U detalje | Unemployment

Žene Kosova u svijetu biznisa

Piše - 17.04.2019

Mogućnosti i prepreke s kojima se susreću kosovske poduzetnice.

Za Fahrije Hoti osnivanje poljoprivrednog preduzeća „Kooperativa Krusha“ bilo je jedino moguće rješenje.

Nakon rata 1999. godine, kada je u njenom rodnom selu Velika Kruša u Općini Orahovac počinjen masakr, vratila se kući gdje je zatekla samo ostatke spaljenih kuća. Veliki broj osoba i dalje se vodi kao nestalo, a među njima i njen suprug, koji je za sobom ostavio i dvoje mlađe djece te svoje roditelje, oboje već u poodmaklim godinama. Ona se morala brinuti o svima njima.

Kako bi prehranili svoje porodice, ona je zajedno sa svojim susjedima i susjedama s kojima dijeli sudbinu, počela uzgajati paprike da bi ih potom kiselila ili od njih pripremala ajvar.

„Nije nam bilo dozvoljeno na sajmovima jer nismo bili registrirani, pa smo svoje proizvode počeli izvoziti“, kaže ona. „Tako smo stekli klijentelu i povezali se s mnoštvom ljudi.“

U ovoj zadruzi danas je zaposleno otprilike 60 žena, uglavnom udovica iz Velike Kruše i okolnih mjesta. Svaka od njih učestvuje u proizvodnji ukupno 43 produkta koji se prodaju na tezgama 200 tržnica širom Kosova, Švicarske, Njemačke i drugih zemalja Europe.

Fahrije Hoti vlasnica je jednog od 136 poljoprivrednih poduzeća koliko ih je registrirano na Kosovu, od kojih je polovina u vlasništvu žena. Fotografija: Fikret Ahmeti / K2.0.

Ipak, Fahrije je morala preći trnovit i težak put do svog poslovnog uspjeha. Prisjeća se kako je  razvoj njenog poduzeća neprestano otežavan predrasudama društva u vezi s rodnim ulogama.

„Drugi od Vas očekuju da ostanete kod kuće i perete, čistite, kuhate, brinete o djeci i starijima, i da služite mužu. U protivnom postajete stigmatizirani“, ističe ona.

Činjenica je da na Kosovu ovakva poimanja uloge žene predstavljaju surovu realnost. Rodna neravnopravnost zastupljena je u svakoj sferi života, uključujući i tržište rada.

Statistički podaci već godinama pokazuju da je u zemlji zaposleno oko 13 posto žena. Osim toga, znatno je manja vjerovatnoća da će i one koje dobiju posao zauzeti funkciju rukovoditeljice nekog poduzeća, bilo u javnom ili u privatnom sektoru. U velikom broju izvještaja navodi se da je na Kosovu omjer između poduzetnika i poduzetnica naročito neuravnotežen.

Podaci preuzeti s internetske platforme Open Businesses [„Otvorena poduzeća“] ukazuju na to da se žene nalaze na čelu tek 11 posto aktivnih poduzeća registriranih u zemlji. Drugim riječima, Fahrije je vlasnica jedne od oko 21.000 aktivnih firmi u čijem su vlasništvu žene. Što se tog broja tiče, poljoprivrednih zadruga je samo 69.

Mala poduzeća nastala iz strasti

Od svih poduzeća koje vode žene najviše je frizerskih i salona ljepote.

Međutim, čak i izdaleka se može uočiti da je svaka od malih radnji u Prištini čija je vlasnica žena rođena iz ljubavi prema određenoj djelatnosti.

Rudina Qosja provela je dugi niz godina praveći slatkiše u kafiću svog muža. Razmišljajući dugoročno, svoj entuzijazam koji je gajila prema slastičarstvu željela je odvesti korak dalje. Stoga je 2017. godine pokrenula vlastiti biznis. Jedna banka joj je odobrila manji kredit zahvaljujući kojem je počelo s radom poduzeće pod nazivom „Rudi’s Cake Factory“ [„Rudijina tvornica kolača“].

Rudina Qosja svojevremeno je radila u kafiću svog supruga, da bi 2017. godine osnovala samostalno slastičarsko poduzeće koje od tada bilježi stabilan rast poslovanja. Fotografija: Fikret Ahmet / K2.0.

Budući da je ima manje od deset zaposlenih, Rudinina firma službeno je svrstana u kategoriju „mikropoduzeća“, koja inače obuhvata 98 posto svih poduzeća registriranih na području Kosova.

„U početku je bilo veoma teško. U Tvornici kolača sam odmah po otvaranju radila samo ja.“, kaže ona. „Sada nas je osmero.“

Rudina dodaje da pohađa obuke kad god je u mogućnosti to činiti. Imajući u vidu da je njen cilj stalno stručno usavršavanje, vjeruje da uspjeh u krajnju ruku zavisi od kvalitete proizvoda. „Ukoliko Vaš produkt nije dobar, odnosno ukoliko nije ukusan, ne bih Vam preporučila da osnivate poduzeće“, objašnjava ona.

"Ne poznajemo nijednu ženu koja ima svoje poduzeće jer su poduzetnici uglavnom muškarci. Prema tome, ne znamo kome bismo se mogli obratiti za savjet."

Gresa Krasniqi, obrtnica

I Gresa Krasniqi i Jorikë Sadiku nadaju se da će se njihov trud jednog dana konačno isplatiti. Ove dvadesetdvogodišnje studentice arhitekture na Univerzitetu u Prištini ručno izrađuju bižuteriju koju potom prodaju putem interneta. U svom poduhvatu su itekako marljive te su iznimno ponosne i na to da uspijevaju proizvoditi nešto što se ljudima zaista sviđa. S druge strane, obje se plaše da budućnost njihovog projekta nije toliko svijetla.

„Ne poznajemo nijednu ženu koja je pokrenula neki biznis. Uglavnom su to muškarci“, ističe Gresa, dok Jorikë klima glavom u znak odobravanja. „Prema tome, ne znamo kome bismo se mogli obratiti za savjet.“

U izvještaju Riinvesta za 2017. godinu naglašeni su različiti razlozi zbog kojih se žene odlučuju na poduzetnički rad. U skladu s podacima iz izvještaja, otprilike 50 posto žena kao glavni motiv za osnivanje poduzeća navelo je mogućnost ostvarivanja zarade. S tim u vezi, autori izvještaja tvrde da većina žena poduzetnica u svojoj karijeri nije vođena vanjskim okolnostima, već svojim intrinzičnim sposobnostima, uz želju za nezavisnošću i samostalnim poduzetništvom.

Ipak, u izvještaju se dodaje da se 23 posto ispitanica opredijelilo za poduzetnički rad zato što su neko vrijeme bile nezaposlene. Isto je učinila i Granita Grezda Lila koja je preokrenula situaciju u svoju korist posluživši se obrtničkim vještinama.

Granita je od 2017. godine vlasnica poduzeća „Dhè“ koje se bavi izradom i prodajom rukotvorina od glina. Prethodno je završila studij slikarstva na Fakultetu umjetnosti, ali nije bila u mogućnosti u potpunosti se posvetiti svom pozivu imajući u vidu da se mora brinuti o svoje dvoje djece.

Granita Grezda uspješno rukovodi svojim grnčarskim poduzećem potpuno sama, uprkos činjenici da se stara o djeci i da obavlja neke druge poslove za koje nije plaćena. Fotografija: Fikret Ahmet / K2.0.

Uvidjevši da je njena potraga za poslom bezuspješna, riješila je da se posveti grnčarstvu.

„Nabavila sam glinu, primarni materijal kojim sam se željela koristiti u poslu“, kaže ona. „Dugo vremena sam razmišljala o toj odluci jer sam iz grnčarstva oduvijek crpila inspiraciju.“

Granita dodaje da je u početku obrađivala glinu iz zadovoljstva, pa i iz dokolice, no njeno se stvaralaštvo vremenom počelo organski razvijati.

„Kako su djeca rasla, tako sam sve više radila. Također sam sve češće poklanjala svoje rukotvorine drugima“, objašnjava ona. „Nakon pola godine rada pokrenula sam vlastitu stranicu na Instagramu i postepeno sam počela prodavati nakit.“

Prevazilaženje prepreka

Čak i uspješne poduzetnice suočavaju se s mnogim izazovima koji koče razvoj i širenje njihovih poduzeća.

Neki od tih problema vezani su za pravilnu raspodjelu vremena s obzirom na porodične obaveze, kao što su pripremanje hrane i briga o djeci. U zemlji gdje postoje binarne podjele u vezi s rodnim ulogama i obrascima ponašanja, neplaćeni poslovi koji se odnose na staranje o članovima porodice obično se uzimaju zdravo za gotovo kao „ženske stvari“. Žene na Kosovu stoga se stalno osjećaju jedinim osobama odgovornim za izvršavanje porodičnih obaveza, što je bio predmet niza regionalnih istraživanja koje su provodile Vlada i međunarodne organizacije. U tim istraživanjima navedene okolnosti okarakterizirane su kao glavni inhibitor učešća žena u privrednim djelatnostima.

Granita je svoj prilično fleksibilan radni raspored morala prilagođavati kućanskim poslovima za koje nije plaćena, a upravo zato je i mnoštvu drugih žena poput nje teško raditi na širenju poslovanja. U skladu s tim, više od 75 posto poslovnih subjekata u zemlji čije su vlasnice žene ne čine privredna ili dionička društva, već „samostalna preduzeća“.

"Soba u kojoj radim ujedno je i spavaća soba mog sina. U jednom uglu te prostorije napravila sam jedan mali studio."

Granita Grezda, Dhè

Neki drugi otežavajući faktori u ovom pogledu uključuju i prilično mali broj žena koje posjeduju nekretnine, te ograničen pristup nekretninama uopće.

Iako se i zvanično nalazi na čelu jednog poduzeća, Granita radi kod kuće. Ističe da joj je zbog nedostatka radnog prostora veoma teško privući potencijalne zaposlenike.

„Da imam vlastiti studio, lakše bih mogla voditi poslove“, objašnjava ona. „Soba u kojoj radim ujedno je i spavaća soba mog sina. U jednom uglu te prostorije napravila sam mali studio.“

Prema podacima iz zvaničnog registra, na Kosovu je samo 16 posto nekretnina u vlasništvu žena, dok Riinvest pak navodi da samo osam posto poduzetnica posjeduje nepokretnu imovinu. Potonja brojka mogla bi biti čak i manja budući da mnoge građanke Kosova nisu registrirale svoja poduzeća.

Još jednu prepreku za žene poduzetnice u ovoj zemlji predstavljaju prihodi, posebno uzmemo li u obzir praksu komercijalnih banaka koje novoosnovanim poduzećima kao takvima uglavnom ne pružaju mogućnosti finansiranja.

Rudina kaže da je pokretanje biznisa vrlo težak zadatak jer nijedna banka ne nudi kredite tek osnovanim poduzećima. Razlog je rizik od bakrota. Međutim, vlasnica firme „Rudi’s Cake Factory“ kolača imala je tu sreću da joj Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) dodijeli bespovratna sredstva u svrhu brendiranja, tako pokrivši troškove izrade logotipa, vizitkarti, postera, kao i svega ostalog što je vezano za profil njene firme. Tek nakon što je dobila grant i nakon što joj je EBRD omogućila dodatnu podršku, ova poduzetnica je od jedne lokalne komercijalne banke dobila zeleno svjetlo za podizanje kredita radi finansiranja poduzeća.

"Većina njih vjeruje da je bolje prodavati proizvode na pijace negoli potpisati dugoročni ugovor s poduzećem čija je vlasnica žena."

Fahrije Hoti, Kooperativa Krusha

Usto, Fahrije Hoti dodaje da u pojedinim slučajevima činjenica da se žena bavi biznisom može utjecati na stav njenih poslovnih partnera. Poduzetnica iz Velike Kruše ističe da se određeni dobavljači ne pridržavaju ugovora te da je zato morala pronalaziti nove. Tako je veliki broj ugovora morala sklopiti u posljednjem trenutku.

„Dešavalo se da dobavljači odu na tržnicu gdje prodaju proizvode na dan kada su ih trebali dostaviti nama. Većina njih vjeruje da je bolje povisiti cijenu, a samim time i zaradu ograničenu na period od jedne godine, negoli potpisati dugoročni ugovor s poduzećem čija je vlasnica žena“, objašnjava ona. „Zbog takvog ponašanja ponekad sam bila u tolikoj stisci s vremenom da sam neke ugovore sklapala s poljoprivrednicima iz Albanije. Tada sam morala plaćati troškove prevoza robe, što je mnogo skuplja opcija od bilo koje druge.“

S druge strane, uprkos svim izazovima, Fahrije i ostale sagovornice smatraju da poduzetništvo sa sobom donosi i niz prednosti. Naime, svaka od njih uspjela je stvoriti nova radna mjesta, unaprijediti vlastite sposobnosti, ali i postati uzor mnogim djevojkama i ženama.K

Naslovna fotografija: Fikret Ahmeti / K2.0.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.