ostalih?

Kao i kod uobičajene gripe, oporavak zavisi od imuniteta.

Vjerovatnoća da će doći do ozbiljnijih komplikacija veća je među starijom populacijom i onima koji imaju zdravstvene teškoće poput povišenog krvnog pritiska, srčanih problema ili dijabetesa.

Prema svemu sudeći, djeca su u ovom trenutku manje podložna zarazi od odraslih.

Početni podaci prikupljeni u Kini također ukazuju na to da se s negativnijim posljedicama suočavaju muškarci, iako je stopa zaraze kod muškaraca i kod žena podjednaka.

Koliko bismo trebali biti zabrinuti?

Glavni savjet svih zvaničnika/ca je sljedeći: razloga za paniku nema.

Uprkos tome što je COVID-19 odnio oko 2800 života širom svijeta, velika većina oboljelih osoba ozdravi i do danas je izliječeno više od 33 000 osoba.

Procjenjuje se da stopa smrtnosti kod osoba za koje je potvrđeno da su zaražene ovim koronavirusom iznosi otprilike 2%. Ta cifra jeste veća u odnosu na stopu smrtnosti od uobičajene sezonske gripe koja pretežno ne prelazi 1%, ali je znatno niža u odnosu na stopu smrtnosti od prethodnih koronavirusa među kojima su SARS (ca. 10%) i MERS (ca. 34%).

Međutim, izgleda da je COVID-19 zaista prenosiviji od njegovih navedenih prethodnika.

Koje mjere zaštite možemo poduzeti?

SZO i Državni zavod za javno zdravstvo Kosova preporučuju niz koraka koje svako od nas može poduzeti kako bismo ostali zdravi.

Te preporuke se u suštini ne razlikuju od općih “zdravorazumskih” savjeta koji se odnose na njegovanje zdravog životnog stila u globalu.

Pobrinite se za kvalitetan san, utopljavajte se i unosite dovoljne količine tečnosti, te upražnjavajte tjelovježbu.

Redovno perite ruke sapunom i vodom. Ako osjetite nagon za kašljanjem, iskašljite se u lakat i ne dodirujte usta, nos ni oči.

Ukoliko se ne osjećate najbolje, ostanite kod kuće i izbjegavajte kontakt s drugima, a ukoliko neko u vašoj blizini ne izgleda dobro, ne biste trebali biti u neposrednoj blizini te osobe — preporučeno je da se od bilo koga ko kašlje ili kiše udaljite barem na jedan metar.

Također izbjegavajte zatvorene i prostore u kojima se nalazi veći broj ljudi.

Da li bih trebao/la nositi masku?

Što se tiče upotrebe maske, mišljenja su podijeljena u zavisnosti od izvora.

Zvanični savjet SZO-a objavljen na njihovoj stranici glasi da osobe koje nemaju poteškoće s disanjem kao što je kašalj ne moraju nositi medicinsku masku. Iz Organizacije preporučuju da masku upotrebljavaju samo osobe koje imaju simptome zaraze virusom COVID-19 i oni koji se brinu o tim osobama na kojima su vidni simptomi poput kašlja i povišene tjelesne temperature. Masku bi trebali nositi i zdravstveni radnici/e.

Ako se odlučite na ovaj potez, pobrinite se da nabavite masku tipa N-95. Taj tip maski posjeduje filtere koji sprečavaju prolazak 95% čestica do vaših usta i nosa. Isto tako je važno znati kako pravilno staviti i skinuti masku, pri čemu biste trebali imati na umu i da upotreba ovog predmeta nije zamjena za druge preventivne mjere.

Šta čine vlasti Kosova?

Direktor Državnog zavoda za javno zdravstvo, Naser Ramadani, nedavno je u intervjuu emitiranom na kanalu Klan Kosova objasnio da je jedan od prvih zadataka prilikom izbijanja epidemija i pandemija prolongirati pojavu virusne infekcije.

Ilustracije radi, Ramadani je izdvojio virus H1N1 (poznatiji pod nazivom svinjska gripa) koji se 2009. godine pojavio u Meksiku. Nedugo nakon toga izbila je pandemija virusa koja je imala teške posljedice u cijelom svijetu. Na Kosovu je broj slučajeva bio minimalan, barem djelimično zbog toga što se virus na teritoriji zemlje ukazao tek šest mjeseci nakon početka epidemije.

Kako je konstatirao Ramadani, činjenica da COVID-19 još uvijek nije stigao na Kosovo znači da vlasti mogu adekvatnije reagirati.

“U svojoj primarnoj prognozi ocijenili smo da će virus stići na Kosovo u roku od tri do šest mjeseci — sada smo već u trećem mjesecu”, kaže on. “Zahvaljujući tome, pripremljeniji smo i naoružali smo se iskustvima epidemiologa/inja iz svijeta koji su već realizirali niz istraživanja.”

Dana 25. februara osnovan je upravljački odbor u čijoj će nadležnosti biti moguća epidemija na Kosovu. Odbor je sačinjen od predstavnika/ca iz Ministarstva zdravstva, Državnog instituta za javno zdravstvo, Ureda SZO-a u Prištini i drugih nadležnih organa.

Koje su planove izradile vlasti?

Prema Ramadanijevim riječima, navedene vlasti su obavile sve potrebne pripreme kako bi mogle intervenirati ukoliko na Kosovu dođe do epidemije, a izrađen je i Krizni i interventni plan djelovanja koji će biti primijenjen ako se zabilježe slučajevi zaraze.

Povrh toga, vlasti nadziru granice; širom Kosova su u Centrima porodične medicine formirani timovi spremni da se smjesta pobrinu za bilo kakve sumnjive slučajeve putnika/ca koji u državu ulaze kopnenim putem te da preporuče daljnje medicinske procedure u skladu s Planom.

Zaposlenici/e Državnog zavoda za javno zdravstvo poručuju da su se prije svega fokusirali na nadzor aerodroma. Njihovi službenici/e održavaju stalnu vezu s ljekarskim timovima na Međunarodnom aerodromu kako bi bili u prilici kontrolirate stanje ukoliko se jave slučajevi zaraze. Ti timovi motre na letove u provm redu iz Italije, gdje je zabilježen najveći broj slučajeva na tlu Europe, kao i iz Turske, koja je direktnim letovima povezana s Kinom.

Ljekarski timovi vrše preglede i na nekim od ostalih graničnih prijelaza.

Kakav je plan ako na Kosovu bude potvrđen slučaj zaraze virusom COVID-19?

Sergi Korjak (Sergy Koryak), časnik za vezu i šef Ureda SZO-a na Kosovu, ističe da je u glavnoj zgradi Univerzitetskog kliničkog centra na Kosovu (UKCK) do sada opremljeno deset izolacijskih soba. Ukoliko se uoči da bi mogao/la biti zaražen/a virusom, pacijent/ica će biti prebačen/a u bolncu i izoliran/a, a u međuvremenu će biti obavljena analiza pljuvačke.

Pretraga traje ukupno pet sati. Ako rezultati budu pozitivni, pacijent/ica će biti prebačen/a na Odjel za infektivne bolesti UKCK-a i stavljen/a u izolaciju. U slučaju potrebe, dostupan je i specijalni odjel za intenzivnu njegu.

Iz Zavoda i SZO-a naglašavaju da Kosovo raspolaže modernom, certificiranom laboratorijom namijenjenom za sve relevantne pretrage za koje je nadležno visokokvalificirano osoblje.

Mada ovi protokoli mogu zvučati zabrinjavajuće, odgovornost nadležnih institucija je da obavljaju spomenute pripreme i da budu spremne za najgori mogući scenarij. Odgovornost nas kao pojedinaca/ki jeste da naprosto poduzimamo razumne, uobičajene korake u pravcu zaštite našeg zdravlja.K

Naslovna ilustracija: Arita (Arrita) Katona / K2.0.