U detalje | Ljudska Prava

Borba za ljudska prava

Piše , - 10.12.2017

K2.0 u razgovoru sa šestoro aktivista koji se bore za promene.

Znatan broj nevladinih organizacija (NVO) radi u našoj zemlji. Međutim, 2016. godine, neke od njih su zaključile da, iako se mnogi projekti realizuju, saradnja između samih NVO često izostaje. Prema ovoj grupi, rezultat ovakvog rada je situacija u kojoj je rad NVO isključivo usredsređen na posebne grupe s kojima rade ili se proširuje samo na određene regije.

S ovim na pameti, sedam nevladinih organizacija je odlučilo da formira koaliciju Jednaka prava za sve (ERAC) i da sarađuje na zajedničkom projektu. Koalicija je sastavljena od sledećih organizacija: Inicijativa mladih za ljudska prava – Kosovo (YIHR), Evropski centar za pitanja manjina (ECMI), Centar za ravnopravnost i slobodu (CEL), Kosovski centar za rodne studije (KCGS), Centar za lokalnu pomoć i regionalni razvoj (CLARD), Centar za razvoj društvenih grupa (CSGD) i Kosovo 2.0.

Cilj pravljenja ove koalicije jeste da se zaštite i promovišu osnovna prava marginalizovanih grupa. Projekat se fokusira na manjine, žene, mlade ljude i LGBTI zajednicu. S ciljem proširenja projekta što je više moguće, koalicija sarađuje sa 19 drugih nevladinih organizacija na lokalnom nivou.

Sproveli su i niz aktivnosti koje se usredsređuju na analizu, denunciranje i savetovanje, kao i na poboljšanje opšte situacije tretmana manjina. Neka od pitanja koja su utvrđena ovim projektom jesu sledeća: pravedna i proporcionalna zastupljenost manjina, inkluzija žena u donošenju odluka i njihova radnička prava, etnički motivisani incidenti, zaštita LGBTI zajednice i njihov pristup javnim uslugama i druga pitanja.

Na Međunarodni dan žena, predstavnici organizacija koje čine ERAC dele svoja iskustva o tome koja su pitanja najbitnija u oblasti ljudskih prava na Kosovu.

Marigona Šabiju, Inicijativa mladih za ljudska prava – Kosovo (YIHR) Foto: Ade Mula / K2.0.

Marigona Šabiju

Omladina na Kosovu se suočava sa mnogim problemima, ali veoma zabrinjava činjenica da su isključeni iz političkog i javnog života. Nizak stepen inkluzije mladih u procesima donošenja odluka i drugim procesima u kojima se kreiraju politike predstavlja posledicu toga što su institucije za njih zatvorene. Ovako im se onemogućuje da ostvaruju svoja prava aktivnih i ravnopravnih građana. Posledično, kako su mladi odsutni, kreirane su politike koje ne zastupaju interese mladih i ne zadovoljavaju njihove potrebe.

Javne institucije moraju da kreiraju konkretne mehanizme koji omogućuju participaciju mladih u svakom stepenu javne uprave, kao i u izradi politika koje stimulišu i podižu svest mladih kada je reč o aktivnom učešću u političkom i javnom životu.

Agim Margiljaj, Centar za razvoj društvenih grupa. Foto: Ade Mula / K2.0.

Agim Margiljaj

Unapređenje i zaštita prava lezbijki, gej osoba, biseksualaca, transrodnih i međupolnih osoba (LGBTI) i dalje predstavlja problem na Kosovu. Uvođenje liberalne legislacije u oblasti ljudskih prava, čime su postavljene osnove novouspostavljenih institucija na Kosovu, nije se nužno odrazilo na uverenja koja gaji društvo, a ovo je najočiglednije u slučaju LGBTI prava.

Snažna ubeđenja patrijarhata predstavljaju izvor dubokog raskoraka između duha zakona i društvenih normi koje i dalje preovlađuju i koje prosvetni sistem i neefikasna vladavina prava uporno neguju. Posledično, patrijarhalne vrednosti kosovskog društva su i dalje, uglavnom, neupitne, zbog čega se stvara prostor za diskriminaciju koja ima podršku “tradicije”.

Ovo je dovelo do situacije u kojoj LGBTI prava ne postoje u vokabularu ljudskih prava na lokalu. U većini slučajeva, kada se tišina prekine, to se desi zato što se LGBTI prava smatraju međunarodno nametnutom normom. Prema tome, visok procenat ljudi koji rade u policiji i u državnim institucijama smatra LGBTI pitanje kao nešto što međunarodna zajednica nameće Kosovu.

Ova situacija, u kojoj zakon nije usklađen sa društvenim normama, omogućila je porast homofobije, diskriminacije i govora mržnje s jedne strane, i nevoljnosti državnih službenika da ispune svoju dužnost u promovisanju i zaštiti LGBTI prava s druge strane. Kao rezultat toga, većina LGBTI osoba živi u tajnosti, dok oni koji su otvoreni po pitanju svoje seksualne orijentacije ili koji se smatraju članovima LGBTI zajednice — suočavaju se sa raznim oblicima psihičkog i fizičkog nasilja od strane svojih porodica, društva ili institucija.

Štaviše, LGBTI prava nisu uvrštena u politike stranaka koje, u većini slučajeva, odbijaju da se pozabave LGBTI pravima ili čak i da komentarišu ista zbog straha da će izgubiti glasove. U istraživanju javnog mnjenja koje je sproveo Nacionalni demokratski institut, 60 procenata javnosti se deklarisalo da ne bi glasali za stranku koja brani LGBTI prava, čak iako bi ta stranka rešavala najozbiljnije probleme u državi.

To je obeshrabrilo političke partije da zauzmu stav prema LGBTI pravima, gde većina političkih poslenika na Kosovu daje povoljne izjave o LGBTI zajednici samo kada u posetu dođu visoki strani zvaničnici, napominjući progresivnu legislativu na Kosovu. U međuvremenu, uvredljivi izrazi predstavnika političkih partija i poslanika gotovo da predstavljaju naslednu praksu.

Ljuljeta Demoli, Kosovski centar za rodne studije (KGSC). Foto: Agan Kosumi / K2.0.

Ljuljeta Demoli

Žene se i dalje suočavaju sa mnogim izazovima u kosovskom društvu. Najbitniji izazovi s kojima su se suočile 2017. jesu rodno zasnovano nasilje, izostanak primene zakona, neformalno tržište rada i seksualno zlostavljanje na radnome mestu.

Rodno zasnovano nasilje na Kosovu je česta pojava, a za šta je dokazano da se prvi put dešava vrlo rano u životu mladih Kosova. Ono što još više zabrinjava jeste da rodno zasnovano nasilje biva opravdavano. Prema Međunarodnom istraživanju o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti, 41,4 odsto ispitanika sa Kosova se delimično ili potpuno slaže da postoje slučajevi u kojima žene zaslužuju batine.

Iako se kosovsko zakonodavstvo smatra vrlo naprednim i demokratskim na papiru, primena zakona izostaje. Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji utvrđuje potrebu za ravnopravnu zastupljenost žena i muškaraca u svim sferama javnog života, i dalje se ne sprovodi, čak ga ne sprovode ni centralne institucije, uključujući Skupštinu Kosova, što je telo odgovorno za usvajanje zakona.

Privatni sektor umnogome i dalje funkcioniše na neformalan način. Žene rade bez ugovora, na produženo radno vreme, njhovo porodiljsko odsustvo i druge vrste odsustava nisu plaćeni, kako je predviđeno zakonom, pa i bivaju žrtve seksualnog zlostavljanja češće nego što je to slučaj sa ženama u javnom i civilnom sektoru. Vrlo mali broj žena se nalazi na upravničkim pozicijama, zbog čega su često predmet nefer, neetičkog i nepristojnog tretmana.

Seksualno zlostavljanje na radnome mestu se i dalje smatra tabu temom. Nije bilo prijava podnesenih mehanizmima koji postoje, iako je više od 50 slučajeva prijavljeno preko aplikacije EcShlire. KGSC radi sa drugim organizacijama civilnog društva na uvrštavanju seksualnog zlostavljanja u Krivični zakonik koji je trenutno u procesu izmena i dopuna.

Edona Ljekaj, Centar za lokalnu pomoć i regionalni razvoj (CLARD) Foto: Ade Mula / K2.0.

Edona Ljekaj

Obično se ovako završava: ‘Bog ti dao zdravlje’. Ovo je jedna od fraza koje se najčešće čuju u našoj kancelariji kada završimo rad sa klijentima kojima je potrebna sudska pomoć. Pomaganje građanima kojima je potrebna ova usluga predstavlja najlepši osećaj koji jedan stručnjak može da oseti, posebno kada su zakonom propisana prava te osobe prekršena, a vi im pružate uslugu koja će im pomoći i koja je besplatna.

Pružanje besplatne pravne pomoći i pravnog saveta, posebno ugroženim grupama na Kosovu, predstavlja najbitniju aktivnost naše kancelarije. Ove usluge obuhvataju civilna pitanja, administrativna pitanja, pitanja u vezi sa zaposlenjem, porodičnim pravima i manjinskim pravima.

CLARD svakog meseca pruža do 90 sesija na kojima se daju pravni saveti i pruža sudska pomoć svakoga meseca. Obezbeđujemo i pravnu pomoć u saradnji sa relevantnim institucijama.

Većina ovih slučajeva povezana je sa porodičnim nasiljem. Slučajeve nasilja u porodici prosleđuju nam Policija Kosova i centri za socijalni rad. Kada ove institucije nama proslede ove slučajeve, mi odmah preduzimamo neophodne korake kako bismo obezbedili profesionalne usluge oštećenim građanima, kako bismo zaštitili njihova prava koja garantuje zakon.

Pružanje ovakvih usluga izazovno je u svakodnevnom radu. Kao pravnici, trudimo se da ponudimo sudsku zaštitu, ali je, takođe, teško da povratimo poverenje građana u institucije u kojima se donose odluke, posebno u sudove.

Građani neretko kažu da na odluke utiče politika i da zaostatak u procesuiranju slučajeva čini situaciju još težom. Važno je da se, posle prevazilaženja izazova s kojima se suočavamo kao građani i kada ih uspešno okončamo, osećamo ponosno, što nas motiviše da nastavimo dalje.

Adrijan Zećiri, Evropski centar za manjinska pitanja. Foto: Ade Mula / K2.0.

Adrijan Zećiri

Jedan od najvećih izazova Kosova 2017. godine, u oblasti prava zajednica, jeste potpuna implementacija zakona. Poznato je da je Kosovo razvilo ustavni okvir i unapredilo svoje zakone u pogledu prava zajednica. Ovaj okvir je ustanovljen posle mnogo godina međunarodne uprave nad Kosovom i u Ahtisarijevom planu.

Izazov s kojim se Kosovo suočava jeste sprovođenje ovog okvira. Ovo pitanje je postalo složenije usled činjenice da kosovska teritorija ima stanovnike koji odbijaju ostvarivanje ovih prava. To je slučaj sa severnim kosovskim opštinama. Rastrgnuti između želje da steknu kontrolu nad celom teritorijom Kosova i izostanka ljudskih resursa i kapaciteta da realizuju ovu želju, kao i zbog opšte ekonomske situacije, kosovske institucije su često meta kritika mnogih međunarodnih i i državnih mehanizama koji nadgledaju njihov rad ili ga prate.

Zato je od ključnog značaja povećati kapacitet javnih institucija da bi se adresirala potpuna implementacija okvira za zaštitu ljudskih prava i interesa zajednica. Opšta politička atmosfera i proces normalizovanja odnosa sa Srbijom predstavlja, što je i prirodno, nužni preduslov za dodatnu stabilizaciju međuetničkih odnosa na Kosovu i za sprovođenje raznih odredaba koje utiču na svaku sferu života manjina u Republici Kosovo.

Bljert Morina, Centar za ravnopravnost i slobodu (CEL). Foto: Ade Mula / K2.0.

Bljert Morina

CEL, naša organizacija, nastaviće da radi kao što je dosad radila, stavljajući u prvi plan obuku i razne kampanje za osnaživanje zajednice. Podići ćemo svest kod društvenih grupa kao što su novinari, studenti, članovi zajednice, policija i sudstvo. Oni su naša ciljna grupa.

Prvi projekat koji nameravamo da sprovedemo sledeće godine jeste da obučemo nekoliko psihologa kako bi se prva faza tranzicije transrodnih osoba obavila na Kosovu. Ovo radimo zato što smo, na osnovu istraživanja koje smo sproveli 2016, saznali da zdravstveno osoblje ima ograničeno znanje o transrodnim osobama.

Transrodna zajednica je žrtva velike diskriminacije društva i mi moramo da podignemo svest kako bismo smanjili stepen predrasuda. Problematično je to da naše društvo vidi članove ove zajednice kao bolesne ljude. Zato se nasilje koristi nad njima. Ovo bi trebalo da nas natera da bolje informišemo ljude po ovom pitanju, jer je jasno da fale osnovne informacije. Čak se i članovi porodice u mnogim slučajevima distanciraju od svojih transrodnih rođaka.

S obzirom na to da smo pomenuli nasilje, moram da naglasim da je nasilje dobilo zamah zbog izostanka sprovođenja zakona. Kada neko nekoga fizički napadne i ne bude kažnjen za to delo, druga osoba ovo može da shvati kao signal da je članove ove zajednice moguće napasti bez posledica. Poslali smo preporuke lokalnim institucijama, gde zahtevamo da Krivični zakonik obuhvati seksualnu orijentaciju i rodni identitet. K

Naslovna fotografija: Ade Mula / K2.0.

Ovaj članak Kosovo2.0 je dio projekta Equal Rights for All , kojeg kofinansira Europska komisija. Sadržaj članka je isključivo odgovornost projekta i ni na koji način ne odslikava stavove i poglede Europske unije.