Perspektive | Izbori

Dojadile su vam raznorazne opcije na izborima? Razmislite onda o taktičnom glasanju

Piše - 18.09.2019

Kako bi netipičan glas mogao da promeni Kosovo nabolje.

Eto nas opet. Ošamareni usred druge runde političkog cirkusa koji, čini se, nazivamo parlamentarnim izborima. Došao je trenutak u periodu od dve godine naših života kada je, ponovo, sav fokus usmeren na nas, na narod, a u tom razdoblju ćemo ostati sledećih nekoliko godina, dok čitav proces ne krene ispočetka.

Ako mislite da je ovo pomalo cinično, premda zvuči i istinito istovremeno, onda niste usamljeni u takvom razmišljanju. Apatija u kafićima, prodavnicama, barovima, na radnim mestima i u domovima koja je iskazana prema sveukupnoj politici deluje kao gusta magla, jer ljudi, iskreno, ne vide poentu celog ovog spektakla; čini nam se da se na kraju ništa ne menja.

Ako se tako osećate, onda nisi usamljeni — više od 42.000 ljudi je precrtalo svoje glasačke listiće na prošlim izborima, od kojih su mnogi, bez ikakve sumnje, to učinili jer su smatrali da dostupne političke opcije “nisu za njih”.

Ukoliko ste jedan od njih ili razmišljate o precrtavanju svoga glasačkog listića dok brojite dane do svršetka ovogodišnjeg izbornog procesa, nastavite da čitate — i dalje možete da uradite nešto zaista važno na predstojećim izborima.

To možete učiniti ne tako što ćete da prekršite svoj princip, već na način da očuvate svoje ideje o uzaludnosti aktuelnih političkih struktura, a dok istovremeno jačate kosovsku državu na korist svih njenih građana.

Moj predlog je taktičko glasanje.

Umanjenje pakosne moći Srpske liste

Kosovo je čudna zemlja po mnogim merilima, ali to nije slučaj kada su u pitanju izbori.

Sa 1,97 miliona prijavljenih birača, dobro je dokumentovano da Kosovo ima više birača nego stanovnika. To je, pak, priča za neku drugu priliku.

Neobičnost koja je posebno relevantna na ovome mestu jeste da naš izborni sistem nije napravljen na način da bude demokratija u kom jedna osoba ima jedan glas. Makar ne u praktičnom smislu reči.

To je zato što je, prema Ustavu Kosova, 20 mesta od 120 ukupno u Skupštini Kosova opredeljeno za kandidate iz manjinskih zajednica: 10 srpskih predstavnika i 10 mesta podeljeno na predstavnike četiri drugih zvanično priznatih manjinskih grupa.

U praksi to znači da Kosovo ima dvoslojni izborni sistem, gde se vaš glas računa drugačije u zavisnosti od toga za “koga” ste glasali; svaki glas za manjinske partije uvećaće vrednost vašega glasa u ozbiljnoj meri.

Takođe, svaka stranka na Kosovu koja je registrovana kao manjinska partija, koja predstavlja “vrednosti manjina” zasigurno će imati nesrazmernu snagu u odnosu na broj glasova koje dobije, s obzirom na to da manjinske zajednice imaju predstavnike i u izvršnoj grani vlasti.

To je izuzetno čudno svima koji znaju bilo šta o tome kako bi demokratija trebalo da funkcioniše, ali imajući u vidu da je to činjenično stanje, moramo da mu se prilagodimo i pokušamo da ga preusmerimo u našu korist.

Kada bi manje od 2% birača izabralo na izborima umerenog srpskog političara, onda bi Srpska lista izgubila svu svoju moć.

Dakle, kako to možemo da uradimo? Kako da upotrebimo ovaj čudan sistem koji imamo da bismo nabolje promenili kosovsku političku scenu?

S lakoćom.

Kada bi manje od 2 posto birača izabralo na izborima umerenog srpskog političara, onda bi Srpska lista — koja otvoreno sprovodi naređenja iz druge države — izgubila svu svoju moć u skupštini. Mogli bismo da iskoristimo neobičnost našeg izbornog sistema da izguramo jedan jako štetan deo kosovske dnevne politike i da se usprotivimo Srbiji tako što ćemo se osloboditi njenog zahvata oko našeg vrata kada su u pitanju ustavne promene, zastupljenost manjina, međunarodna politika i još mnogo toga.

Manje od 2 posto nas moglo bi to da ostvari. Preuredili bismo kosovsku političku strukturu i napravili bolju državu, a samo tako što bismo izabrali manjinskog (srpskog) kandidata koji priznaje našu državu i koji predstavlja Kosovo, a ne Srbiju.

Evo kako bi to funkcionisalo.

U prethodnom izbornom ciklusu, Srpska lista je ukupno imala 44.500 glasova, više od 11 puta u odnosu na drugu srpsku partiju, Samostalnu liberalnu stranku (SLS) koja je osvojila samo oko 3.500 glasova. Tako je Srpskoj listi dato devet od 10 mesta rezervisanih za srpske manjinske stranke.

Mi smo tada dobili čitav ciklus u kom je u vladi Srpska lista blokirala sve što smo iznad spomenuli i nije dozvolila nikakav napredak, i to samo na osnovu direktive iz druge države — u ovom slučaju, Srbije.

Uporište Srpske liste kod birača i dalje je stabilno od izbora do izbora, pa možemo da kažemo da je 40.000 glasova njihova konstanta. Nedavno donesena odluka Izbornog panela za žalbe i predstavke — koja je utvrdila da samo osobe sa kosovskim dokumentima mogu da glasaju na izborima — mogla bi da dovede do toga da ovaj put ova brojka bude umanjena, ali s obzirom na to da takav scenario ne možemo da predvidimo, radi boljeg argumentovanja ovde ćemo iskoristiti brojku koja bi se desila “u najgorem slučaju”.

Ono što moramo da uradimo da bismo eliminisali njihovu snagu u kosovskoj političkoj sferi jeste da smanjimo njihovu zastupljenost sa devet poslanika u parlamentu na šest (ili manje); ta brojka bi im dala manje o dve trećine mesta rezervisanih za kandidate iz manjinskih zajednica, pa bi se tako eliminisalo njihovo pravo veta na ustavne izmene (za koje je potrebna podrška dve trećine poslanika iz skupštinskih mesta rezervisanih za manjine).

Postupajući u skladu sa tim i birajući umerenog srpskog političara (a ima ih u izobilju) koji bi se usprotivio Srpskoj listi i koji želi da živi na Kosovu kao slobodnoj državi, dobili bismo skupštinski saziv u kom bismo mogli da uradimo sledeće stvari: da izmenimo ustav i stvorimo pravu vojsku; da suštinski promenimo živote manjina bez uputstva iz druge države; da odlučimo kako bismo i sami mogli da koristimo mogućnosti koje pruža ustav; i da potencijalno eliminišemo rezervisana mesta (koja je trebalo da budu privremeno “tranziciono” rešenje), a kako bismo na Kosovu napravili demokratski sistem.

Sve to uz pomoć samo 2% kosovskih birača. Nije loše, ako mogu tako da kažem.

Zašto 2%?

Kosovski izborni sistem — koji koristi nešto što je poznato kao Sent Lagijev metod — podrazumeva da, ako dve stranke imaju (skoro) isti broj glasova, onda je broj opredeljenih mesta jednak za obe partije. Zato bi trebalo da samo 2 posto od 1,97 miliona registrovanih kosovskih birača ima onoliko koliko i 40.000 birača koji glasaju za Srpsku listu.

Sa 2 posto biračkog tela koje glasa za umerene srpske stranke, Srpska lista bi bila izgurana iz većine neophodne za blokiranje svega u sledećem skupštinskom sazivu. Sve što je veće od 2 posto suštinski bi ih sasvim eliminisalo, smanjujući njihovu snagu koja bi se svela na šačicu poslanika.

Ne mogu rečima da naglasim dovoljno koliko bi to bilo važno za kosovsku demokratiju, a ono što je još značajnije jeste da u svojim rukama imamo snagu da to uradimo.

Moramo da shvatimo da glasanje ne postoji samo da bismo utrošili neko vreme na svakih nekoliko godina (jer mnogi među nama izbore posmatraju baš tako), već da je glasanje tu da bismo ojačali našu državu i upravo je tu taktično glasanje od velike koristi.

Bendžamina Frenklina (Benjamin Franklin) je jednom grupa građana pitala o tome kakvu vrstu uprave uspostavlja. Frenklin je odgovorio: “Republiku, ako umete da je čuvate!” Mislim da bi naša mala demokratija trebalo da ima iste osobine kao ona za koju se Frenklin zalagao, jer mi jesmo oni koji čuvaju našu demokratiju.

Dakle, na nama je da je očuvamo kao takvu — ako to želimo!

Taktično glasanje je jednostavan način da odbranimo našu republiku tako što ćemo je demokratski jačati, a da pritom ne zaboravimo naše osnovne vrednosti i da ostanemo verni svojim ubeđenjima.

Ovo je nešto što nemamo priliku često da radimo, pa tako vredi da makar razmotrite ovu opciju…

Naslovna fotografija: Arita (Arrita) Katona / K2.0.

KOMENTARIŠI