Blogbox | Feminizam

Da li su vam smešni seksistički vicevi?

Piše - 08.06.2020

Razbijanje mita o tome da šala ‘ne može da škodi’.

Iako su mnogi građani Kosova iskazali solidarnost prema porodici Džordža Flojda (George Floyd) i aktuelnim protestima antirasističkog pokreta Blek lajvs meter (Black Lives Matter) u Sjedinjenim Državama, većina ljudi istovremeno žmuri — ili, što je još gore, smeje se — na rodnu neravnopravnost i seksizam.

Pre nekoliko dana neukusni memovi u kojima je jedna aktivistkinja za rodnu ravnopravnost glavna protagonistkinja, počeli su se širiti društvenim mrežama. Cilj je bio ismavati aktivistkinju upotrebom stereotipnih, predrasudnih ili takozvanih šala o tome kako feministkinje izgledaju. Jedan tipičan opis na tim posterima bio je: Why is it called a parliaMENt and not a parliaWOMENt? (Zašto se zove parliaMENt, a ne parliaWOMENt? MEN – muškarci; WOMEN – žene; parliament – skupština).

Mnogi od onih koji su podelili postere tvrde da je to “samo šala” i “da ne može da škodi”. Ipak, kreiranje i deljenje ovih “šala” i uverenje da je reč o duhovitom sadržaju predstavlja ozbiljan problem. Evo i zašto:

Polarizovanje i osnaživanje stereotipa

Mnogi smatraju da su šale bezazlene i da im je svrha da nas zabave. Međutim, ima mnogo naučnih dokaza koji sugerišu da mogu da imaju upravo suprotan efekat.

Humor je instrumentalan, što znači da može da posluži u razne svrhe, u zavisnosti od toga kako ga koristimo. U ovom slučaju, humor se ne koristi da bi nas nasmejao, već da bi nas marginalizovao.

U teorijskoj studiji iz 2010, objavljenoj u Evropskom žurnalu psihologije, autori tvrde da humor ponekad može da služi ismevanju autsajdera i da ima funkciju podele ljudi na  “nas” i “njih”.

U albanskom jeziku imamo izreku: “zid se gradi kamen po kamen”. Slično tome, slaganjem šale na šalu grade se stereotipi.

Ako feministe i druge koji su pristalice rodne ravnopravnosti predstavljate kao nekoga ko se nepotrebno ljuti, ako smatrate njihov rad “smešnim” i tako se prema njemu ophodite, onda pomažete u stvaranju lažnih stereotipa o njima.

Štaviše, oni koji su već imali slične stavove prema feminizmu verovatno će se osećati još lagodnije kada vide ovakve izjave. Samim tim postoji i veća šanse da će razviti još uskogrudije i ekstremnije poglede na feminizam, kao što je utvrđeno u studijama o polarizaciji mišljenja.

Normalizovanje nasilja i silovanja

U anketi sprovedenoj među stanovništvom 2015. zaključeno je da jedan od pet građana Kosova opravdava nasilje muža nad ženom. Ranije sprovedene studije su pokazale da, kada muškarci čuju seksističke šale, onda veruju da je nasilje normalna stvar, čak i kada onaj koji priča “vic” ne veruje u ono što izgovara.

Služba “šale” u ovom slučaju jeste osnaživanje percepcija da muškarci imaju kontrolu nad ženama i da prema njima mogu da budu nasilni. Ako feministe, koji se protive takvom ponašanju, ismevaju zbog aktivizma, onda ih mi stigmatizujemo zato što se time bave, dok istovremeno normalizujemo i podržavamo rodno zasnovano nasilje.

Znamo da #nisusvimuškarci (#notallmen) isti. Ipak, isto tako, na osnovu naučnih saznanja, sada znamo da takve “šale” mogu da podstaknu ljude da misle kako su svi muškarci nasilni.

Druga studija je pokazala da to što muškarci seksističke šale smatraju zabavnim pozitivno korelira sa sklonošću prema silovanju, odnosno ukazuje na spremnost muškarca da siluje ženu pod uslovom da ne bude otkriven.

Ako imamo u vidu da je ranije spomenuta anketa sprovedena na Kosovu pokazala i da skoro 50% ispitanika smatra da žene vole da budu silovane, onda vidimo da problem nije u gnevnim feministima, već leži u ljudima koji ove “šale” i feministe smatraju smešnim.

Tlačenje napaćenih

Da li ste ikada ranije razmišljali o tome ko su protagonisti većine šala?

Uglavnom potlačeni i marginalizovani. Kada se ljudi smeju onima koji su diskriminisani, tako samo normalizuju diskriminaciju i represiju kojoj su inače izloženi.

Problem nije u samoj seksističkoj šali, već u seksističkom društvu koje se smeje ovim memovima i deli ih sa drugima. Problem je u seksizmu, nasilju, silovanju i zlostavljanju protiv koga se feministi zalažu — a zbog čega su predmet podsmevanja.

Ljudi ne vole kada se žene zalažu za nešto ili se protiv nečeg bore. Ljudi ih vole kada su poslušne i tihe. Upravo zato, kada feministički aktivisti viču i dok sprovode akcije protiv rodne neravnopravnosti, ljudi osećaju nelagodu i ismevaju ih.

U ovom slučaju, humor je forma tlačenja ovih žena posredstvom napada na bazi emocije, kao i čin sprečavanja drugih žena da se izbore za svoja prava tako što im se preti da će, ako tako postupe, i same biti predmet ismevanja.

Ko priča seksističke šale i zašto?

Studija, koja je obuhvatila 387 heteroseksualnih muškaraca, došla je do saznanja da su muškarci koristili seksističke komentare kao odbrambeni mehanizam onda kada su osetili da je njihov maskulinitet na neki način ugrožen.

Ovi muškarci su smatrali da će, ako pokažu da ih seksistički humor zabavlja, delovati kao veći muškarci i da će se tako distancirati od osobina sa kojima ne žele da imaju veze. Smejući se toj vrsti humora, oni bi da pokažu da se razlikuju od grupe koja je predmet podsmeha — u ovom slučaju, od žena.

Isto važi za žene. One koje žele da se ponašaju u skladu sa društvenim normama, a koje utvrđuju kako žena treba da se ponaša i kako treba da izgleda (što, opet, određuju muškarci), smatraju ove seksističke i antifeminističke šale duhovitijim, pa postoji veća verovatnoća da će ih podeliti sa drugima.

Sveukupno, postoji tendencija da ove žene staju na stranu muškaraca, jer se boje da će se muškarci i s njima obračunati, i da će i one same postati predmet podsmevanja.

Dakle, treba li da se smejemo na ove šale?

Svaki put kada smišljate ove “šale”, kada im se smejete ili ih delite sa drugima, treba da znate da tako vređate milione žena koje su potlačene, silovane, pretučene ili ubijene; koje nemaju ravnopravne mogućnosti i pravo glasa, koje nemaju priliku da studiraju ili rade, koje nisu plaćene kao muškarci, kojima nije dozvoljeno da budu samostalne; čija se vrednost ustanovljuje na osnovu njihove pređašnje (seksualne) istorije, koje su ućutkane svaki put kada žele da podele svoje mišljenje, kada im se prigovara zbog izgleda, kada se nipodaštavaju, jer je “nemoguće da je lepa, pametna i uspešna istovremeno”, ili kada se seksualno objektivizuju gde god da su.

Iako humor predstavlja način da izbegnemo teške teme, nikada ne bi trebalo da ismevate nekoga koga društvo tlači ili onoga ko se bori protiv te represije. Čak ni onda kada je vaš maskulinitet ili osećaj pripadanja grupi ugrožen.

Pregršt je dobrih šala koje možete da zbijate. Zato pokušajte da humor koristite za unapređenje rodne, rasne i društvene ravnopravnosti, a ne kao alatku za normalizovanje postojećih problema.

Deniza Miftari, Ćendresa (Qendresa) Gerlica i Dielza Iberhisaj (Diellza Iberhysaj) takođe su dale svoj doprinos pisanju ovog bloga.

Naslovna ilustracija: Ferdiana Hoti.