Početkom augusta, u onim naoko beskonačnim sparnim danima, Vanesa Orana je došla do zaključka da su ulice u Prištini mnogo neurednije, strmije i uže nego što je mislila. Kako tamo živi cijeli život, Orana veoma dobro poznaje urbani haos glavnog grada. U posljednje vrijeme mnogo čita o haotičnom urbanističkom planiranju u Prištini budući da završava dodiplomski studij arhitekture.
Ipak, te urbanističke probleme Orana je s većom dozom kritičnosti mogla sagledati tek nakon što je čitavo ljeto provela sakupljajući vizualne podatke iz oko 2.000 gradskih ulica. U sklopu tima od 15-ak studenata_ica Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Prištini obišla je i snimila gotovo svaki kutak grada — od Skenderbegovog trga preko Vranjevca do Sofalije — bilo pješke, noseći šljem s ugrađenom kamerom, bilo automobilom, također s jednom ugrađenom kamerom.
Petnaestero studenata_ica arhitekture rasporedilo se po gradu i prikupilo vizualne podatke iz praktično svake gradske ulice. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
“Na kolegiju Urbanizam raspravljali smo o problemima u Prištini: gustom saobraćaju, nedostatku javnih površina i preprekama na trotoarima. No, ti problemi vam postaju jasniji tek onda kada detaljno analizirate svaku ulicu. Imam osjećaj da sada bolje poznajem grad”, kaže Orana, prisjećajući se rada na terenu.
Istraživanje studenata_ica arhitekture zasnovano na mapiranju jedan je od brojnih segmenata Urbane vizije, programa u sastavu predstojećeg izdanja Manifeste — evropskog umjetničkog bijenala nomadskog karaktera koje će 2022. godine biti održano u Prištini. S ciljem da pruži uvid u upotrebu javnih prostora u gradu, istraživanje se bavilo kretanjem ljudi, bicikala i automobila kao i njihovom uzajamnom interakcijom. Milijarde kadrova koji su snimljeni ovog ljeta već su poslani u Senseable City Lab, istraživački prostor na Masačusetskom institutu za tehnologiju (MIT) koji kombinuje urbanističko planiranje, arhitekturu i informatiku.
Tamo će vizualni podaci biti sintetizovani s vještačkom inteligencijom, a kako bi se stvorila jedinstvena urbana mapa koja će na 14. izdanju Manifeste poslužiti kao smjernica za intervencije. Bijenale će biti otvoreno u julu 2022. godine, a trajat će tri mjeseca.
Manifesta se održava svake druge godine održava u novom gradu, a sastoji se od širokog spektra aktivnosti među kojima su umjetničke izložbe, diskusije, publikacije te intervencije u javnom prostoru. Okupljajući domaću i međunarodnu publiku, Manifesta nastoji pokrenuti dijalog u oblasti umjetničke produkcije, teorije, politike i društvenih promjena između različitih prostora i kulturnih konteksta. Prethodna dva izdanja Bijenala organizovana su u Marseju, Francuska, i Palermu, Italija.
Pod naslovom “Važno je kakve svjetove svijet svjetuje: kako drugačije pričati priče”, u fokusu 14. Manifeste bit će korištenje pripovijedanja i narativnih praksi kao sredstava građanskog i političkog angažmana, a sve u svrhu redefinisanja i transformisanja postojećih društvenih, ekoloških i urbanih sredina.
Direktorica i osnivačica Manifeste, Hedwig Fijen, kaže da su u posljednjim mjesecima obavljene privremene urbane intervencije, mapiranja te diskusije s akademicima_kinjama, javnim institucijama i lokalnim organizacijama radi odabira javnih prostora za koje se organizacijski odbor Manifeste nada da će ih redefinisati kroz umjetničke intervencije.
Direktorica i osnivačica Manifeste, Hedwig Fijen, u oktobru je u Kinu Armata predstavila dio programa Bijenala. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
“Osim umjetničkih, tu su [u programu], naravno, i edukativni projekti”, kaže Fijen. “Mislim da sada dolazi do spajanja umjetničkih komponenata i preliminarnih istraživanja. Projekti koje je predložila naša selektorica neophodni su za razumijevanje i analizu onoga što bi postojeći javni prostor mogao značiti za grad u budućnosti.”
Urbana vizija i Koncept kuriranja javno su predstavljeni u Kinu Armata 12. oktobra. Prvonavedeni program je osmislio ured za dizajn CRA — Carlo Ratti Associati, na čijem je čelu profesor s MIT-a, Carlo Ratti, a potonji historičarka umjetnosti i selektorica Manifeste Catherine Nichols.
Spomenuti programi obuhvataju planove intervencije na nekim od najreprezentativnijih građevina brutalističke modernističke arhitekture u Prištini — Palače omladine i sporta te Hotela Grand, između ostalih — kao i na prostorima kao što su Ciglana i bivša zgrada biblioteke “Hivzi Sulejmani”, koje su već godinama zapuštene i van funkcije.
Prostori za urbanističke i umjetničke intervencije odabrani su u koordinaciji s predstavnicima_ama Općine Priština [napomena: u upravnom odboru Manifeste je i glavna i odgovorna urednica K2.0]. Ardian Berisha, direktor općinske službe za kulturu, kaže da odabrani lokaliteti oprimjeruju karakterističan spoj arhitektonske zaostavštine iz doba osmanske vladavine i socijalizma. Pritom napominje da će uprava Općine Priština također predložiti da se uključe lokaliteti koji predstavljaju albanski paralelni sistem iz 90-ih godina.
Prve urbanističke intervencije u sklopu 14. Manifeste već su započete u bivšoj zgradi biblioteke “Hivzi Sulejmani”. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
“Mi ovo smatramo samo nacrtom, stoga ćemo predložiti i druge prostore, i to konkretno one poput Kuće porodice Hertici, Teatra Dodona, Hani i dy Robertëvea ili zgrade Društva Majke Tereze”, dodaje Berisha.
Eksperimenti u gradu
Prve urbanističke intervencije u okviru 14. Manifeste već su u toku. Naime, tim studenata_ica arhitekture na čelu s Carlom Rattijem ovog ljeta je započeo koordinisanu kampanju s ciljem skretanja pažnje javnosti na zapuštene javne prostore u gradu. Studentski tim je zauzeo Ciglanu — napušteni industrijski pogon — te ga je privremeno transformisao u laboratoriju participativnog urbanizma.
“Na jednom od okupljanja koje smo održali u Ciglani došli smo na ideju da tamo organizujemo večernje projekcije filmova, a da bismo povratili taj javni prostor”, kaže Orana.
Za Rattija je ova vrsta privremenih urbanističkih intervencija temeljna stavka u arhitekturi otvorenog koda — što je pristup transformaciji grada zasnovan na angažmanu građana_ki u stvaranju urbanističkih promjena. “Kao što je slučaj i sa softverom [otvorenog koda], pod time se podrazumijeva da svima treba biti omogućeno da doprinesu stvaranju grada”, kaže Ratti. “Kada je riječ o arhitekturi otvorenog koda, urbanizam se posmatra kao nešto što se u oba pravca kreće između prijedloga, instalacija i transformacija — paralelno s analizom, realizacijom i upotrebom povratnih informacija građana_ki.”
Studenti_ce arhitekture su u saradnji s profesorom Carlom Rattijem započeli intervencije na lokalitetu Ciglana, pri čemu održavaju filmske projekcije i provode eksperimente u oblasti urbanističke obnove. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
“Suština je u tome da moramo isprobati mnoge stvari — nešto će biti uspješnije, a nešto manje uspješno. Tako ćemo saznati da li bi trebalo da privremene intervencije pretvorimo u trajne ili ne”, kaže Ratti. “Željeli bismo vidjeti nešto što nije uspješno zato što bismo na taj način saznali šta građani_ke ne žele.”
Jedna od eksperimentalnih intervencija predloženih za realizaciju u okviru 14. Manifeste jeste izgradnja Mosta koji nedostaje, čime bi se plato ispred Palače omladine i sporta uvezao s platoom ispred Hotela Grand (koji su jedan od drugog udaljeni 500-injak metara). Most je tako nazvan jer je bio uvršten u urbanistički plan grada 70-ih godina — ideja je bila da omogući posjetiteljima_cama Hotela da dođu do sportskog kompleksa, a da pritom ne prelaze ulicu. Međutim, most nikada nije izgrađen te je ostao skoro zaboravljen u starim nacrtima.
Urbana vizija 14. Manifeste ulijeva nadu da će Most koji nedostaje moći udahnuti novi život obama platoima, koji se vrlo slabo održavaju, a i nedovoljno upotrebljavaju. Prema Rattijevim riječima, u izgradnju Mosta bi bilo potrebno uložiti minimalna sredstva. Ukoliko se pokaže uspješnim, Most bi mogao postati dio dugoročne urbane baštine grada.
Dizajner Urbane vizije 14. izdanja Manifeste, profesor Carlo Ratti, nedavno je posjetio Ciglanu, gdje studentima_cama arhitekture pomaže u realizaciji eksperimenata u oblasti “arhitekture otvorenog koda”. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
S ciljem ponovnog zauzimanja javnog prostora predložena je još jedna intervencija, a to je Pješačka staza. Naime, ova intervencija se svodi na prenamjenu nefunkcionalne željezničke pruge koja tvori granicu između naselja Arberija i centra grada. Plan je da se šine pretvore u zelenu šetnicu koja bi povezivala jednu stranu grada s drugom.
Sličan prijedlog 2014. godine je iznijela Fondacija za arhitekturu Kosova (KAF), lokalna partnerska organizacija 14. Manifeste. Direktor KAF-a, Bekim Ramku, kaže da je inicijalni plan bio da se šinski sistem preobrazi u prostor nalik na High Line u Njujorku, izdignutu željezničku prugu na Menhetnu koja je — budući da je bila stavljena van upotrebe — pretvorena u popularni gradski park.
Međutim, usljed problema u vezi sa vlasništvom te s obzirom na planove za reaktivaciju pruge, Općina nije usvojila KAF-ov prijedlog. Godine 2019, a u okviru Plana održive urbane mobilnosti za Prištinu, predložena je uspostava lakog šinskog sistema uz postojeći, čime bi se spojili Kosovo Polje, Podujevo i Priština, a na kraju i aerodromom.
S obzirom na te planove, Ramku sumnja u to da bi Pješačka staza mogla postati trajna. “Mnogi gradovi širom svijeta pretvaraju stare šine u biciklističke ili pješačke staze. Međutim, mislim da bi takva intervencija u Prištini mogla funkcionisati samo privremeno imajući u vidu to da se već planira da pruga bude vraćena u funkciju”, kaže Ramku, te dodaje kako je stava da bi mještanima_kama Arberije trebalo da bude omogućeno da daju konačni sud.
Pričanje priča kao praksa promjene
Centralna ideja Koncepta kuriranja kao umjetničkog segmenta 14. Manifeste jeste rad sa sjećanjima, pripovijedanjima i narativima koji se isključuju iz javne sfere. Prema riječima Catherine Nichols, selektorice Bijenala, pričanje priča je alat presudan za političko djelovanje i osmišljavanje novih mogućnosti za budućnost. “Ako samo pričamo jednu te istu priču, kraj je uvijek loš — uvijek se vrti oko maskuliniteta, kapitalizma i izuzetnosti čovjeka. Ta priča nam ne leži. Ne leži nikome. Prema tome, zamisao je bila da počnemo razmišljati o novim subjektivnostima te upotrebljavati nevjerovatne prakse koje već postoje ovdje [na Kosovu], kaže Nichols.
Selektorica Manifeste 14, Catherine Nichols, predstavila je umjetnički koncept u oktobru. Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
Na osnovu rada feminističke naučnice Donne Harraway Nichols je smislila naslov 14. izdanja Bijenala: “važno je kakve svjetove svijet svjetuje: kako drugačije pričati priče”, i to kao poziv ljudima da malo zastanu i razmisle o tome šta bi značilo da svi kroz različite kolektivne prakse aktivno učestvuju u stvaranju svijeta u kom živimo. “Željela sam insistirati na sposobnosti djelovanja koju svi imamo, jer naša moć je to da mijenjamo stvari. To je bilo ustrajavanje na poeziji, na aktivnosti, na mašti te na činjenici da je ovo nešto što uključuje svakoga”, kaže Nichols.
Koncept kuriranja sadrži šest prijedloga. Jedan od njih je Centar za narativnu praksu, za koji je planirano da se uspostavi u nekadašnjoj zgradi biblioteke “Hivzi Sulejmani”. Centar će služiti kao pristupačna ustanova za istraživanje, stvaranje i eksperimentalno učenje, a između ostalog će sadržati biblioteku i čitaonice, izložbene prostore, studije za proizvodnju medijskih sadržaja te radio-stanicu.
Dvospratnica roskaste fasade sa raskošnom baštom i prednjim zidom na kojem je uklesano “1930. godina” puna je priča iz različitih historijskih perioda. Prvo je navodno bila u vlasništvu nekog jevrejskog trgovca iz Prištine, a od 1944. do 1948. godine — kada je pretvorena u biblioteku — u objektu je bilo smješteno sjedište kosovskog ogranka Komunističke partije Jugoslavije. Kao biblioteka se koristio gotovo 70 godina, odn. do 2016, kada je biblioteka premještena u novu, prostraniju zgradu. Od tada, ovaj objekt se ne koristi i zatvoren je za širu zajednicu.
Radi dokumentovanja i očuvanja zaostavštine iz tih razdoblja, Shtatëmbëdhjetë — organizacija koja pomoću umjetnosti i kulture raspravlja o ulozi javnog prostora i napuštenih, neiskorištenih objekata — dala je svoj doprinos istraživanju o zgradi biblioteke “Hivzi Sulejmani” zasnovanom na mapiranju sjećanja, a na poziv Edukacijskog odjela 14. Manifeste. Tako je tim od sedam istraživača_ica sakupljao arhivsku građu i razgovarao s lokalnim stanovništvom te bivšim posjetiteljima_cama i osobljem biblioteke kako bi prikazao šta ovaj objekt znači za zajednicu [napomena: u istraživanju je učestvovala i autorica članka].
Ajete Kërqeli, menadžerica razvoja Shtatëmbëdhjetëa, kaže da istraživanje ima za cilj da pojača edukativni program budućeg Centra tako što će se osvrnuti na različite priče, inicijative, publikacije i aktivnosti vezane za rad biblioteke. “Važno je dokumentovati ovaj složeni narativ te iskustva različitih grupa ljudi koje su povezane sa zgradom, a da bismo sačuvali njenu prošlost i razumjeli na koje je načine služila zajednici”, objašnjava Kërqeli.
Ostale urbanističke intervencije obuhvataju uspostavu centra za eko-urbano učenje u Ciglani, multidisciplinarnog istraživačkog centra u Hotelu Grand te stanice onlajn radija Manifesta koja će biti smještena ili na krovu bivšeg Radija Priština ili na Bulevaru Majke Tereze, kao i niz obilazaka starog grada. Pored svega toga, ukupno 20 javnih umjetničkih instalacija bit će postavljeno u Nacionalnoj biblioteci, Kinu Rinia, Institutu za albanologiju, zgradi Rilindje, bazenu na Grmiji te na drugim lokacijama.
Nichols se naročito raduje intervenciji na Hotelu Grand. “Taj prostor je zaista fascinantan”, kaže, te dodaje da isti za nju predstavlja neispunjeno obećanje o napretku. “Hotel kao neka vrsta liminalnog prostora u koji ljudi dolaze i iz kog odlaze aludira na putovanje, a istovremeno i na stagnaciju. Hotel je obećao međunarodnu razmjenu, razvoj i grandioznost, no sad je upravo suprotno.”
Naslovna fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
