Ukratko | Albanija

Napuštena tvornica u Tirani pretvorena u kulturni prostor

Piše - 17.07.2019

Mladi volonteri i volonterke revitaliziraju zgradu za lokalnu zajednicu.

Ni slaba kiša ni činjenica da su završni građevinski radovi na zgradi nekadašnje tvornice i dalje bili u toku nisu mogli spriječiti lokalno stanovništvo te volontere i volonterke da završe ono što su započeli.

Šarolika volonterska grupa iz Tirane, kojoj su se pridružili njihove kolege i kolegice iz Prištine, Tetova, pa i Belgije, već sedam dana naporno radi na napuštenom industrijskom postrojenju kako bi građanima i građankama glavnog grada Albanije izgradila novi, multidimenzionalni društveni centar.

Sedmicu dana ranije, mještani su obaviješteni o svečanom otvaranju Društvenog centra Tirana. Oni najznatiželjniji su došli da vide šta se dešava, mnogi od njih sa svojom djecom.

“Vidimo da su marljivo radili jer je ono mjesto bilo užas”, kazala je Etljeva Hisenbeli (Etleva Hysenbelli), koja je sa svojom dječicom u subotu navečer prisustvovala otvaranju.

Svečano otvaranje Društvenog centra Tirana privukao je ljude različitih profila koji su žudno željeli saznati šta predstavlja taj novi prostor. Fotografija: Fjori Sinoruka.

Na početku večeri, djeca iz susjedstva su iskoristila to mjesto za igru i zabavu dok su uživali u hrani koju su služili mladi volonteri i volonterke u novom centru, a na razglasu su se mogli čuti zvuci dječijih pjesama. Činilo se da je stvorena atmosfera koja je posvećena upravo njima.

“Ovaj projekt je veoma koristan i za ovaj dio grada, i za našu djecu, i za nas”, izjavila je Fljorida (Florida) Caka, mještanka lokalnog naselja koja je došla na otvaranje sa svojom porodicom. “Naša djeca se obično nemaju gdje igrati, pa nas je zato ovaj događaj posebno razveselio. Vjerujem da će obnova ove zgrade značiti bolju budućnost za njih.”

Kako je večer odmicala, roditelji i njihova djeca su odlazili, polako ustupajući mjesto mladima koji su nestrpljivo željeli vidjeti šta se njima u tom novom prostoru nudi. Tako se promijenio ambijent, kao i muzika, za koju je do sitnih sati bio zadužen di-džej.

Stvaranje prostora

Industrijska građevina površine 900 kvadratnih metara smještena u prigradskom naselju Škoza prvobitno je korištena kao ljevaonica željeza u sklopu tvornice traktora, koja je u tom vremenu bila na vrhuncu poslovanja. Budući da je već odavno napušten, grupa mladih osoba iz Tirane ocijenila je taj javni prostor savršenim, te ga je odlučila pretvoriti u društveno-kulturni centar namijenjen građanima i građankama albanske prijestolnice. Tome su posvetili svu svoju energiju.

Fiona Mino, jedna od volonterki, rekla je da je za čišćenje zgrade koja je odolijevala vremenu bilo potrebno sedam dana, ali je dodala da je otpad uzeo svoj danak.

“Stanje je bilo takvo da smo dva-tri dana rukama morali čistiti i prikupljati smeće da bismo sve to kasnije odlagali buldožerima”, objasnila je.

Mladi ljudi su sedmicu dana intenzivno radili na revitalizaciji nekadašnje tvornice, no pripremni radovi su otpočeli još prošle godine. Fotografija: Fjori Sinoruka.

Cijeli projekt je u pripremi već gotovo godinu dana. Kampanja za finansiranje pokrenuta je u augustu 2018. godine, kada se okupila grupa mladih — nadahnutih sličnim projektima održanim na Kosovu i u Sjevernoj Makedoniji — koji su odlučili napraviti nešto u vlastitoj zajednici. Kontaktirali su Tustant (Toestand), belgijsku inicijativu posvećenu revitaliziranju napuštenih prostora, koja je ujedno omogućila Termokisu (Termokiss) iz Prištine i SCS-u Tetovo da stanu na noge.

“Pristali su da implementiraju projekt u Tirani, a mi smo se morali potruditi da pronađemo adekvatan objekt”, kazala je Mino. “Volonteri i volonterke su svake subote, bilo pješice ili na biciklima, tragali za napuštenim zgradama na prostoru cijelog grada.”

Međutim, u tom procesu su naišli na jednu prepreku. Poslije tri ili četiri mjeseca, sastavili su spisak od 100 potencijalnih objekata, ali nijedan od njih nije bio u javnom vlasništvu.

Naposlijetku su pronašli zgradu nekadašnje tvornice traktora, jedan od rijetkih objekata koji je izbjegao val privatizacije koji je uslijedio nakon promjene u političkom i ekonomskom sistemu od devedesetih pa naovamo.

Pronaći prikladnu javnu zgradu u Albaniji pokazalo se teškim zadatkom zbog masovne privatizacije koja se odvija još od pada bivšeg komunističkog režima. Fotografija: Fjori Sinoruka.

Nakon što su uspješno odgovorili na prvi, drugi izazov je predstavljalo dobijanje dozvole za korištenje prostora u društvene i kulturne svrhe od općinskih vlasti. Mino ističe da ni to nije bilo tako jednostavno.

“Obavijestili smo ih o projektu u augustu 2018. godine”, rekla je. “Znali su za sve datume i znali su da nam je objekt bio potreban. Sastajali smo se skoro svake druge sedmice.”

Iako su stalno bili u kontaktu s Općinom, Mino ocjenjuje da je “sve pošlo po zlu vjerovatno zbog politike, zato što smo dozvolu morali dobiti u junu da bismo Centar mogli otvoriti u julu.”

Na odgovor su čekali sedmicama, no zeleno svjetlo su ipak dobili samo nekoliko dana prije početka projekta.

“Mislim da za to najviše možemo biti zahvalni našem partnerstvu s belgijskim Tustantom, prištinskim Termokisom i tetovskim SCS-om”, objasnila je. “Stvar je u tome što nas Općina ne prepoznaje imajući u vidu činjenicu da je naša grupa neslužbena.”

Uz pomoć prijatelja

Saradnja sa drugim grupama također je značila da će volonteri i volonterke iz Tirane imati koristi od iskustava ljudi koji su se suočavali sa sličnim problemima pri pokretanju vlastitih projekata.

Većina tih istih osoba je otputovala u Tiranu i provela sedmicu dana uoči otvaranja Centra pomažući u čišćenju prostora i građevinskim radovima, te pripremajući hranu za svečano otvaranje.

Jedna od volonterki iz Prištine je Erljeta (Erleta) Morina, koja je bila snažno uključena u revitalizaciju svojevremeno napuštenih prostorija prištinskog Termokisa. Objekt je u  djelimičnom vlasništvu kosovskih toplana, a 2016. godine je pretvoren u zajednički društveni prostor.

“Tok rada bio je manje-više isti”, izjavila je. “Mi smo kao prištinska lokalna zajednica pronašli napušten prostor i revitalizirali ga u okviru jednog projekta.”

Održavanje zgrade je tek prva etapa ovog puta.

SCS Tetovo u Sjevernoj Makedoniji otvorio se prošle godine, ali energija zaslužna za uspjeh tog projekta još uvijek ne jenjava. I Tauljant Saljihi (Taulant Salihi), član tetovske grupe volontera, doputovao je u Tiranu kako bi dao svoj doprinos novom projektu.

“Naš projekt je bio sličan onom koji se trenutno provodi u Tirani. I mi smo sarađivali s Tustantom, Termokisom, kao i lokalnim volonterima i volonterkama”, kazao je. “Sredili smo prostor i počeli organizirati događanja kao što su projekcije filmova, izložbe, radionice za raspravu… Imamo čak i onlajn radio.”

Nakon svečanog otvaranja, volonteri i volonterske su se u nedjelju ujutro ponovo sastali da bi porazgovarali o događaju i dovršili ono što nisu uspjeli prethodnog dana, pri čemu su mnogi od njih pristali da se zadrže još dva dana.

Morina naglašava da je zarad opstanka ovog prostora važno obratiti pažnju i na sljedeće korake, s obzirom na to da je održavanje zgrade tek prva etapa ovog puta. Tako je, naprimjer, u slučaju Termokisa glavni dio posla počeo onda kada se projekt izgradnje okončao.

“Tada je objekt predat u ruke lokalne zajednice, a njeni članovi su se okupili i organizirali”, objasnila je. “Nemamo direktora ili direktoricu. Naša struktura je horizontalna, stoga svako ima pravo glasa. Svako je dobrodošao da nam se pridruži. Sve je zasnovano na potrebama zajednice.”

Revitalizacija nekadašnje tvornice u prigradskom dijelu Tirane predstavlja jednu pravu međunarodnu kampanju u kojoj učestvuju volonteri i volonterke s Kosova, iz Sjeverne Makedonije, te iz Belgije. Fotografija: Fjori Sinoruka.

Mlade osobe u Tirani nadaju se da će preobražaj zgrade nekadašnje tvornice traktora biti ne samo fizičkog, već i simboličkog karaktera. Oni prije svega vjeruju da će Centar služiti lokalnoj zajednici udaljenoj od centra grada za šire kulturne i društvene aktivnosti, i to kao prostor u kojem će se moći učiti strani jezici ili u kojem će se djeca moći igrati.

Centar će u pogledu svoje funkcije i dalje biti zasnovan na radu mladih volontera i volonterki iz Tirane, koji pak poručuju da će potrebe i zahtjevi mještana lokalnih naselja diktirati sva događanja, projekte i aktivnosti.

Mino polaže velike nade u Centar. Smatra da je ovo početak jedne jedinstvene priče u glavnom gradu Albanije, početak kulturnog poduhvata koji se svojom filozofijom suštinski razlikuje od drugih.

“Moj cilj je da ovaj društveno-kulturni centar održimo samostalnim, što znači da sami planiramo koje ćemo umjetnike i umjetnice ugostiti ili s kojim ćemo službenim ili neslužbenim grupama sklapati partnerstva”, poručuje Mino. “Nije mi želja da ovaj centar bude poput kulturnih centara koje vode po dva čovjeka, koji sami sastavljaju cijeli raspored događaja. Naprotiv, želimo da nam dolaze ljudi i da s njima radimo.”

Naslovna fotografija: Fjori Sinoruka.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.