U detalje | Economy

Šta je 10-postotni plan?

Hoće li uspjeti Vladin prijedlog za oporavak privrede?

Piše - 10.08.2020

Neplaćen račun za struju ležao je na stolu dok je Sali Fejza, vlasnik malog restorana brze hrane u Prištini, sa sve većom nervozom govorio o finansijskim poteškoćama uzrokovanim pandemijom i nedostatkom odgovarajuće podrške od Vlade. 

Ovaj 54-godišnjak nedavno se doselio iz Kosovske Mitrovice sa svojom suprugom i poslovnim partnerom da bi otvorio “Leo & Mert”, radnju u koju su uložili i posljednju paru u nadi da će na ljeto, kada dijaspora u velikom broju stiže na Kosovo za godišnji odmor, njihova investicija uroditi plodom.

Pandemija im je u suštini upropastila svaku šansu da se to zaista i dogodi.

Nakon potpune zabrane kretanja koja je trajala duže od mjesec dana, posao je sada skoro pa mrtav, računi su se dobrano nagomilali, pandemiji se ne nazire kraj, a Vlada je naizgled kapitulirala pred trenutnom situacijom.

Fejza kaže da je do pandemije posao išao dobro, i to nakon što je u njega investirao oko 20 000 eura, te dodaje da je prijavio ukupno osam ljudi kao radnike/ce, među kojima su on, njegova supruga i njegov poslovni partner.

Za sat vremena koliko smo razgovarali, u njegovu radnju nije ušla niti jedna mušterija, ali ga zato nisu zaobilazili razni sakupljači dugova koji su tražili uplate.

Napominje da je blagovremeno isplaćivao sve zaposlenike/ce, uključujući troje studenata i jednu trudnicu koji su na pauzi od posla.

“Studenti više ne mogu plaćati stanarinu, pa su mi rekli da će se vratiti u svoja rodna mjesta, a svakako je i univerzitet trenutno zatvoren.” 

Zabrana kretanja i generalni problemi koji su uslijedili s pojavom pandemije u velikoj su mjeri opteretili njegovu djelatnost, čemu nije išao u prilog ni izostanak podrške Vlade.

S mjesečnom najamninom od 1100 eura — koju je plaćao i za vrijeme trajanja zabrane kretanja — uz sve ostale troškove i nikakve prihode, Fejzini dugovi su se vrlo brzo nagomilali.

Za sat vremena koliko smo razgovarali, u njegovu radnju nije ušla niti jedna mušterija, ali ga zato nisu zaobilazili razni sakupljači dugova koji su tražili uplate — za snabdijevanje plinom, usluge čišćenja prozora…

Dotle nam se učinilo da je račun za struju buljio u nas — “neplaćenih 959 eura za prva četiri mjeseca”, reče Fejza.

“Danas sam išao u KEDS i molio ih da mi ne isključe struju”, kaže. Bez struje bi njegov posao ostao paralizovan.

“Rekao sam im da me mogu poslati i u zatvor, ali da mi radnju zatvoriti neće.”

Radiš cijeli život, uštediš premalo

Prije nego što se odvažio da pokrene biznis u najvećem kosovskom gradu, Fejza je radio šta god je mogao da spoji kraj s krajem — dostavljao je picu, pravio hamburgere, bio tjelohranitelj.

Kaže da je u tih nekoliko decenija koje je proveo kao radnik većinom redovno bio isplaćivan, iako plata nikada nije bila dovoljna za pristojan život. Na pitanje o uplaćenim doprinosima za Fond, odnosno Fond za penzijsku štednju Kosova, Fejza iznenada kao da postaje odsutan.

Vlada Kosova na čelu s premijerom Avdullahom Hotijem predložila je da se svakoj osobi koja to želi odobri podizanje 10% ušteđenih sredstava iz Penzijskog fonda Kosova, i to u okviru hitnih ekonomskih mjera. Ovaj potez izazvao je neslaganja.

“Vjerovatno bih mogao uzeti 100-200 eura… U ovim vremenima krize možda bih i podigao taj novac”, kaže Fejza, pri čemu jasno daje do znanja da ni ne zna koliko je uštedio tokom godina.

Mada je njegov posao pred kolapsom, Sali Fejza nije siguran vrijedi li podići 10% ušteđevine sa svog penzijskog računa kako bi ga spasio. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

S obzirom na posao u rasulu i nagomilane dugove za koje ne zna kako će ih otplatiti, mala suma iz njegove ušteđevine ni približno nije dovoljna.

“Vlada nas okreće jedne protiv drugih zbog novca i sad mi kažu da mogu uzeti ušteđevinu kao pomoć?”, rekao je Fejza.

Plan Vlade da odobri prijevremeno podizanje ušteđenih sredstava koja trebaju biti iskorištena nakon što se osoba penzioniše smatra se dobrom infuzijom za privredu u globalu. Oni koji se tome protive tvrde da će odluka pogodovati isključivo imućnijim građanima/kama, a naročito onima koji su dobili redovno plaćene poslove te su im se s platama uplaćivali i doprinosi.

Međutim, za većinu stanovništva to nije bio slučaj.

Uslijed visokog nivoa neprijavljenog i nestalnog rada, ljudi obavljaju razne poslove godinama, a da im se doprinosi ne uplaćuju u Penzijski fond.

To znači da mnoge osobe kojima je novac trenutno hitnije potreban nego drugima neće imati koristi od ostvarivanja prava da smjesta upotrijebe ušteđena sredstva, imajući u vidu činjenicu da 10% njihove ušteđevine ne predstavlja bilo kakvu korisnu sumu.

Ko ima koristi

Hekuran Murati, skupštinski zastupnik iz opozicijske stranke Lëvizja Vetëvendosje, poručuje da postoji niz problema u vezi s navedenom inicijativom, ali da su glavni razlozi za zabrinutost odstupanje od načela da bi se novac iz Fonda trebao koristiti samo u penziji, kao i činjenica da prijevremeno podizanje novca neće pomoći najkrhkijima.

Murati kaže da bi se time otvorio put da naredni sazivi Vlade učine isto kad god dođe do neke teške situacije, budući da će “novac uvijek biti potreban.”

“Ne bi me iznenadilo da i predstojeći sazivi Vlade učine isto s ciljem da kupe društveni mir, ili pak u izbornim godinama.”

Usto, Murati tvrdi da se takvim potezom ne ostvaruje zacrtani cilj jer samo radnici/e koji imaju dobre plate posjeduju iole značajnu količinu ušteđevine te im novac iz Fonda najvjerovatnije ne bi trebao odmah. Drugi ili mogu podići vrlo mali iznos ili uopće nemaju ušteđenih sredstava.

“Sa sigurnošću možemo reći da ovaj prijedlog služi samo bogatima, a da ne pomaže onima koji su najteže pogođeni pandemijom.”

U izvještaju koji je nedavno objavio Institut GAP, istraživačka organizacija sa sjedištem u Prištini, izdvojene su glavne prednosti i nedostaci Vladinog prijedloga.

I u izvještaju je izražena zabrinutost zbog toga što prijedlog neće pogodovati siromašnijim slojevima društva, ali je istovremeno navedeno da će novac — koji prema procjenama iznosi približno 200 miliona eura, od ukupno dvije milijarde — kojim Fond raspolaže poslužiti kao neophodna infuzija za posrnulu privredu zemlje.

U još jednom primjeru istaknuto je da bi osobe koje bi sada potrošile 2000 eura iz Fonda u narednih 25 godina izgubile oko 4000 eura u kamatama.

Od 670 000 računa kojima Fond upravlja, otprilike je samo polovina — 380 000 — aktivna. Ukoliko aktivni računi pripadaju osobama koje pretežno imaju stabilne poslove, onda Fond pripadajućim programom pomoći neće obuhvatiti najugroženiju skupinu radnika/ca.

“Ukoliko bude utrošen veći dio tih sredstava [200 miliona eura], to će dovesti do povećanja domaće potrošnje i investicija”, napominje se u izvještaju.

Ono što posebno zabrinjava jeste to kako će podignutih 10% sredstava utjecati na penzijske planove uplatitelja/ica doprinosa.

Prema navodima GAP-a, ukoliko jedan 40-godišnjak/inja podigne 1000 eura iz svoje ušteđevine, ukupno će izgubiti oko 3000 za koje je prvobitno bilo namijenjeno da ih podigne nakon penzionisanja.

U još jednom primjeru istaknuto je da bi osobe koje bi sada potrošile 2000 eura iz Fonda u narednih 25 godina izgubile oko 4000 eura u kamatama.

Podaci prikupljeni 2019. godine pokazuju da oko 46 posto uplatitelja/ica doprinosa čine osobe mlađe od 34 godine, zbog čega je vrlo mala vjerovatnoća da su do sada uštedjeli neku značajniju količinu novca.

Rodna dimenzija posljedica Vladine odluke također je važna, budući da se u izvještaju navodi kako i u tom pogledu postoje znatne razlike — 33% osoba koje uplaćuju doprinose čine žene, iz čega proizlazi da čak 67% čine muškarci. 

“Godine 2019, mjesečna uplata u Fond iznosila je 40,59 eura za zaposlenu ženu, a za muškarca 46,47 eura”, podcrtano je u izvještaju GAP-a.

Povrh toga, podaci pokazuju da su žene istovremeno suočene s još jednom otežavajućom okolnošću s obzirom na to da žive 3,6 godina duže od muškaraca, stoga je veća opasnost da će i duže ostati bez penzije.

U izvještaju GAP-a naglašeno je i da brojni radnici/e ne razumiju prednosti podizanja — odnosno nepodizanja — novca iz Fonda.

Kada je ova mjera tek predložena, građani/ke su bili nedovoljno informisani i zavladala je zbrka, dijelom zbog toga što nikada do sada nije usvojena jedna takva ideja.

Iako Fond putem elektronske pošte redovno informiše uplatitelje/ice doprinosa o njihovim uplatama i visini ušteđevine, mnogi ni ne znaju koliko su novca prikupili tokom godina. 

Ko nema koristi

Mnogi uplatitelji/ce, većinom poljoprivredni djelatnici/e i ugostitelji/ce, koji su inače bili žrtve neformalnog poslovanja na Kosovu, nisu bili u dovoljnoj mjeri informisani o prijedlogu te ne smatraju da je novac iz Fonda održiva opcija koja bi olakšala teret onima kojima je smjesta potreban izvor finansiranja.

Nadalje, uslijed visoke stope neformalnosti u poljoprivrednom, građevinskom i ugostiteljskom sektoru, najugroženiji od ušteđevine iz Fonda imaju vrlo malo ili nimalo koristi.

Iriad Muslija je 29-godišnjak koji sa svojim bratom radi kao frizer u Prištini. Radnja u kojoj su zaposleni jedini je izvor prihoda za njihovu peteročlanu porodicu.

Prema Muslijinim grubim procjenama, posao je od početka pandemije opao za 90 posto.

Iriad Muslija zna da u Fondu nema ništa ušteđeno — baš kao ni mnogi drugi radnici/e na Kosovu — tako da mu predloženi plan neće pomoći. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Nakon što je posljednjih šest godina u frizerskoj djelatnosti proveo radeći ili kao plaćeni radnik ili kao suvlasnik, Muslija je najzad odlučio da otvori vlastiti salon. Pandemija je izbila samo dva mjeseca nakon otvaranja.

Kako najamninu mjesečno plaća 200 eura, pandemija ga je odmah gurnula u dugove. Vlasnik objekta je odbio smanjiti cijenu zakupa čak i u najtežem periodu karantina.

Prije nego što je otvorio vlastiti salon, Muslija je radio na dva različita mjesta u Prištini, i to za malu platu i bez formalnog ugovora. Poslodavci mu uopće nisu uplaćivali doprinose u Fond.

“Dobijali smo platu na ruke. U Fondu nemam niti jedan jedini cent”, rekao je Muslija, koji ni na trenutak nije zastao da razmisli prije nego je odgovorio.

Općenito gledano, on i njegova porodica nisu dobili nikakvu pomoć od Vlade u toku aktualne krize, stoga Muslija ne krije prijezir prema vlastima.

“Ovdje nema ničega, svako razmišlja da napusti zemlju.”K

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

 

 

 

 

Ova publikacija je objavljena uz podršku Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Kosova 2.0 i Instituta GAP i ni na koji način ne predstavlja stavove Evropske unije.