Dana 4. marta 2019. godine, zaposlenici/e kompanije Konsoni u Gnjilanu imali su specijalnog gosta. Tadašnji premijer Ramuš (Ramush) Haradinaj posjetio je dvije uspješne firme u pomoravskom gradu, i to u sklopu kampanje podrške domaćim poduzećima; tu je godinu premijer nazvao “godinom ekonomije” za Kosovo.

Na fotografijama nastalim tog dana, Haradinaj pozdravlja radnike/ce fabrike, a u naknadno objavljenom saopćenju za medije spominju se “priče o uspjehu” i “garantovano zdravi proizvodi”. U saopćenju je između ostalog navedeno da će Vlada “stvoriti povoljnu klimu za domaće proizvođače, što će im omogućiti da bez ikakvih poteškoća posluju i na domaćem i na stranom tržištu.”

Svrha tih posjeta je, prema svemu sudeći, bila ta da se dokaže kako je odluka o uvođenju stopostotnih carina na proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine — koju je vlada donijela tri mjeseca ranije — pozitivno utjecala na razvoj poduzeća, pa samim time i na privredu u zemlji.

U oktobru 2018. godine, vlada je prvo uvela desetpostotne carine na uvoz iz navedenih država, no vremenom se transparentnost dijaloga između predstavnika/ca Kosova i Srbije smanjila i počelo se govoriti o tajnim dogovorima vezanim za razmjenu teritorije. Tako je mjesec dana po uvođenju carina u visini od 10% vlada pooštrila mjere povećavši carinsku stopu na 100%.

Godine 2019, tadašnji premijer Ramuš Haradinaj izjavio je da će njegova vlada stvoriti povoljnu klimu za domaću proizvodnju. Fotografija: Zahvaljujemo Uredu premijera.

Haradinaj je nedugo zatim rekao da je povećanje stope carina odgovor na necarinska ograničenja koja je nametnula Srbija, kao i na nepoštivanje Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA). Mediji su izvijestili da je taj potez možda i reakcija na kampanju Srbije koja ima za cilj povlačenje priznanja Kosova te na lobiranje protiv prijema Kosova u međunarodne organizacije.

Rasprave o političkim događanjima na Kosovu od kraja 2018. godine pretežno se tiču carina. U martu 2020. godine, neslaganja oko narednih koraka u pogledu carinskog režima izazvale su nepopravljivu štetu u odnosima Samoopredjeljenja i LDK — partnera u vladajućoj koaliciji koja je preuzela vlast od Haradinajeve vlade — što je dovelo do usvajanja prijedloga o nepovjerenju vladi u Skupštini.

Dana 1. aprila, odlazeća vlada ukinula je carine na proizvode koji se uvoze iz Srbije i Bosne i Hercegovine, nakon čega je poduzela prve korake u primjeni “načela reciprociteta” prema Srbiji.

Osim o političkim događanjima, bile su neizbježne i rasprave o posljedicama carina na ekonomiju Kosova. Tadašnji ministar trgovine i industrije, Endrit Šalja (Shala), opisao je carine kao “nastavak napora usmjerenih na jačanje lokalnih proizvođača i privrede”. Pored toga, jedna od stavki koje je Haradinaj neprestano podcrtavao da bi opravdao odluku o uvođenju carina odnosila se njen navodno pozitivan učinka na poduzeća i kosovsku privredu uopće.

Ne iz Srbije, već iz…

Radi analize utjecaja carina na proizvodnju i cijene proizvoda na Kosovu, Institut GAP je proveo istraživanje u okviru kojeg je uporedio vrijednosti niza pokazatelja zabilježene u periodu od januara do oktobra 2018. godine s odgovarajućim vrijednostima evidentiranim u istom periodu 2019. godine.

Prema rezultatima istraživanja, nivo izvoza s Kosova ostao je zanemariv u odnosu na uvoz, čija se vrijednost povećava kada je riječ o uvozu robe iz zemalja mimo Srbije i Bosne i Hercegovine. Najveći profit ostvarile su kompanije koje su iskoristile nestašicom srpskih proizvoda na kosovskom tržištu; kompanije s Kosova nemaju kapacitet da zadovolje tržišnu potražnju.

Iz nekih poduzeća poručuju da cijenu zabrane uvoza iz Srbije — koja je prije uvođenja carina bila glavni trgovinski partner Kosova — plaćaju potrošači i firme na Kosovu.

Vlasnici/e poduzeća na Kosovu navode da su stopostotne carine skupo koštale domaće potrošače/ice i firme. Arhivska fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

K2.0 je razgovarao s vlasnicima četiri poduzeća iz različitih dijelova Kosova kako bismo saznali više o izazovima s kojima se suočavaju već godinu i po dana koliko su carine na snazi.

Agim Sahiti, suvlasnik i direktor Konsonija, naglašava da su carine skupo koštale njegovu firmu. “Uvođenje carina predstavljalo je udar na našu kasu”, kaže Sahiti u telefonskom razgovoru, zabrinuto komentarišući i trenutnu situaciju nastalu uslijed pandemije COVID-19.

Za Sahitijevu kompaniju, koja zapošljava 130 osoba, najvažniji uvozni proizvodi su hrana za piliće (koncentrat) i ptice. Prije su se ti artikli uvozili iz Srbije, ali carine su primorale ovog poduzetnika da pronađe alternative negdje drugdje.

“Ptice smo dobijali iz Grčke, a hranu većinom iz Bugarske te jednim dijelom iz Hrvatske”, objašnjava Sahiti.

Njegova kompanija u toku jedne godine uveze 1,5 miliona komada ptica, a — prema njegovim riječima — cijena uvoza se po uvođenju carina povećala za 150 000 eura.

“Bilo je skuplje, mnogo skuplje”, poručuje Sahiti. “Čak je i hrana [za piliće] poskupjela za cirka 30%. Godišnje smo morali izdvajati 400 do 500 hiljada eura.”

Sahiti ističe da njegova kompanija općenito gubi oko pola miliona eura godišnje zbog toga što su primorani uvoziti iz drugih zemalja. Nadalje, u zaključku istraživanja Instituta GAP ocijenjeno je da, budući da se roba uvozi iz udaljenijih država, poduzeća između ostalog trpe i veće troškove prijevoza.

A šta je s domaćom proizvodnjom?

U analizi utjecaja carina na domaću proizvodnju, Institut GAP je koristio tri pokazatelja čije vrijednosti ukazuju na promjene u aktivnostima unutar proizvodnog sektora, a to su: poslovni prihodi, potrošnja energije i broj zaposlenih.

Rezultati istraživanja pokazuju da su proizvodna poduzeća u periodu kada je carina bila na snazi zabilježila povećanje prometa, no to nije bilo ništa posebno; štaviše, to povećanje bilo je manje u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

“U periodu između januara i septembra 2019. godine, u ovom sektoru je evidentiran rast od 10%, dok je u istom periodu 2018. godine rast u proizvodnoj industriji iznosio 16%”, navedeno je u istraživanju.

Godišnji poslovni prihodi koje firme prijavljuju Poreznoj upravi Kosova pokazuju da carine nisu imale pozitivan učinak. Tokom 2019. godine — kada je carina bila na snazi — firme u proizvodnoj industriji — i to ukupno njih 5000 — povećale su svoja prihodovanja u odnosu na prethodnu godinu za 130 miliona eura, s tim da je povećanje prihoda u 2018. godini dostiglo 170 miliona eura.

Grant Zajmi iz Peći, vlasnik metaloprerađivačkog poduzeća ART Metal, kaže da su u slučaju njegove firme carine otežale kupovinu boje. Obustava uvoza iz Srbije prisilila ga je da nađe druga rješenja i tako je počeo uvoziti proizvode iz Turske, te koristiti i neke domaće proizvode. Zajmi dodaje da su ti proizvodi bili skuplji ili slabijeg kvaliteta.

“Boje koje dolaze iz Srbije itekako su kvalitetnije i povoljnije”, ističe Zajmi. “Prije uvođenja carina, sve smo boje uvozili iz Srbije.”

Još jedan pokazatelj utjecaja carina na poslovanje jeste broj zaposlenih. Prema analizi Instituta GAP, stopa otvaranja novih radnih mjesta u proizvodnoj industriji smanjena je u poređenju s prethodnom godinom.

U 2019. godini, broj zaposlenih u proizvodnom sektoru porastao je za 7%, dok je u 2018. — kada veći dio godine carina nije bilo — taj broj bio veći za 10%, što je porast za 3% u odnosu na period kada su carine bile na snazi.

Prema podacima Instituta GAP, u proizvođačkim djelatnostima je 2019. godine zabilježen porast potrošnje energije u poređenju s prethodnom godinom. Arhivska fotografija: Ade Mula / K2.0.

Treći pokazatelj je nivo potrošnje energije, koji je prema podacima Instituta GAP za 2019. godinu povećan. Međutim, moramo imati na umu da je u periodu od 2017. do 2019. godine bilo brojnih fluktuacija u tom nivou u pojedinim kvartalima godine, što bi se djelimično moglo dovesti u vezu s činjenicom da su veliki potrošači kao Ferronikeli više puta obustavljali proizvodnju.

U toku 2019. godine, potrošnja energije u industrijskom sektoru povećala se za otprilike 9,8%, dok je 2018. ovo povećanje bilo za 4,8% niže.

“Žao potrošača”

Kosovo je u prošlosti zavisilo i od uvoza prehrambenih proizvoda iz Srbije. Shodno tome, Institut GAP je analizirao utjecaj carina na cijene te vrste proizvoda; brojke pokazuju da su cijene hrane i pića u periodu između januara i septembra 2019. godine porasle u poređenju s istim periodom 2018. godine.

Adem Bulići (Bulliqi) — vlasnik prodavnice voća i povrća Dioni u Prištini — poručuje da su se u njegovoj grani zbog carina “cijene samo povećale, a ništa nije pojeftinilo”.

“S carinama su se cijene povećale, a neko vrijeme je bilo i nestašice robe”, objašnjava Bulići. “Cijene su porasle prvo za dobavljače, a onda i za mene. Meni je žao potrošača.”

Sezonu za sezonom, voće i povrće iz Srbije stalno je bilo prisutno na kosovskom tržištu. Bulići naglašava da je nakon uvođenja carina bilo vrlo teško zadovoljiti potražnju za tim proizvodima.

“Vojvodina izvozi velike količine luka na Kosovo. Nakon uvođenja carina, luk se počeo uvoziti iz Holandije i Egipta, i to po većim cijenama”, dodaje. “Ljetos je sve to poskupjelo.”

Aljbatrit (Albatrit) Imeri — još jedan prodavač povrća koji posjeduje malu trgovinu u Velikoj Kruši — kaže da su carine otežale ispunjavanje zahtjeva potrošača/ica za određenim proizvodima, naročito u prvim sedmicama nakon uvođenja.

Prema njegovim riječima, na gubitke u poslovanju ujedno je utjecalo i to što potrošači/ce smatraju da su pojedini artikli koji se proizvode u Srbiji kvalitetniji, tako da je bilo vrlo teško zamijeniti te proizvode onima uvezenim iz drugih zemalja. “Naši gubici su bili izazvani nestašicom određenih proizvoda, kao što su džemovi i marmelade, koji nisu bili istog kvaliteta”, zaključuje Imeri.

S obzirom na to da “povoljna klima” za poslovanje lokalnih proizvođača na Kosovu, kako stvari stoje, nije stvorena, ispostavlja se da najviše koristi od carina imaju kompanije iz drugih zemalja. Za šest glavnih grupa proizvoda koji dolaze iz Srbije, zamjenski artikli se uvoze pretežno iz Sjeverne Makedonije, Bugarske, Grčke i Hrvatske.

Naslovna fotografija: Ade Mula / K2.0.

Imazhi i ballinës: Atdhe Mulla / K2.0.

Ova publikacija je objavljena uz podršku Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Kosova 2.0 i Instituta GAP i ni na koji način ne predstavlja stavove Evropske unije.