Sredinom marta, nakon što je donesen novi nacrt zakona o reproduktivnom zdravlju i medicinski potpomognutoj oplodnji, u Skupštini Kosova je pokrenuta žustra politička rasprava o slobodama na planu reprodukcije. Zamjenica predsjedavajućeg, Saranda Bogujevci, koja je i sama trudna, a nije u braku, kazala je da bi žene trebalo da samostalno donose odluke u vezi sa roditeljstvom. Treba da vjeruju nauci.
“Iako se nisam […] udavala, željela sam da postanem majka”, kazala je Bogujevci u Skupštini. “Bilo mi je važno da iskoristim to pravo na osnovu svega onoga što nudi nauka, a ne da mi njegovo uživanje određuje muškarac… Ne moram imati muža ako hoću da imam dijete.”
Svojim obraćanjem reagovala je na izjavu svog kolege iz Vetëvendosjea, Emana Rrahmanija, koji je upozorio da će tradicionalne porodične vrijednosti biti ugrožene ako se “neudatim ženama” omogući začeće doniranim reproduktivnim materijalom. Nekoliko dana kasnije, u jednoj od televizijskih debata emitovanoj u udarnom terminu, dva imama (čija su mišljenja izuzetno cijenjena u medijima) kritikovala su Bogujevci i nacrt zakona. Jedan od imama je sa naročitom zabrinutošću istakao da je pružanje mogućnosti oplodnje doniranim materijalom neudatim ženama sebičan čin koji će djeci uskratiti oca i razoriti nuklearnu porodicu.
Ovakva glorifikacija uloge oca u životu djeteta prosto mi je smiješna. Po svemu sudeći, ako žena odabere da bude potpuno samostalna te na sebe preuzme odogovornost samohranog roditelja, naškodiće djetetu jer će ga tako lišiti oca. Zbog toga su se muškarci uspaničili. “A šta je sa ocem?!”
To pitanje je na mjestu. Međutim, ja bih se prije pozabavila ovim: Da li muškarci odgajani u patrijarhalnoj sredini mogu postati dobri očevi?
Prije svega, ne možemo govoriti o očinstvu, a da pritom ne uzmemo u obzir to kako dominantne društvene norme utiču na kulturu muškosti i sklonosti ka nasilju.
Kako se njihov spol veliča i prije nego što se rode, dječaci dolaze na svijet sa usađenom osionošću. Njihovi spolni organi slave se ekstravagantnim svečanostima obrezivanja. Već od malih nogu im se daju igračke puške te im se ne uzima za zlo kada psuju. Muško ko muško, govore ljudi.
Počevši od svakodnevnog nasilja u porodici pa sve do femicida, očevi u našim domovima uzrokuju ogromnu bol. Oni oduzimaju živote majkama svoje djece, rasturaju porodice te nanose emocionalnu štetu djeci i drugim članovima_cama porodice. Očevi često vrše i razne oblike ekonomskog nasilja. Žene nerijetko moraju da se bore sa bivšim supruzima koji odbijaju da plate alimentaciju ili pak sa oduzimanjem imovine u brakorazvodnim parnicama, pa tako ostaju bez krova nad glavom i materijalnih sredstava. Muškarci koji im to čine također su očevi.
