Dok Bijenale pakuje kofere za Barselonu, na Kosovu se vodi rasprava o onome što je ostavilo za sobom.
Dok se šetate glavnim prištinskim trgom, tačno prekoputa zgrade Skupštine, za oko vam zapada nešto što odudara od okolnog ambijenta. Na zgradi bivše robne kuće Grmija, današnje Poreske uprave Kosova, stoji žućkasta kuća. Trljate oči u nevjerici — sramota! Ne znate kako se neko usudio da to uradi. “Pa zar i ovdje?”, pitate se dok uzimate telefon i zovete policiju.
“Neko je ilegalno sagradio kuću, ovdje u samom centru grada. Preduzmite nešto!”
Navedena kuća ipak nije jedan od mnogih ilegalno izgrađenih objekata u Prištini, već najnoviji rad savremenog umjetnika Albana Muje (koji navodi da su pojedini građani_ke zaista pozvali policiju da bi prijavili nezakonitu građevinu na krovu postojeće).
Mujina krovna instalacija postavljena je u okviru 14. izdanja Evropskog nomadskog bijenala Manifesta, koje je organizovano u Prištini u trajanju od 22. jula do 30. oktobra. U posljednjih skoro pa trideset godina, Manifesta je obišla Evropu, proputovavši od Mursije do Sankt Peterburga. Izuzimajući jedno od prvih izdanja, koje je održano u Ljubljani, Manifesta je ove godine prvi put bila na Balkanu.
Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
Uz obećanje da će pomoći građanima_kama Kosova da javni prostor vrate u svoj posjed, “pričajući priče na drugačiji način”, Bijenale je postavilo zadatak da se pozabavi najznakovitijim lokalitetima u Prištini, s obzirom na činjenicu da su institucije mnoge od tih lokaliteta zapostavile — i to u tolikoj mjeri da je mogućnost da na zgradi Poreske uprave nikne ilegalni objekt jednom dijelu građanstva sasvim realna.
Kako se Bijenale primaklo kraju, tako Priština promišlja o tome šta je ono predstavljalo i šta je ostavilo za sobom.
Kosovo nikada nije zauzimalo istaknutiju poziciju na svjetskoj umjetničkoj sceni niti ugostilo međunarodnu kulturnu manifestaciju ovolikih razmjera. Lokalni i regionalni umjetnici_e imali su priliku da predstave svoj rad te da se povežu sa ostatkom svijeta, a pritom su poduprta nastojanja da se revitalizuju zapušteni javni prostori kao i historijska baština.
Međutim, ovo privlačno lice Bijenala ima i svoje naličje. Predložene transformacije su se jednim dijelom činile monotono, dok neke od njih nisu dokraja sprovedene u djelo. Nadalje, brojne lokalne kulturne organizacije neprofitnog karaktera negodovale su zbog toga što je Bijenalu država pružala naizgled beskonačnu podršku u vidu javnog finansiranja dok one jedva uspijevaju da prikupe osnovna sredstva. Te kulturne ustanove — od kojih mnoge rade na očuvanju prostora obuhvaćenih programom Manifeste — pitaju se da li će i one u narednim godinama zavrijedtiti pomoć koju su kosovske institucije dale Bijenalu.
Vraćanje javnog prostora
Veliki prozori ateljea Dritona Selmanija u Prištini gledaju na zgradu Rilindje — ikonu brutalističke arhitekture iz sedamdesetih godina. Prvobitno nazvana Palatom štampe Rilindija, objekt je više od 20 godina bio središte literarnog i uopšte kulturnog života Kosova te je u njemu bilo smješteno više državnih preduzeća, kao što su čuveni list Rilindja i pripadajuća izdavačka kuća. “Kad sam bio dijete, gledao sam Rilindjin logo na svemu što je izlazilo u štampu”, prisjetio se Selmani. “Fasciniraju me betonski zidovi nekadašnje štamparije.”
Selmani je jedan od 103 umjetnika_ce koji su učestvovali na 14. Manifesti, od kojih je oko 65 bilo sa šireg područja Zapadnog Balkana, a 40 sa Kosova. Zbog visokog udjela regionalnih učesnika_ca, organizacioni odbor je ovogodišnje izdanje Bijenala okarakterisao kao “radikalno lokalno”.
Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.
Selmanijev rad “Ljubavna pisma” bio je izložen na sedmom spratu Hotela Grand u Prištini. Kao projekt započet 2018. godine, rad je sačinjen od plastičnih kesa na kojima su zapisane kratke rečenice, što — kako navodi Selmani — pokazuje kako se “ljubav može ispoljiti kroz spiskove za kupovinu i vrećice pune artikala iz prodavnice”.
Hotel Grand i Rilindja su dvije od 25 lokacija uvrštene na Manifestinu upečatljivu zeleno-ljubičastu mapu koja je posjetiocima_teljicama sa strane služila kao vodič u obilasku prošlosti i obećane budućnosti grada. Međutim, nisu samo oni obilazili Prištinu sa kartom u ruci. “Prvi put sam išao svojim gradom gledajući u mapu“, rekao je Selmani. “Dugo sam žudio za time da nam se ukaže prilika da na prostoru grada posjećujemo različite kulturne destinacije i u posljednja tri mjeseca sam imao osjećaj da sam to konačno dočekao.”
Umjetničko jezgro Bijenala bilo je locirano u centru grada, na sedam spratova Hotela Grand ispunjenih umjetnošću — tamo su posjetioci_teljice mogli osmotriti srce Prištine sa novih visina i iz novih uglova. Hotelski krov je preobražen interesantnom intervencijom kosovskog umjetnika Petrita Halilaja, koji je originalne natpise zamijenio svojim napisavši na instalaciji na albanskom jeziku: “Kad sunce zađe, obojimo nebo.”
Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Majlinda Hoxha.
Kao gradska znamenitost koja je do sada grcala pod dugovima praćenim raznim kontroverzama, Hotel Grand je u okviru izložbe “Širi plan” ispunjen desetinama radova domaćih i stranih umjetnika_ca.
Izgrađen 1978. godine, Hotel Grand je u vrijeme svog najvećeg procvata bio simbol savremenosti i opšte sofisticiranosti grada, ali je devedesetih postao jedan od mnogih javnih prostora iz kojih su Albanci_ke isključeni. Nakon rata je počeo sve brže da propada budući da je veoma neuspješno privatizovan, a poslije niza promjena vlasništva vratio se u ruke Agencije za privatizaciju Kosova (APK). Imajući u vidu tu burnu prošlost, pa tako i neizvjesnu budućnost, Hotel Grand je već dugo uglavnom prazan.
Grandovih sedam spratova umjetnosti pogodne za Instagram bili su glavna atrakcija Manifeste, ali najvećem transformativnom zahvatu u sklopu Bijenala podvrgnuta je zgrada Biblioteke “Hivzi Sylejmani”. Potonji spomenik kulture pod trajnom zaštitom izgrađen je 1930. godine te je sedam decenija bio dom gradskoj biblioteci.
Smješten u jednom od najstarijih naselja u Prištini, ovaj objekt je bio okupljalište ljudi koji je lokalna zajednica koristila i za organizovanje različtih smotri sve do 2016. godine, kada su za Biblioteku pronađene nove prostorije. Objekt je bio zatvoren sve dok ga Manifesta nije pretvorila u Centar za narativnu praksu (CNP), interdisciplinarnu kulturnu ustanovu gdje se priređivao obrazovni program Bijenala — a što je obuhvatalo radionice te književne i muzičke nastupe. (Koautorica ovog članka Lirika Demiri učestvovala je u istraživačkom projektu vezanom za Biblioteku koji je finansirala Manifesta. Koautorica Aulonë Kadriu bila je voditeljica radionice za djecu organizovane u sklopu Manifeste).
Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
Manifesta je povratila još jedan neiskorišteni prostor — Ciglanu. Ova dugo vremena napuštena zgrada privatizovana je nakon rata pa ju je Opština Priština kupila od APK. Uzastopne garniture vlasti su davale obećanja da će objekt vratiti u život, ali nikada ih nisu ispunjavale. Prvo se spominjala izgradnja Muzeja sjećanja na genocid, a onda je u toku skorijih predizbornih kampanja obećavano da će objekt biti prenamijenjen u digitalni centar i kombinovani kulturno-naučni prostor za mlade. Ipak, godinama je trunuo kao ilegalno odlagalište otpada.
U okviru 14. Manifeste planirano je da se od te zgrade napravi edukacioni centar za ekourbanizam te je u svrhu prenamjene pozvan Raumlabor Berlin, njemački kolektiv arhitekata_ica i urbanista_ica. Prostor je očišćen i iskorišten za održavanje događaja u toku Bijenala.
Na putu ka Ciglani, mapa vas je možda odvela do dijela željezničke pruge koji je napušten, a za koji su iz Manifeste obećali da će ga po urbanističkoj viziji dizajnerskog studija CRA (Carlo Ratti Associati) transformisati u “Zeleni koridor”. Intervencija se sastojala od pješačke staze od drveta duge 1.300 metara, koja se prostirala duž šina koje razdvajaju naselje Dragodan od centra grada.
Mještani_ke Dragodana su primorani da svakodnevno gaze po improvizovanim stazicama — blatnjavim kada pada kiša, a prašnjavim ljeti — kako bi došli do centra grada, što je skoro pa sizifovski posao. Cilj Zelenog koridora bio je da se stvori pristupačniji, sigurniji i zeleniji prostor za pješake_inje te da se promijeni njihov odnos prema tom dijelu grada.
Uoči samog kraja Bijenala upadljiva žuta je već počela da blijedi, a neka od novoposađenih stabala su uvela zbog prevelike vrućine, pri čemu sama staza očito nije privukla veliki broj mještana_ki. Kako poručuju iz organizacionog odbora 14. Manifeste, Opština Priština će u narednih sedam godina nastaviti da radi na razvoju projekta i to u tijesnoj saradnji sa urbanističkim programom Ujedinjenih nacija UN-Habitat.
Nizovi zelenih tačaka oslikani po cijelom gradu vodili su do mjesta na kojima se održavao program Manifeste. Jedan od njih je bio također zapušten prostor pretvoren u izložbu: Veliki hamam. Izgrađen u 15. vijeku, ovaj hamam je među nekolicinom ostataka osmanske arhitekture u gradu koji su izumiranju. Pošto više nije dinamično kupalište, prostor već decenijama propada.
Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
U hamamu je predstavljen rad umjetnice Chiharu Shiote pod nazivom “Ispričaj mi svoju priču”, sačinjen od papira na kojima su bile napisane lične crtice, a koji su visili sa krovnih greda zavezani za crveni konac. Živopisna instalacija je privukla osobe raznih profila, od tinejdžera_ki u potrazi za dobrom slikom za Instagram do političara_ki koji su tamo održavali konferencije za štampu — čime je građanima_kama Prištine vjerovatno skrenuta pažnja na potencijal ovog zanemarenog prostora.
Stari problemi su još uvijek tu
Jedna od vizualno najosobenijih zgrada u Prištini, Palata omladine i sporta, bila je privremeni dom Manifeste, gdje je u augustu mjesecu program i otvoren. Kroz tamo predstavljene intervencije Flake Haliti, Lee Bul i Astrita Ismailija, Bijenale je reanimiralo dio kulture mladih koja je u proteklim decenijama pretežno zamrla te su samoj ceremoniji njegovog otvorenja prisustvovale stotine ljudi, a među njima i predsjednica i premijer Kosova te gradonačelnik Prištine.
Međutim, ovoj zgradi državni vrh Kosova nije uvijek poklanjao pažnju. Kao što je slučaj i sa mnogim drugim objektima u kojima su održavane izložbe i druge postavke, vlasnici Palate su do sada bili APK i Opština Priština, a godinama davana obećanja o tome da će dotrajala infrastruktura biti obnovljena nikada nisu ispunjena.
S druge strane, nasuprot svečanom dočeku upriličenom za Bijenale, sve uz fanfare, iz Teatra Oda — koji je od 2003. godine smješten u Palati omladine i sporta — dugo se žale na probleme vezane za održavanje, grijanje, izolaciju kao i sigurnost. Iako je 2021. godine raspisan tender za renoviranje prostorija ove neprofitne teatarske organizacije, do sada u tom pravcu nije učinjeno ništa. Na upit K2.0 o tenderu i odgovarajućim aktivnostima Opština je ponudila sljedeći odgovor: “Zauzeti smo oko Manifeste.”
Usljed svega toga, u lokalnim kulturnim organizacijama se osjećaju zapostavljenima. Dramski autor Jetor Neziraj, direktor kulturne organizacije neprofitnog karaktera Qendra Multimedia — koja dijeli prostor sa Teatrom Oda — kritikuje vlasti zbog toga što lokalne organizacije tretiraju kao da su “nepoželjne” dok Manifesti daju i šakom i kapom. Iako su Oda i Qendra Multimedia smještene u podrumu i nailaze na ozbiljne infrastrukturne probleme, kako je naveo Neziraj, “strancima” su (tj. Manifesti) na korištenje dodijeljene kancelarije na spratovima.
Kulturno-umjetničku djelatnost na Kosovu 14. Manifesta je zatekla u sistemskim problemima koji su se posljednje dvije decenije samo nagomilavali. Nezavisne kulturne organizacije su suočene sa nestalnom finansijskom podrškom, nedostatkom prostora za rad te birokratskim preprekama u iznalaženju javnih sredstava.
Iz organizacionog odbora Bijenala procjenjuju da je ukupni budžet ovogodišnjeg izdanja Manifeste bio ca 6 miliona eura, pri čemu je 69% tih sredstava prikupljeno javnim finansiranjem. Najveću količinu novca izdvojili su Opština Priština i Ministarstvo kulture, mladih i sporta. Opštinska uprava za kulturu u više navrata je odbila da redakciji K2.0 dostavi detaljnije razrađen budžet namijenjen za potrebe Manifeste te informacije o tome kako su ista sredstva utrošena. Obrazloženje je glasilo da je potrebno sačekati finalne izvještaje koji će biti izrađeni nakon što Manifesta bude privedena kraju.
Vesa Sahatçiu, bivša savjetnica gradonačelnika Prištine i bivša članica upravnog odbora 14. Manifeste, u jednom lokalnom podkastu je izjavila da je Opština za održavanje Manifeste izdvojila oko 2 miliona eura. Iz Ministarstva kulture su putem elektronske pošte obavijestili K2.0 da su Bijenalu dodijelili 1.971.881 eura.
Izdvajanje javnih sredstava za potrebe Manifeste našlo se na udaru kritika nakon što je javnost saznala za dva računa za večeru koju je grad platio za goste_šće iz inostranstava, i to u ukupnom iznosu od preko 5.000 eura. Opština je na izljev bijesa reagovala saopštenjem da je novac potrošen u skladu sa regulativom na gradskom nivou.
Jetona Neziraja je ta vijest naročito prenerazila. “Velikodušnost države prema Manifesti bila je licemjerna uzmemo li u obzir to da je lokalna kulturna scena dugi niz godina marginalizovana i uopšte zanemarena”, podcrtao je.
Za potrebe organizacije Međunarodnog književnog festivala Polip koji priređuje svake godine Qendra Multimedia je 2021. od Ministarstva kulture dobila 5.000 eura. Iz organizacije su u oštroj objavi na Facebooku poručili da odbijaju sredstva, okarakterisavši izdvajanje Ministarstva kao mizerno i povrh svega nedovoljno uz sarkastičan prijedlog da rukovodstvo Ministarstva taj novac da Manifesti. Ovakve frustracije izazvane tretmanom Bijenala prisutne su među brojnim kulturnim djelatnicima_ama, mada ih rijetki od njih iskazuju.
Photo: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
Veton Nurkollari, umjetnički direktor međunarodnog filmskog festivala Dokufest koji se održava u Prizrenu, ima slične zamjerke. U intervjuu koji je dao za K2.0 u augustu rekao je da ogromna izdvajanja države za 14. Manifestu pokazuju šta može biti učinjeno za kulturne manifestacije na Kosovu. Međutim, dodao je da je frustriran time što se Dokufest i dalje mora prolaziti kroz zamorne konkursne procedure kako bi došlo do nekih javnih sredstava dok se “Manifesta nije prijavila ni na kakav konkurs, a dobila je nekoliko miliona iz državnih fondova.”
Dok je Manifesta dobila oko 4 miliona eura javnih sredstava, Ministarstvo kulture je u najnovijoj godišnjoj raspodjeli sredstava izdvojilo 1,7 miliona eura za kulturne organizacije. Novac je raspodijeljen između 51 kulturne organizacije, a dodjela je kasnila osam mjeseci.
Iz uprave 14. Manifeste naveli su da je otprilike polovina njihovog ukupnog budžeta — tj. malo više od 3 miliona eura — direktno potrošena i investirana na Kosovu, a što je obuhvatalo pokrivanje troškova vezanih za projekte obnove, renovacija i sličnih intervencija, pripremu prostora poput Hotela Grand za pristup javnosti te isplatu naknada za umjetnike_ce i plata osoblje koje živi i radi u Prištini.
Međutim, umjetnik Driton Selmani smatra da zaostavštinu 14. Manifeste ne treba gledati samo kroz prizmu novca, već i kroz prizmu jačanja kapaciteta. “Učešće lokalnih aktera_ki je bilo smisleno. U sklopu Manifeste je angažovan veliki broj kulturnih radnika_ca i mislim da je time akumulisano dragocjeno iskustvo relevantno za buduće kulturne ustanove koje želimo da osnujemo”, objasnio je Selmani. Od 53 osobe zaposlene u punom radnom vremenu, 88% njih je bilo sa Kosova, a pored toga je obučeno i angažovano 175 lokalnih radnika_ca koji su 100 dana koliko je Bijenale trajalo radili u svojstvu pomoćnog osoblja.
Kako su u velikoj mjeri ograničeni viznim režimom, mnogi građani_ke Kosova ne mogu fizički pristupiti svjetskoj umjetničkoj sceni, a naročito kada je riječ o narednom domaćinu Manifeste, Španiji, koja nije priznala nezavisnost Kosova. Po mišljenju umjetnika Albana Muje, najznačajnije postignuće Manifeste je to što je uspjela da na Kosovo dovede međunarodnu umjetnost. “Mladi umjetnici_e sa Kosova često nemaju priliku da odu u inostranstvo i posjete neku kulturnu ustanovu ili izlože svoj rad, tako da im je 14. Manifesta mnogo značila”, rekao je.
Linda Gusia, sociologinja i predavačica na Univerzitetu u Prištini, okvalifikovala je Centar za narativnu praksu kao “najveći uspjeh” Manifeste, što se ogleda u načinu na koji je jedan napušteni javni prostor obnovljen i ponovo stavljen na raspolaganje javnosti za upotrebu. Ipak, napomenula je da bi javnosti trebalo da bude dostupno više informacija o planovima vezanim za budućnost Centra.
Kako navode iz Manifeste, CNP će nastaviti sa radom barem do 2027. godine — “pri čemu su predviđena ulaganja od milion eura” — te će biti u vlasništvu Opštine Priština. Iz Opštine nisu odgovorili na pitanja K2.0 u vezi s time kako će se CNP finansirati i kako će njime biti upravljano nakon okončanja 14. Manifeste.
Jedan od najznačajnijih i najuspješnijih primjera obnove zapuštenih javnih prostora u Prištini prije ovogodišnje Manifeste bio je Termokiss. U veliki napušteni objekt čiji je vlasnik svojevremeno bilo prištinsko javno preduzeće za distribuciju toplotne energije uselila se grupa mladih osoba te ga preuredila u društveni centar i prostor za održavanje raznih događanja.
Međutim, Termokiss nije stavljen na Manifestinu zeleno-ljubičastu mapu, a njegovi glavni članovi_ice nisu bili uključeni u revitalizaciju prostora kao što su CNP ili Ciglana — sve zbog neslaganja u vezi s time šta bi potencijalna saradnja podrazumijevala.
Fotografija: © Manifesta 14 Prishtina | Atdhe Mulla.
Nikki Murseli, arhitektica i aktivistica zajednice Termokiss, dovodi u svrsishodnost uspostave potpuno novog centra kao što je CNP, podvlačeći da su se u više postojećih kulturnih organizacija u Prištini nadali da će u [zgradi Ciglane] moći zadovoljiti vlastite potrebe za većom količinom radnog prostora i tehnoloških resursa, a ne da će u nju biti smještena nova organizacija. “U toku rasprava nije uzeto u razmatranje to da li nama treba još jedan centar tog tipa”, rekla je Murseli, “ili nam pak treba više prostora koji će moći dijeliti već aktivne ustanove.”
Iako su iz Manifeste pozvali Termokiss da učestvuje u revitalizaciji Ciglane, Murseli tvrdi da njihov pristup “nije bio partnerski — dok su nam predstavljali rad i objašnjavali šta žele da realizuju, meni su zvučali više kao konkurent na lokalnoj sceni”.
Pričalo se da će Ciglana u toku i nakon Bijenala biti korištena kao prostor za startap i tehnološke kompanije te frilensere_ke. Manifesta je Centru za inovacije Kosova (CIK) ponudila prostor i određenu količinu sredstava iz budžeta kako bi se započeli radovi u tom pravcu, ali se — kako su naveli iz upravnog odbora Bijenala — ništa nije desilo “zbog vremena i nedostatka adekvatnog interneta”.
Tako je — po svemu sudeći — podbacio i Zeleni koridor. Gusia smatra da je nedostajalo smislenosti u saradnji sa osobama koje koriste prostor, naglašavajući da se značajnije urbanističke promjene ne mogu postići kratkoročnim projektima.
I Murseli ima zamjerke u vezi sa Koridorom. “Još uvijek nisam vidjela gdje je tačno taj tzv. Zeleni koridor”, kazala je. “Kao neko ko se bavi arhitekturom, očekivala sam profesionalniji projekt, dok kao građanka želim da znam koliko novca je na taj projekt potrošeno iz državnog budžeta.”
Manifesta je pokazala da kulturni sektor Kosova može prosperirati kroz valjanu mobilizaciju. Kao što je Përparim Rama, gradonačelnik Prištine, istakao u razgovoru za Le Monde, “Grad i Bijenale su udružili snage kako bi promijenili javnu sferu”.
Rama je bio član upravnog odbora 14. Manifeste, a na tu poziciju je imenovan prije nego što je izabran za gradonačelnika.
Međutim, upravo zbog tog mobilizovanja, pojedini akteri_ke lokalne kulturne scene stekli su utisak kao da je “cijeli državni aparat stavljen u službu Manifeste”, kao što je rekao Neziraj, “dok nama nadležni ni ne odgovaraju na mejlove”.
Šta dalje?
Mnogi imaju riječi hvale za 14. izdanje Manifeste, a što se tiče ostvarenih rezultata, te pozdravljaju mogućnosti koje su održavanjem te manifestacije otvorene za kulturnu scenu Kosova. Selmani je s uvjerenjem rekla da je “skinuta prašina sa blaga koje posjedujemo”, dodavši da bi naslijeđe Manifeste trebalo iznova ohrabriti građane_ke Kosova da “grade vlastitu priču.”
Međutim, drugi se pitaju šta je Manifesta uopšte ostavila iza sebe. “Kakav je plan sad? Hoće li 1. novembra samo spakovati sve što su izlagali i otići?”, pita se Linda Gusia. Kako navode iz uprave 14. Manifeste, razmatra se mogućnost da Opština Priština i Ministarstvo kulture otkupe umjetnička djela učesnika_ca ovogodišnjeg bijenala sa Kosova i iz regije, ali konkretni planovi do sada nisu plasirani u javnost.
Organizacioni odbor Bijenala naveo je za K2.0 da će objaviti izvještaj o postignutom učinku koji će sadržati razgovore sa lokalnim akterima_kama. Rezultati će izaći na proljeće 2023. godine, nakon čega će uslijediti zaseban izvještaj o povratima od investicija i podacima dobijenim kroz fokusne grupe.
Tokom priprema za Manifestu te 100 dana koliko je trajala, lokalna zajednica je sve intenzivnije zahtijevala da Kosovo dobije svoj vlastiti trajni muzej savremene umjetnosti. Zagovornici_e ideje nadaju se da bi takav muzej mogao biti jedan od dugotrajnijih konkretnih rezultata Manifeste. Ministarstvo kulture je u maju 2022. godine saopštilo da planira otvoriti muzej savremene umjetnosti, a ministar Hajrulla Çeku je na čelo za to nadležnog inicijativnog imenovao Ylla Rugovu, potpredsjedavajućeg upravnog odbora 14. Manifeste koji je u trenutku kada je Bijenale pozvano u grad obnašao funkciju direktora Uprave za kulturu Opštine Priština.
Dva dana prije zatvaranja 14. Manifeste, 28. oktobra, Ministarstvo kulture je organizovalo simpozij na kojem se raspravljalo o idejama vezanim za budući muzej — ministar Çeku je kazao da će iste biti razrađene na osnovu znanja i iskustava stečenih od Manifeste. Kao potencijalne lokacije muzeja u razmatranju su Ciglana i zgrada u Rilindjinom kompleksu.
Za sada iz rukovodstva 14. Manifeste obećavaju da će ovo izdanje biti malo manje nomadski nastrojeno nego prethodna, stoga planiraju da za sobom ostave kontingent koji će potpomoći održavanje Centra za narativnu praksu. Finansijska sredstva kojima raspolažu moći će trajati četiri godine, s tim da nije precizirano kako će Centar tačno biti vođen niti kako će tačno Bijenale doprinositi tom procesu. Opština Priština je odbila da odgovori na pitanja o budućem rukovođenju, vlasništvu i budžetu Centra.
Nakon što se Manifesta spakuje i odnese skoro sve kofere, čini se da će pojedini objekti ostati u zapuštenom i/ili ruševnom stanju kao što su bili i do sada. Jedan od njih je očito i Veliki hamam.
Hamam je trebalo da bude obnovljen u realizaciji TIKA-e 2021. godine, a u tu svrhu je potpisan i memorandum. Međutim, nakon što je TIKA zatražila da hamam bude preimenovan u Hamam-muzej “Fatih” (“Fatih” u smislu “osvajač”), uslijedila je žestoka reakcija javnosti zbog ispolitizovanog pokušaja slavljenja osmanskog osvajanja Balkana. Inspektorat za kulturnu baštinu Ministarstva kulture vrlo brzo je poništio memorandum.
K2.0 je Opštini Priština poslao upit da li je plan da se hamam obnovi i prenamijeni u muzej još na snazi, ali nismo dobili odgovor. Upit o ovom planu uputili smo i Ministarstvu, koje nam je u svom odgovoru spomenulo postojeći memorandum sa TIKA-om iako je projekt iz 2021. godine otkazan.
Mada nije baš najjasnije šta Manifesta ostavlja za sobom i šta čeka kulturnu scenu Kosova u budućnosti, Ministarstvo kulture, mladih i sporta samo dan nakon zatvaranja Bijenala najavilo je da će svoj godišnji budžet sa 39 miliona eura — koliki je bio 2022. — 2023. godine povećati na preko 57 miliona. Ministarstvo je također saopštilo da “preduzimaju sve potrebne korake kako bi zagarantovali da Manifestina zaostavština bude materijalna i konkretna, što će biti finalizovano u narednim danima”.
Kako se Manifesta polako priprema za Barselonu, gdje će 2024. godine biti održano njeno 15. izdanje, jedno je sigurno — budući da Španija ne priznaje samostalnost Kosova, a također imajući u vidu to da je tegobni vizni režim i dalje na snazi, izgledno je da će u dogledno vrijeme malo ko sa Kosova učestvovati na Evropskom nomadskom bijenalu, a možda neće niko.
Napomena: Glavna i odgovorna urednica K2.0 Besa Luci bila je neplaćena članica upravnog odbora 14. Manifeste te nije učestvovala u pisanju ovog članka niti je prije njegove objave bila upoznata sa njegovim sadržajem.
Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.
Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0.
Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.