Perspektive | Economy

Ima li posla i zašto ne: Kovid 19 i zakon

Piše - 03.04.2020

Kako biznisi i pojedinci mogu da pristupe krizi izazvanoj kovidom 19 sa pravne tačke gledišta?

Prošle su tri sedmice otkako je vlada — koja je sada u ostavci — donela odluku da zatvori kafiće, barove, pabove, restorane i robne kuće, kao i da otkaže kulturna i sportska dešavanja. Paralelno sa ovim merama, javnim ustanovama je naloženo da smanje broj i opseg svojih aktivnosti na minimum, dok je zaposlenima u privatnom sektoru naređeno da rade od kuće.

Iako su donete mere za sprečavanje širenja virusa, obustava ogromne većine aktivnosti u javnom i privatnom sektoru već je navela ljude da postave pitanja o pravima i dužnostima građana u zakonskoj ravni. Podjednako je nezavidna situacija u kojoj se nalaze poslodavci i biznisi kada razmislimo o tome kako će oni rukovoditi proizvodnjom, zalihama i zaposlenima. Možda su jedine firme koje možemo da izuzmemo iz ove grupe one koje proizvode maske i dezinfekciona sredstva, kao i farmaceutske i prehrambene kompanije.

U prilogu navodimo praktična uputstva za to kako biznisi i privatna lica mogu da pristupe pretnji zvanoj kovid 19 sa pravne tačke gledišta. Takođe, tu dajemo odgovore na pravna pitanja koja se odnose na efekte koje pandemija može imati na zakonom propisane obaveze.

Predviđa li moj ugovor događaje kao što su epidemija ili pandemija?

Da biste razumeli implikacije situacije izazvane kovidom 19 na ugovorne obaveze, trebalo bi da proverite obaveze i dužnosti koje su navedene u vašem ugovoru.

Inicijalno, proverite da li vaš ugovor spominje ili sadrži član pod nazivom force majeure (viša sila). Da uprostimo pravničku terminologiju, force majeure ili vis major jeste ugovorna klauzula koja oslobađa ugovorne strane — na primer, poslodavca i zaposlenog — njihovih odgovornosti i obaveza onda kada se desi vanredni događaj ili nastupi vanredna okolnost, a koja nije mogla da se predvidi ili izbegne te se nalazi van kontrole ugovornih strana, ujedno sprečavajući ili ometajući strane da ispune svoje obaveze.

Kosovski zakoni ne sadrže jasnu definiciju više sile, pa se tako značenje ovog termina prepušta stranama koje potpisuju ugovor.

Primeri koji se najčešće spominju u ugovorima jesu nemiri, ratovi, poplave, udari gromova, zemljotresi, vulkanske erupcije i druga “božja dela”. U većini slučajeva, primena klauzule ne oslobađa ugovornu stranu u potpunosti od izvršenja obaveza, već je samo obustavlja za vreme trajanja više sile (force majeure).

Smatra li se izbijanje zaraze kovida 19 višom silom?

Za razliku od mnogih država koje daju jasne definicije koncepta u svojim građanskim zakonicima, kosovski zakoni ne sadrže jasnu definiciju više sile, pa se tako značenje ovog termina prepušta stranama koje potpisuju ugovor. Stoga ugovorne strane same utvrđuju šta predstavlja događaje i okolnosti izazvane višom silom, a na osnovu principa autonomije volje.

U većini ugovora, odeljak sa objašnjenjem više sile utvrđuje niz okolnosti koje moraju biti ispunjene da bi okolnost ili čin mogli da se smatraju višom silom, a obično su to pobune, ratovi, pandemije i slično.

Međutim, generalno govoreći, nije sasvim lako pozvati se na klauzulu o višoj sili. Pored toga što treba da provere da li je pandemija ili epidemija obuhvaćena primerima definicije više sile, poslodavac i zaposleni moraju, pored toga, pažljivo da utvrde da li klauzula zahteva bilo kakvu dodatnu radnju, kao što je obaveza da se druga strana obavesti o izmenama ili zvanična potvrda o novonastaloj okolnosti.

Zakon o obligacionim odnosima pruža obema stranama pravni kapacitet da revidiraju ugovor u slučaju da na snagu stupe okolnosti koje onemogućavaju ili ometaju ispunjenje obaveza.

U primeru ugovora jednog pružaoca televizijskih usluga na Kosovu, klauzula o višoj sili glasi ovako: “Nijedna strana nije odgovorna za neispunjenje obaveza koje izazove viša sila ili koje je njen rezultat, a što obuhvata događaje koji su nepredvidivi, neočekivani, neizbežni i van kontrole ugovornih strana, kao što su ozbiljne ili ekstremne vremenske prilike, poplava, odron, zemljotres, oluja, udar groma, požar, teroristički akt, rat (sa objavom rata ili bez nje), pobuna, eksplozija, radnički protest ili štrajk, građanski nemiri, sabotaža, eksproprijacija od strane vlade ili drugi činovi ili događaji koji su izvan razumne kontrole strana o kojima je reč.”

Ovakva definicija bi mogla da se smatra relativno uopštenom, iako među primerima nigde eksplicitno ne spominje epidemije i pandemije. Ovakva definicija ostavlja prostor za tumačenje pandemije kovida 19 kao neočekivanog događaja koji ugovorne strane ne mogu da predvide, izbegnu ili kontrolišu, pa se kao takav smatra višom silom (force majeure).

Dakle, od suštinskog je značaja da pravilno analiziramo situacije koje se u ugovoru smatraju višom silom i da li klauzula izričito upućuje na njih ili ostavlja prostor za tumačenje pomoću fraza kao što je ova: “drugi činovi ili događaji koji su izvan razumne kontrole ugovornih strana”.

Koja je alternativa višoj sili?

Ukoliko ugovor ne sadrži takvu klauzulu — da budemo iskreni, to nije retkost na Kosovu — ugovorne strane mogu da pronađu rešenje u sličnim konceptima, kao što je “nemogućnost ispunjenja” i doktrina rebus sic stantibus (promena okolnosti). Oba ova koncepta takođe su regulisana Zakonom o obligacionim odnosima, gde se obema stranama daje pravni kapacitet da revidiraju ugovor u slučaju da na snagu stupe okolnosti koje onemogućavaju ili ometaju ispunjenje obaveza.

Da li širenje virusa predstavlja promenu okolnosti zavisi od slučaja do slučaja; posebno imajući u vidu period, ciljeve i vrstu ugovora, kao i informacije koje su bile na raspolaganju stranama u vreme kada je ugovor potpisan. U takvom slučaju, moralo bi da se dokaže da je pandemija uticala na okolnosti u ugovoru na način da je onemogućila ispunjenje obaveza te da je data okolnost bila nepredvidiva i neizbežna, što znači da bi bilo nepravedno da ugovor ostane na snazi u svom prvobitnom obliku.

Takođe, kosovski zakon zahteva od strane koja, usled promenjenih okolnosti, odluči da izmeni ugovor — da pravovremeno obavesti drugu ugovornu stranu, jer bi u suprotnom mogla biti smatrana odgovornom za neispunjenje ugovornih obaveza.

Prema zakonu, poslodavci su obavezni da preduzmu sve razumne mere da zaštite svoje zaposlene u bezbednosnom, zdravstvenom i socijalnom smislu.

Uopšteno gledano, klauzula o promenjenim okolnostima stupa na snagu u ekstremnim slučajevima — ekonomska kriza iz 2008. bila je jedan takav primer. Međutim, tu je i koncept koji se odnosi na nemogućnost ispunjenja kao alternative revidiranju u ovim okolnostima. Preciznije govoreći, kada se ispunjenje obaveza jedne strane onemogući kao posledica događaja za koje nijedna strana nije odgovorna, u tom slučaju se druga strana oslobađa obaveza. U slučaju da je druga strana već ispunila neke svoje obaveze, onda ima pravo da zahteva obeštećenje.

Dakle, neispunjenje ugovornih obaveza kao posledica kovida 19 zavisi od slučaja do slučaja. Ipak, sve strane koje su pogođene širenjem pandemije trebalo bi da revidiraju uslove svojih ugovora i da identifikuju radnje koje moraju da preduzmu.

Ostali zakonski problemi nastali zbog kovida 19

Kosovo nije imuno na posledice koje je pandemija izazvala u svetskoj privredi. Uz sve strožu primenu preventivnih mera, a u korist javnog zdravlja, pogođeni radnici i biznisi već sada imaju finansijske poteškoće.

Očekuje se da će visoki postojeći dugovi, potencijalna kriza likvidnosti i drastični pad potražnje proizvesti teške ekonomske posledice za mnoge biznise. Upravo zato biznisi moraju da budu oprezni i analiziraju svoj kapacitet za ispunjenje obaveza u pogledu isplate radnika i upravljanja protokom novca.

Ako se finansijska situacija pogorša, biznisi će morati da razmisle o tome da li je došlo vreme za reorganizaciju, proglašavanje bankrota, raskid ugovora i slično. Stepen intervencije blisko je povezan sa vladinim odgovorom predstavljenim u paketu za reagovanje u hitnim okolnostima, gde se navode ekonomski problemi nastali usled pandemije.

U ovoj situaciji, poslodavci su, između ostalog, odgovorni za zdravlje i bezbednost svojih radnika. Prema zakonu, poslodavci su obavezni da preduzmu sve razumne mere da zaštite svoje zaposlene u bezbednosnom, zdravstvenom i socijalnom smislu. To implicitno upućuje na to da svi poslodavci moraju da preduzmu neophodne radnje za zaštitu zdravlja svog osoblja, što podrazumeva davanje plaćenog odsustva nekim radnicima i pružanje zaštitne opreme radnicima koji i dalje moraju da dolaze na radno mesto.

Poslodavci koji, protivno nalogu vlade, primoravaju radnike da dolaze na posao podložni su zakonskim procedurama i kaznama usled nepoštovanja preventivnih mera i kršenja zakonskih obaveza utvrđenih Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu.

Nisu bezazleni razlozi za to što kovid 19 dominira naslovnicama, razgovorima i odlukama širom sveta. Dok vlada u ostavci i dalje donosi mere za prevenciju i kontrolu situacije, dok se zdravstvene vlasti i organi za sprovođenje zakona neumorno bore u prvim linijama fronta, mi kao pojedinci moramo da budemo upućeni u zakonske posledice i obaveze koje utiču na nas usled izbijanja zaraze kovidom 19. Svi moramo da minimizujemo negativne efekte ovog užasnog virusa koji je već počeo da uzima danak u javnom životu.K

Naslovna fotografija: Arita (Arrita) Katona / K2.0.