Aktualna pandemija koronavirusa koja izaziva haos širom planete primorala nas je da putem interneta svi postanemo stručnjaci/kinje za pitanja koja nam nikada ne bi ni pala na pamet do prije samo nekoliko mjeseci.

Pitanje koje je pokrenulo mnoštvo rasprava u svijetu između ostalog je i nošenje maske. Na Kosovu se nošenje maske prije povezivalo s toksičnim kvalitetom zraka, ali sada, u toku širenja virusa, ta praksa nije samo potencijalno sredstvo zaštite od zaraze, već njome pokazujemo poštovanje prema ljudima oko nas te brigu za ugrožene kategorije.

U ovim vremenima, ako posmatramo jedno društvo kao ekipu, onda moramo razmišljati na taj način da, ukoliko pojedinac/ka zakaže, onda je zakazao i cijeli tim. Da bismo prebrodili aktualnu krizu javnog zdravlja, moramo raditi kao ekipa i pripremiti se na najgori scenario. Ne možemo si priuštiti da se opustimo.

Većina novijih istraživanja demonstrira da maske mogu biti koristan alat u ograničavanju širenja zaraze. Međutim, važno je naglasiti da zvanične preporuke o nošenju maske i dalje variraju.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), “ne postoje dokazi za to da zdrave osobe korištenjem maske u širem društvenom kontekstu, pri čemu se podrazumijeva i univerzalno korištenje, mogu spriječiti infekciju respiratornim virusima, uključujući i virusom koji izaziva COVID-19.”

To se jednim dijelom temelji na nizu neizvjesnosti i faktora rizika, kao što je nepravilno korištenje  maske ili učestalije dodirivanje lica rukama uslijed nepažnje, kao i na činjenici da maska može proizvesti lažan osjećaj sigurnosti i dovesti do toga da osoba ne shvati ozbiljno druge djelotvorne mjere prevencije kao što je fizičko distanciranje. Također, postoji bojazan da će se izdavanjem općenitih preporuka za nošenje maske koje važe za sve građane/ke onemogućiti da neophodne zalihe zaštitne opreme stignu u ruke zdravstvenih radnika/ca na liniji fronta, kojima su maske najpotrebnije.

S tim u vezi, zvanična preporuka SZO-a glasi da bi maske u pravilu trebali nositi samo oni koji imaju simptome ili su podložni bolesti.

Ipak, budući da se pandemija zahuktala, pojedini ističu kako se naredbama da maske nose samo oni koji imaju simptome u biti traži od ljudi da na sebe stave biljeg te tako prizovu strah i neprijateljsko raspoloženje drugih. Pojavili su se i podaci koji sugerišu da osobe mogu prenositi COVID-19 čak i danima prije nego im se jave bilo kakvi simptomi, što znači da zapravo ne znamo da li smo zaraženi — pa tako ni da li nesvjesno prenosimo virus — ili ne.

Sve veći broj stručnjaka/inja u posljednje vrijeme potvrđuje da bi se širom upotrebom maski moglo pridonijeti sprečavanju širenja zaraze.

Maske same od sebe ne mogu zamijeniti sva ostala sredstva neizostavna u borbi protiv bolesti COVID-19, kao što su pranje ruku i fizičko distanciranje. Međutim, promjena našeg pristupa tim sredstvima mogla bi biti dio rješenja.

U tom pogledu možemo učiti od istočne Azije, gdje je upotreba maski široko rasprostranjena pojava. Inače prva regija kojom se bolest proširila, istočna Azija je do sada ostvarila ponajbolje rezultate u suzbijanju pandemije te se u mnogim dijelovima ovog područja bilježi usporavanje rasta broja novozaraženih, posebno s obzirom na kritične slučajeve.

Za to vrijeme, u većem dijelu našeg kontinenta preminulih je vrlo mnogo, dok broj zaraženih dostiže rekordne vrijednosti.

Razlozi koji stoje iza tog kontrasta vjerovatno su mnogobrojni i različiti — a još uvijek je previše nedoumica da bismo mogli ponuditi konkretne odgovore. Međutim, jedan faktor koji bi mogao biti relevantan jeste šira upotreba maski u javnosti, što je već bila općeprihvaćena društvena norma širom istočne Azije.

U ovom kontekstu, radi se o društvenom bihevorizmu.

Naime, zamislite da je rat. Vlada zahtijeva od nas da noću ne koristimo struju kako neprijateljski bombarderi ne bi mogli pronaći svoje mete. Šta biste u tom slučaju mislili o ljudima koji bi svjetla ostavljali upaljenima? Upravo se time bavimo danas.

Nošenje maske nije samo individualno ponašanje: ono ima i društvene implikacije. Naučnici/e to ponekad zanemaruju jer se često oslanjaju isključivo na rezultate eksperimenata u oblasti prirodnih nauka. Pobjeda nad aktualnim koronavirusom, pak, iziskivat će i jednu dozu društvenih nauka.

Važno je razumjeti da epidemije virusa nisu samo biološka događanja, već i društveni procesi, što je od presudnog značaja za uspješno suzbijanje virusa.

Mnoga područja u istočnoj Aziji imaju više uspjeha od nas u pogledu izravnavanja krivulje zaraze djelomice i zato što su kulturološki spremniji na kolektivno djelovanje.

Ako u Hong Kongu ili bilo kojem drugom većem gradu u istočnoj Aziji ovih dana izađete vani bez maske, sve su prilike da ćete naići na prijekorne poglede. Svako ko je uhvaćen da ne nosi masku rizikuje da će biti izopćen iz društva, odnosno da će postati izgnanik.

U jednom istraživanju transmisije u zajednici provedenom u Pekingu, Kina, i to tokom epidemije teškog akutnog respiratornog sindroma [SARS] u periodu između 2002. i 2004. godine, utvrđeno je da se “stalno nošenje maske u javnosti dovelo u vezu sa smanjenjem rizika od zaraze SARS-om za 70%.”

Građani/ke istočne Azije su iz epidemije SARS-a naučili lekciju o važnosti nošenja maske, a naročito stanovništvo Hong Konga, gdje je veliki broj osoba preminuo. Ključna razlika između tih društava i našeg leži u tome što su oni nedavno bili pogođeni zarazom i sada samo primjenjuju ono što su prethodno naučili.

Razna istraživanja epidemije SARS-a pokazala su da je nošenje maski doprinijelo stvaranju povjerenja nasuprot opasnostima pandemije. Prema rezultatima jednog od tih istraživanja, epidemija SARS-a uslovila je pojavu takozvane kulture maski u kojoj se njeguje osjećaj građanske dužnosti i uzajamne obaveze.

Kultura maski spaja sve osobe suočene sa zajedničkom prijetnjom.

Što se Balkana tiče, vlada je u okviru mjera koje je uvela u aprilu obavezala građane/ke da prilikom izlaska van stave masku ili lice prekriju šalom. Nošenje maski je i u Sjevernoj Makedoniji postalo obavezno nedavnom odlukom vlasti. Uprkos svim tim zvaničnim mjerama, na društvenom nivou je još uvijek sasvim prihvatljivo hodati vani golog lica.

To još jednom podcrtava činjenicu da nije sve u direktivama i medicinskim uputama nadležnih organa, već i u kulturi i povijesti.

No, dok se pandemija COVID-19 nastavlja, da li će se pripadajuće društveno ponašanje promijeniti na Kosovu i ostatku Balkana?

Možda kolutate očima na tako oštre mjere koje su uvele pojedine vlade. Pored toga, javila su se neslaganja u vezi s pitanjem da li svi tipovi maski sprečavaju udisanje novog koronavirusa, čak i da upotreba maski zaista smanjuje opasnost od toga da zaraženi šire zarazu. Kako god, bilo bi pogrešno gledati na takve mjere s podozrenjem, posebno ukoliko ste jedna od osoba koje neizbježno provode vrijeme u krcatim prostorima gdje je opasnost od zaraze veća.

Nošenje maski moglo bi služiti kao vizualni podsjednik na opasnosti pandemije, odnosno kao bihevioralno stimulus za društvo. Ovdje nije riječ samo o suzbijanju bolesti, nego i o načinu na koji ćemo pokazati da se svi želimo držati zajedno kako bismo iskorijenili zarazu.

Svakodnevno stavljanje maske prije izlaska iz kuće postat će ritual baš kao obuvanje cipela ili — barem zasad — izbjegavanje pretrpanih prostora i fizičko distanciranje.

Svaka kultura ima drugačiji standard u pogledu definisanja prihvatljivog ponašanja, ali bez obzira na to odakle ste, neke osnovne vrijednosti vezane za poštovanje, slobodu i zajedničku odgovornost ostaju univerzalne.

Upamtite, maske nisu lijek, već sredstvo prevencije i smanjenja rizika. Mala je vjerovatnoća za da će se pravi lijek naći prije nego što se odobri vakcina.

Dakle, prije vakcine, preostaje nam jedino da promijenimo obrazac ponašanja zajedno, kao društvo. Ukoliko ne želimo stroge mjere poput centralizovanog karantina ili žestoke kontrole populacije, onda moramo uložiti ozbiljnije napore u promjenu ponašanja koja individualno možemo kontrolisati.

Upravo to je ono čime se bavi teorija kolektivnog djelovanja: ako svi damo doprinos postizanju primarnog cilja, svi ćemo uspjeti.

Imajući u vidu činjenicu da svako može biti prijenosnik COVID-19 — bilo da imamo simptome ili da smo naizgled zdravi — u duhu solidarnosti moramo štititi jedni druge.

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.