U detalje | Mediji

Život u iščašenoj stvarnosti

Piše - 13.03.2019

Kako je nestala granica između satire i zbilje na Balkanu.

Dan 28. prosinac 2018. godine bio je loš za hrvatsko novinarstvo.

Počeo je najavom tužbi Hrvatske radijske televizije (HRT) protiv dvoje novinara koji rade na ovom javnom servisu te protiv Hrvatskog novinarskog društva (HND), a sve zbog povrede ugleda i časti. Do navodne povrede ugleda i časti došlo je kada se ogranak novinara HRT-a unutar Hrvatskog novinarskog društva u pismenoj objavi ogradio od skandala povezanog s javnim servisom, kao primjerice onoga koji je uključivao prodaju karata koje je HRT dobio od FIFA-e za Svjetsko nogometno prevenstvo na crnom tržištu.

Kako prenosi Bilten, HRT trenutačno ima 35 aktivnih tužbi podignutih protiv novinara i medija od kojih potražuju preko dva milijuna kuna (gotovo 270 000 eura).

Ovu nadrealnu vijest do kraja istog poslijepodneva zasjenila je druga.

Naime, tog je dana sud izrekao presudu u korist Velimira Bujanca, voditelja desničarskog televizijskog showa “Bujica” na lokalnoj televiziji Z1, koji je tužio satirični portal News Bar zbog njihove “nesitinite” i “uvredljive” objave. U za sud i Bujanca problematičnom članku naslova “Hitna pomoć oživljavala Bujanca nakon vijesti o zapljeni kokaina vrijednog 44 milijuna eura”,  

News Bar je objavio kako je “vijest o zapljeni tisuću sto kilograma najfinijeg kolumbijskog bijelog praha bila previše za srce velikog Hrvata sa slabim srcem, Velimira Bujanca”. Originalni tekst više nije dostupan na stranici News Bara, ali ga je prenio Telegram.hr. Svojedobno je odvjetnički ured Velimira Bujanca pokušao demantirati isti satirični članak News Bara tvrdeći da je “cijeli tekst netočan”.

“Govore o tome da je to lažna vijest – no što je satira negoli lažna vijest?”

Domagoj Zovak, News Bar

 

Demantij je objavljen uz komentar da satirički portal News Bar “koji objavljuje isključivo izmišljene vijesti” priznaje mogućnost da su prilikom pisanja spornog članka “objavili isključivo izmišljene tvrdnje”, prenio je Express.hr (članak News bara nije više dostupan na internetu).

“Govore o tome da je to lažna vijest – no što je satira negoli lažna vijest, pretjerana, hiperbolizirana, izvrnuta?”, kaže u intervjuu za Kosovo 2.0 Domagoj Zovak, jedan od urednika News Bara i voditelj satirične emisije “Prime Time” produkcije News Bar.

Ipak, ova je satira djelomično bila bazirana na istinitom incidentu. Naime, ovaj kontroverzni voditelj pravomoćno je osuđen na deset mjeseci zatvora – uvjetno na tri godine – zbog, kako je navedeno, “stavljanja u opticaj kokaina”, odnosno plaćanja prostitutki kokainom. “Istina je, kokainom sam joj plaćao seks!”, naslovio je Jutarnji list svoj članak o presudi iz 2014. godine.

U obrazloženju presude protiv News Bara sutkinja Snježana Šagud naglasila je kako su “navodi izneseni na krajnje neprihvatljiv i neprofesionalan način, te se stoga njihovom objavom svjesno i zlonamjerno moralno diskreditira osobu Velimira Bujanca i to ne samo kao čovjeka, nego i kao novinara”.

Domagoj Zovak, jedan od urednika hrvatskog satiričnog portala News Bar, ukazuje na pritiske i probleme za medije te na činjenicu da satira biva tretirana kao istina. Fotografija: Josip Šomođi, privatna arhiva Domagoja Zovka.

Zovak nije mogao detaljnije komentirati presudu jer bi se to, kako kaže, moglo smatrati “pritiskom na sudstvo”, no nada se da će odluka prvostepenog suda ipak pasti na drugom stupnju.

“Mi smo od početka imali osjećaj da sutkinja ne razumije što radimo niti kako News Bar funkcionira”, dodao je.

U slučaju da presuda postane pravomoćna, portal će Bujancu morati platiti odštetu od 12 000 kuna (oko 1600 eura).

“Ova je presuda udar na zdrav razum, klasičan volej u mozak”, komentirao je Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva za Kosovo 2.0. “To što se zatire i satira nam dovoljno govori o tome u kakvom društvu živimo… Meni se čini kao da živimo u nekoj iščašenoj stvarnosti”, kazao je Zovko.

“Nemamo saznanja o sličnim slučajevima”, napisala je u e-mailu Camille Petit iz Europske federacije novinara odgovarajući na pitanje K2.0 zna li ova organizacija za slične slučajeve u drugim europskim zemljama, odnosno posjeduje li informacije o tome da je izrečena presuda nekom satiričnom listu zbog iznošenja neistina.

Što je laž, a što je istina?

Multimedijski portal News Bar ideja je novinara Vlade Lucića iz 2011. godine. U to vrijeme je radio na portalu 24sata za koji je krenuo snimati satirična videa.  Nakon perioda uhodavanja, odlučio je da pokrene samostalnu stranicu, odnosno News Bar.

Sam koncept podsjeća na onaj svjetski poznatog američkog satiričnog portala The Onion – novinari se u svojim tekstovima osvrću na aktualna zbivanja kopirajući standardni novinarski stil, uz dodatak satiričnog odmaka od stvarnosti.

O satiri kao načinu pružanja otpora političkom sistemu pisao je Srđan Jovanović, istraživač sveučilišta u Lundu (Švedska) u svom akademskom članku “Smijeh kao otpor: Uspon političke satire u Hrvatskoj i Srbiji (Laughter as Resistance: The Rise of Political Satire in Croatia and Serbia). Jovanović je povukao paralelu između News Bara i srbijanskog satiričnog portala Njuz.net koji djeluje od 2010. godine, a od 2013. ima i satiričnu emisiju “24 minuta” čiji je voditelj Zoran Kesić.  

Oba portala od samog početka dosljedno ismijavaju politiku i društvo u Hrvatskoj i u Srbiji (ponekad se osvrćući i na susjedne zemlje ili zemlje regije), a satiru ostvaruju kroz tri elementa: “kopirajući stil klasičnog novinarstva, hiperbolu i koncentrirajući se na najrelevantnije i najizraženije probleme društveno-političkog života”, navodi Jovanović uz tvrdnju da je “ridikulizacija postignuta vjernim kopiranjem standardnog novinarskog izvještavanja”.

I pored toga što sve ove publikacije jasno naglašavaju da je riječ o satiri, vijesti koje oni objavljuju ponekad su zamijenjene za stvarne.

Sličan je i modus operandi satirične stranice KuKuNews na Kosovu, koju je osnovao u veljači 2016. godine Vullnet Krasniqi, novinar i urednik online medija Insajderi, kao reakciju na proliferaciju fake news-a. Dnevnim pisanjem o “vijestima”, KuKuNews se satirički referira na visoko pozicionirane političare i diplomate na Kosovu, kao i na trenutne događaje i teme.

“S obzirom na nisku kvalitetu novinarstva na Kosovu, koje ima mnoštvo web portala, ali ne i novinsku agenciju, mi smo osnovani kao Ozbiljna izvanredna Agencija satiričkih vijesti, kako se ne bismo osramotili pred međunarodnom zajednicom, tako da ne kažu da “nema ozbiljnih medija na Kosovu”, piše u opisu njihove stranice.

Za prve je društvene komentere s poznatim sarkastičnim referencama na Kosovu možda ipak zaslužna grupa komičara Stupcat, koju je osnovalo petero glumaca 2002. godine. Stupcat su bili među prvim kritičkim glasovima prema bivšim članovima Oslobodilačke vojske Kosova koji su se prometnuli u političare. Sada ih je u grupi ostalo troje i još uvijek rade na seriji komičnih sitcomova u kojoj koriste humor kao satiričnu i ponekad parodirajuću reakciju na političke i društvene probleme u zemlji.

I pored toga što sve ove publikacije jasno naglašavaju da je riječ o satiri, vijesti koje oni objavljuju ponekad su zamijenjene za stvarne.

Tako su pojedini frankofoni mediji 2013. godine prenijeli Njuz.netovu vijest da je Dominique Strauss-Kahn, tadašnji financijski savjetnik u Vladi Republike Srbije, prethodno akter seksualnog skandala vezanog za zlostavljanje sobarice u njujorškom hotelu, tražio od Aleksandra Vučića da hitno zaposli više žena u Vladi kao znak podrške rodnoj ravnopravnosti.

Vijest News Bara o tome da je “švicarski institut Franjo Arapović” dokazao da su Hrvati podrijetlom Srbi prenijelo je četrdesetak portala, uglavnom srbijanskih, navodi se u glasilu Novinar HND-a iz 2015. godine.  

“Afera Bujanec” nije prva kontroverza u vezi s News Barom. Portal je u međuvremenu prerastao i u TV projekt, pa se tako od kraja 2015. godine na nacionalnoj televiziji, HRT-u, trebao početi emitirati “Montirani proces”.

Wmisija je naposlijetku naprasno otkazana u martu 2016. godine, prvo pod izlikom da su autori optuženi za govor mržnje, “vjersku netoleranciju” i “nacionalizam”. Urednici emisije su rekli da im je tada kazano da je problem bio jedan od satiričnih skečeva o Jevrejima. Kasnije je postojala tvrdnja da je show bio preskup.

Sve se ovo dogodilo u godini kada je na vlast u Hrvatskoj došla takozvana “Domoljubna koalicija” (savez osam političkih stranaka s desne strane političkog spektra koje su se 2015. godine udružile radi zajedničkog izlaska na parlamentarne izbore). Ministrom kulture (u čijoj su nadležnosti mediji) tada je postao kontroverzni konzervativac Zlatko Hasanbegović.

Hasanbegovićev mandat, iako kratak, obilježen je “čistkama” na nacionalnoj televiziji (tako je više od 70 novinara javne televizije premješteno u druge servise ili niže pozicije, a neke su emisije ukinute preko noći, kako je Kosovo 2.0 već pisalo u veljači 2019.)  i degradacijom slobode medija. Ukinute su državne subvencije neprofitnim, nezavisnim medijima, a Hrvatska je na ljestvici prema kojoj se mjeri sloboda medija pala sa 63. na 74 mjesto.

Newsbarovci su utočište našli na N1 televiziji, na kojoj Domagoj Zovak i Borna Sor* danas vode emisiju “Prime time”. Sami pišu tekst, glume, izrađuju grafike.

Satira kao svetionik

Kada je riječ o samom formata, urednici tvrde da ih uvelike inspiriraju američke satirične emisije poput “Colbert Reporta” ili “Daily Showa”.

“Vjerujem da postoji veliki potencijal da se mlade ljude angažira i aktivira na način na koji mi radimo”, kaže Zovak, dodajući da su u SAD-u emisije satiričnog karaktera postale vjerodostojniji izvor informacija od klasičnih medija koji gube utjecaj kod mladih ljudi.

“To je u SAD-u postalo vidljivo za vrijeme Busha i rata u Iraku, kada su mainstream mediji počinili ozbiljne greške u izvještavanju ili prenosili vijesti bez kritičkog odmaka”, zaključuje Zovak.

No, regionalni satiričari nisu samo gledali u pravcu Zapada, nego su uzore nalazili i u regiji, prije svega u sada već kultnom listu Feral Tribune.

”Na HRT-u su tada u dnevnicima prikazivani političari, sve ozbiljni likovi, odlikovani, očevi domovine. A u Feralu je predsjednik države bio go.”

Domagoj Zovak, News Bar

Zovak priznaje kako je Feral imao veliki utjecaj na njega tokom devedesetih. “Na HRT-u su tada u dnevnicima prikazivani političari, sve ozbiljni likovi, odlikovani, očevi domovine. A u Feralu je predsjednik države bio go,” prisjeća se i kaže kako se nekada samo smijao onom što je vidio u Feralu, ali da danas vjeruje kako je takav način izvještavanja dozvolio “oslobađanje duha mladog čovjeka”.

Feral Tribune nastao je iz satiričnog podlistka tadašnje Nedjeljne Dalmacije pokrenutog još 1988. godine. Kao zaseban list Feral počinje funkcionirati pet godina kasnije, nakon što su Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović, njegovi pokretači, zbog nasilne privatizacije napustili svoju matičnu novinarsku kuću – Slobodnu Dalmaciju – koju je preuzeo Miroslav Kutle, tajkun blizak tadašnjim strukturama na vlasti.

Uskoro im se pridružuje ekipa slobodnomislećih novinara i urednika nezadovoljnih tadašnjim stanjem u medijima. Svojim radom uspjeli su postići da ih se do danas naziva “svjetlost u mraku”, te su ostali referencom beskompromisnog novinarstva u Hrvatskoj, ali i regiji.

Zbog spremnosti da britko i kritički pišu o korupciji, tranzicijskom kriminalu, ratnim zločinima koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske, ili o upletenosti Hrvatske u rat u Bosni i Hercegovini.

Osim britkih tekstova, objavljivali su i kreativne fotomontaže te njegovali tradiciju vrlo oštrih naslova. Neki od tih naslova i fotomontaža ostat će upamćeni u povijesti novinarstva, uključujući onu iz 1993. godine na kojoj se tadašnji predsjednici zaraćenih država Srbije i Hrvatske, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, goli grle u krevetu uz naslov “Jesmo li se za to borili?”, ili onu objavljenu dvije godine kasnije na kojoj su im dodali ratnog predsjednika BiH Aliju Izetbegovića, a pitanje postaje “Jesmo li se za to sporili?”.

“Naučiš da je OK viknuti da je car gol kad to vidiš i da ne vjeruješ u potpunosti autoritetima”, kaže Zovak.

“Feral je za mene bio najveća škola i inspiracija, ali i nedostižan ideal. Jer, osim što je bio satirična novina, bio je prije svega vrhunska istraživačka novina koja je pisala ono što se nitko u to doba nije usudio.”

Tjednik je tijekom vladavine Franje Tuđmana bio izložen nizu političkih pritisaka, od toga da im je nametnut porez koji se inače plaćao na “pornografske sadržaje”, do brojnih tužbi za nanošenje duševne boli, te mobilizacije jednog od glavnih urednika, Viktora Ivančića.

Ipak, uspjeli su preživjeti taj period ali ne i opstati, pa je ovaj list, zbog nagomilanih financijskih problema i niske naklade, prestao izlaziti 2008. godine, nakon 15 godina djelovanja.

Nekadašnji Feralovci ostali su aktivni kroničari hrvatskog društva iz čijih pera i dalje izlaze neki od najfinijih satiričnih komentara.

Satira kao multimedijski izraz

Neka vrsta preteče političke satire na području koji je nekada činio Jugoslaviju jeste sarajevska skupina Top lista nadrealista. Ova je grupa mladih ljudi 1981. godine na sarajevskom radiju počela raditi na glazbenom programu da bi potom pokrenula i TV emisiju koja se sastojala od serije skečeva. Neki od njih ostali su u sjećanju generacija koje su stasavale osamdesetih i ranih devedesetih u Bosni i Hercegovini.

Danas je, premda uz značajan vremenskim odmakom, posebice znakovito pogledati neke od njihovih skečeva i uvidjeti kako imaju gotovo proročansku dimenziju. Tako jedan od skečeva navještava podjelu Sarajeva, grada koji je danas podijeljen između dva entiteta. U skeču snimljenom 1988. godine vidi se zid koji dijeli grad na istočni i zapadni dio.

U drugom pak skeču, koji također najavljuje početak rata, prikazuju “europsku posmatračku misiju koja ulaže krajnje napore ne bi li održala koliko-toliko stabilno ratno stanje”, pa se trude posvađati dugogodišnje prijatelje iz djetinjstva, Bošnjaka i Srbina, oko partije bilijara.  

Naposljetku, tu je i novogodišnja epizoda iz 1991/1992. godine u kojoj  je “bivša Jugoslavija podijeljena na 723 321 država od čega je 45 posto država smješteno u Sarajevo”. U skeču gospođa Popušlić hoda ulicama Sarajeva primorana preći preko niza granica na putu do svoga stana, koji je također podijeljen na više država, s granicama koje prolaze između soba, a članovi iste obitelji pokazuju pasoš prilikom odlaska u zahoda ili prelaska iz sobe u sobu.

Top lista nadrealista svakako je obilježila stil crnogorskog kolektiva The Books of Knjige, sa Cetinja, Crna Gora, koji sebe opisuju kao “humorističku, multimedijalnu organizaciju”.

The Books of Knjige, skupina u kojoj se nalazi i Zoran Marković Zonjo, ugleda se u sarajevsku Top Listu Nadrealista i britanski Monty Python. Fotografija: The Books of Knjige.

Skupina The Books of Knjige djeluje u Cetinju već 20 godina. Počeli su devedesetih radom na kazališnoj predstavi, a od tada su se okušali u svakakvim formatima – od radijskih i televizijskih emisija do muzičkog stvaralaštva u sklopu benda, pa čak i u radu na dugometražnom filmu  “Slučajevi pravde”.

“I danas svakog petka u ponoć na podgoričkom radiju Antena M pokušavamo ispraviti deformisanu realnost, a vrlo često i dodatno iskriviti i dovesti do apsurda neke stvari sa kojima živimo svaki dan”, kaže Zoran Marković Zonjo iz ove crnogorske grupe.

Osim Nadrealista, Zoran kaže da su ih inspirali i Monty Pythonovci, čuvena britanska grupa komičara koja je s radom počela sedamdesetih i čiji je utjecaj na komediju uspoređen s utjecajem The Beatlesa na glazbu.

“Oni su bili carevi i čini se da je poslije njih besmisleno bilo što raditi jer su oni u svojim skečevima i filmovima jednostavno pretresli sve teme koje postoje, i to na najgenijalnije moguće načine”, kaže Zoran.

No, “srećom ili nesrećom, na Balkanu ipak ima dosta materijala da se od govana pravi pita”, ističe Zoran.

“Mi se, evo, skoro trideset godina tvrdoglavo zezamo sa svim nivoima vlasti, opozicije, društva ukupno, i za to plaćamo veliku cijenu.”

Zoran Marković Zonjo, The Books of Knjige

Satirični izraz kolektiva The Books of Knjige umnogome se oslanja na improvizaciju, no dimenzija kritike političkog i društvenog sistema uvijek je prisutna i važna, što ima i svoju cijenu.

“Mi se, evo, skoro trideset godina tvrdoglavo zezamo sa svim nivoima vlasti, opozicije, društva ukupno, i za to plaćamo veliku cijenu”, naglašava Zonjo podsjećajući na različite vrste, suptilne i one manje suptilne, pritisaka koje osjete.

“Suštinski, u Crnoj Gori je bitno moćnicima ne dirati u njihov novac, pa neće biti eksplozivnih reakcija, a kapi satire ovamo ili onamo brišu se tihom opstrukcijom”, kaže.

Najteže se nositi sa financijskim pritiscima.

“Ako mlade snage vide da njihovi kreativni uzori crkavaju jer ne mogu obezbijediti pristojnu egzistenciju od svog umjetničkog rada, onda to sigurno nije dobra motivacija da nastave tim putem”, kaže Zonjo, dodajući da zbog toga na kraju mladima uzori postaju političari i tajkuni. “Oni su ti koji su popularni, koji imaju moć i pare.”

Neke od načina vršenja financijskog pritiska na satirične, ali i na druge medije, svakako predstavljaju sudske tužbe i navodi o povredi ugleda i časti. Sudovi, u cijeloj regiji nerijetko pod kontrolom onih na vlasti, presude često donose na štetu medija. I onda kada to nije slučaj, angažiranje advokata i sudski proces financijski iscrpljuju medije.

Najnoviji takav slučaj, koji je dobio dosta medijske pozornosti, datira od 31. prosinca 2018. godine, kada je potpredsjednik Hrvatskog sabora i zamjenik predsjednika vladajuće stranke HDZ, Milijan Brkić, nepravomoćno dobio spor protiv političkog tjednika Lider zbog klevete.

Brkić bi prema odluci suda mogao dobiti 15 tisuća kuna (oko 2000 eura) odštete budući da je u tekstu ovog tjednika navedeno da je prepisao svoj diplomski rad. Lider je zapravo samo prenio ono što je 2016. godine utvrđeno te objavljeno u medije, odnosno da je Brkić prepisao “70 posto svog diplomskog rada”, kako je tada objavio Jutarnji list.

Tisuće novinara na prosvjedu protiv ograničenja slobode medija pod sloganom “Oteli ste medije, novinarstvo ne damo!” Za fotografiju zahvaljujemo: Giovanni Vale.

Takav tretman medija doveo je do masovnih protesta u Hrvatskoj. U subotu 2. ožujka više od tisuću novinara marširalo je Zagrebom prosvjedujući za slobodu novinarstva pod sloganom “Oteli ste medije, novinarstvo ne damo!”.

Novinari su izašli na ulice tražeći veća prava, pritisnuti rastućim brojem sudskih tužbi protiv novinara i medija, političkim pritiscima i prijetnjama te nepoštovanjem medijskog prava. Jer ne radi se više samo o pravu na pisanje satire, već o pravu na objektivno izvještavanje i na slobodu govora.

“Ako se netko zajebava i izmišlja, nastrada, a ako netko piše istinu, onda isto nastrada. Pa što onda čovjeku ostaje da radi osim da piše lijepe laži, jer jedino tako neće biti tužen?” konstatira Domagoj Zovak.K

Naslovna fotografija: The Books of Knjige

Ispravka: Ime Borna Sor je originalno pogrešno napisano kao Borna Kos, što je naknadno korigovano.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.