Ljutnja postaje rastuća karakteristika političkog života diljem svijeta. Slike bijesne gomile, premijera i predsjednika su sveprisutne. U demokratijama, populisti su došli na vlast jer su iskoristili nezadovoljstvo koje preovladava u društvu.
Ova ljutnja je posljedica činjenice da očekivanja ljudi nisu ispunjena. Kada je završen Hladni rad, budućnost je iznenada postala svijetla; neće više biti ratova, demokratija će se proširiti, a globalizacija će svima omogućiti napredak.
Ali, kako se ova obećanja nisu obistinila i kako je ambis između očekivanja i realnosti rastao, nacionalizam, revizionizam i ksenofobija su se ugurale u tu prazninu stvorenu neispunjenim nadama. Naša trenutne teškoće trebaju nam biti lekcija da nada nije emocija koju treba uzimati s lakoćom.
Uticaj nade na Zapadnom Balkanu je živa ilustracija ovoga.
Od početka novog milenijuma ljudima na Balkanu se obećava velika budućnost unutar Evropske unije (EU); strani lideri neprekidno nude vizije mira, prosperiteta i progresa, dižući nade širom regije.
Ali ove nade su često bile iznevjerene, i sada treba platiti cijenu za to.
Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.
