U detalje | socijalna pravda

Radnici/e zahtevaju pravdu

Piše , - 02.05.2025

U sumornom kontekstu za radnice i radnike, prvog maja na Kosovu održan je protest.

Desetine građanki i građana okupile su se prvog maja u centru Prištine, kako bi obeležile Međunarodni dan radnika, zahtevajući bolje uslove rada, pravedne plate i dostojanstvo na radnom mestu.

Pod motom “Jednakost, rad i dostojanstven život”, protest je okupio građane/ke različitih društvenih slojeva, uključujući studente/kinje, penzionere/ke, radnike/ce, sindikaliste/kinje i aktiviste/kinje.

Protest, koji je započeo na Skenderbegovom trgu i završio se ispred zgrade vlade, organizovali su Kolektiv za feminističku misao i akciju, Socijalni centar “Përpjekja”, nezavisni/e aktivisti/kinje i sindikati radnika/ca, u okviru široke društvene saradnje.

Ujedinjujući različite generacije, feministe/kinje i sindikaliste/kinje, organizatori/ke su želeli/e da naglase ne samo raznovrsnost radničkih borbi na Kosovu, već i značaj prepoznavanja preplitanja identiteta i socijalnih uloga unutar tih nastojanja.

“Ovaj 1. maj poručujemo da se protiv ovih pritisaka možemo boriti samo političkom organizacijom, u solidarnosti sa radnicima/cama i ugroženim društvenim grupama, i tako što ćemo biti glasni u našoj pobuni”, navodi se u izjavi organizatora/ki, objavljenoj na društvenim mrežama. “Pozivamo na međusektorsku organizaciju radnika/ca, bilo da su plaćeni/e, samozaposleni/e, nezaposleni/e, penzioneri/ke ili studenti/kinje, i pozivamo da 1. maj obeležimo zajedno, sa revoltom, nadom i odlučnošću da zaštitimo naše dostojanstvo, živote i učinimo pravdu i jednakost osnovnim principima našeg društva.”

U danima pred protest, organizatori/ke su koristili/e društvene mreže kako bi denuncirali/la teške uslove rada na Kosovu i razloge koji čine protest neophodnim. Jedno od glavnih pitanja koje je postavljeno bilo je bezbednost na radnom mestu, posebno u građevinskom sektoru, gde je deset radnika izgubilo život od početka 2025. godine do danas. U međuvremenu, Policija Kosova izvestila je o 37 slučajeva koji se odnose na ugrožavanje bezbednosti na radnom mestu.

Učesnici/e protesta su naglasili/le niske plate koje su ostale iste uprkos rastu inflacije, duge radne sate bez nadoknade i dodatni, neplaćeni rad – domaćinske poslove i brigu o deci, starijim osobama ili drugim članovima porodice – koji padaju na pleća žena. Oni/e su takođe skrenuli/e pažnju na kontinuirano marginalizovanje LGBTQ+ osoba, osoba sa invaliditetom i zajednica Roma, Aškalija i Egipćana na tržištu rada – mnogi se suočavaju sa strukturalnim barijerama za zapošljavanje ili rade u nepoštenim i izrabljivačkim uslovima zbog identitetskih oznaka.

Takođe, ukazano je na kažnjavanje radnika/ca koji/e se organizuju ili štrajkuju u cilju ostvarivanja svojih zakonski garantovanih prava. Kao primer spomenut je štrajk koji je započeo u septembru prošle godine od strane radnica za održavanje u Skupštini Kosova, koje su tražile povećanje plate sa 275 na 500 evra mesečno i iznele niz svakodnevnih kršenja na radnom mestu, bilo od strane kompanije ili administrativnog osoblja. Plata od 275 evra ostala je ispod minimalne bruto plate od 350 evra, koja je stupila na snagu kasnije, u oktobru 2024. godine.

Nekoliko dana pre protesta, 29. aprila, aktivisti/kinje su sproveli/e simboličnu akciju ispred ulaza Inspektorata za rad, postavljajući na vrata papir sa natpisom “Privatizovana institucija”. Kroz ovu akciju, oni/e su kritikovali/e nedostatak institucionalne reakcije u vezi sa zaštitom prava radnika/ca.

“Radnici/e su iskorišćavani/e, zlostavljani/e i često prisiljeni/e da rade u nehumanim uslovima, dok Inspektorat deluje kao sluga privatnog sektora, a ne kao zaštitnik prava radnika/ca”, pisalo je u njihovoj izjavi.

Sistemske povrede prava radnika/ca takođe su istaknute u izveštaju objavljenom u aprilu od strane Kosovske inicijative za stabilnost (IKS), koji se fokusira na povrede u industrijskim zonama Kosova – u Prištini, Gnjilanu, Prizrenu, Uroševcu. Na osnovu intervjua sa 225 radnika/ca iz 45 kompanija, izveštaj pokazuje da je 59,3% anketiranih izvestilo o iskustvima neformalnosti u plati – 46,6% njih je izjavilo da platu primaju delimično putem banke, delimično u gotovini.

Neformalnost na radu i dalje izlaže radnike/ce faktorima poput nestabilnih prihoda, nižih penzija i neplaćenog rada. Takođe, žene su još više izložene tim uslovima. Prema analizi iz 2024. godine, koju je sprovela Mreža žena, 42% Kosovara bilo je uključeno u neformalni rad 2022. godine. Žene su bile gotovo dvostruko sklonije od muškaraca da budu deo neformalne radne snage, čineći 65% svih neformalnih radnika/ca.

Još jedan izveštaj IKS-a, objavljen u januaru ove godine i fokusiran na rodnu diskriminaciju u zapošljavanju na Kosovu, pokazuje da se žene suočavaju sa ozbiljnim preprekama, uključujući diskriminaciju na osnovu pola i seksualno uznemiravanje, u pokušaju da dobiju jednake mogućnosti za zapošljavanje, dok i dalje imaju nizak nivo poverenja u mehanizme za prijavu.

Među parolama su bile: “Svaka žena je radnica”; “Mi radimo, oni zarađuju”; “Želimo povećanje plata”. Protest povodom 1. maja pozvao je na promenu ovog sumornog stanja za radnice i radnike.

Donika Elshani

Ja sam jedna od koinicijatorki kampanje “Kosova Bojkoton” (Kosovo bojkotuje). Već nekoliko meseci pomno pratim situaciju sa rastom cena i nepravdama koje se dešavaju. Ovaj protest je samo nastavak mog angažmana. Izašla sam danas zbog svega što govore moji saborci u protestu, u solidarnosti sa radnicima/ama Kosova, čija se prava svakog dana krše. Drago mi je što sam ovde, okružena ljudima koji dele isti osećaj nepravde, iako sam očekivala da će biti više ljudi. Ovo je tema koja treba sve da nas okupi na ulicama.

Medinë Dauti

Danas sam se pridružila protestu da bih ostvarila svoje pravo na protest i dala svoj doprinos ovom otporu, pokazujući da sve radnice i radnici zaslužuju život dostojan ljudskog bića. Izašla sam i da podignem glas protiv kapitalizma i oligarha koji tlače radnike. Sama fizička prisutnost na protestu je čin revolta, zahtev za boljim i dostojanstvenijim životom za sve koji rade.

Arif Mulolli

Ni menadžment nas ne poštuje, ni radne uslove nemamo, ništa na ovom svetu. Samo [mi, radnici] se mučimo za ovaj narod, i to danonoćno, ali opet uzalud.

Fotografije: Ferdi Limani / K2.0