U detalje | Govor mržnje

Komentari koji ostavljaju trag

Piše - 27.12.2023

Zlostavljanje preko interneta jednako je ozbiljno kao i van interneta.

U septembru 2022. godine, Doarsa Kica Dželili je objavila da se pridružila Demokratskom savezu Kosova (LDK) sa Liste Guxo (čita se: “Gudzo”). Kica Dželili je od parlamentarnih izbora 2021. godine bila deo poslaničke grupe Pokreta Samoopredeljenje (LVV – Lëvizja Vetëvendosje) u Skupštini Kosova. Izabrana je za poslanicu glasovima koje je dobila kao deo zajedničke izborne liste LVV-a i Guxo.

Kada je predsednik LDK-a Ljumir Abdidžiku na društvenoj mreži Fejsbuk objavio fotografiju sa Doarsom Kica Dželili, sada najmlađom članicom stranke, za samo nekoliko sekundi, eksplodirala je bujica onlajn komentara protiv nje. Komentatori su se veoma grubo izražavali prema njoj i osuđivali je zbog tog njenog poteza. Uz stotine uvredljivih, omalovažavajućih, ponižavajućih komentara, mnogi građani su je optužili da je “prošvercovala” volju građana pošto je dobila glasove kao deo druge stranke, a sada prelazi u drugu.

Iskustvo suočavanja sa govorom mržnje na društvenim mrežama bilo je teško za Doarsu.

“Takvi komentari su uvek teški u početku”, kaže ona. “Nakon toga, potrebno je izvršiti malo psihološku i socijalnu analizu, kao i analizu propagandnih formula da biste shvatili da to nema toliko veze s vama, koliko ima s društvom u kojem živimo.”

Prema njenim rečima, govor mržnje se ne vezuje nužno za subjekta kojeg takav jezik targetira.

“[Komentari sa govorom mržnje] ne odnose se na nešto što vi sadržajno izjavite, već više pokazuju koliko je nemoguće da se čuje drugačija način razmišljanja”, kaže Kica Dželili, dodajući da to služi stvaranju utiska o postojanju većinskog mišljenja i kako bi se zastrašili oni koji drugačije misle i suzdržali od komentarisanja.

Iskustvo suočavanja sa govorom mržnje na društvenim mrežama bilo je teško za poslanicu Doarsu Kicu Dželili. Fotografija: Majlinda Hodža/K2.0

Kica Dželili nije jedini slučaj u kojem korisnici društvenih mreža iskaljuju svoj bes prema javnim ličnostima zbog postupaka koji im se ne sviđaju i sa kojima se ne slažu ili samo žele da ih ismevaju.

I građani koji nemaju nikakvu javnu funkciju često su na meti govora mržnje. Početkom ove godine društvenim mrežama je postao viralan intervju dve devojke za KTV televiziju. Na pitanja novinarke o njihovim muzičkim preferencama, one su odgovarale na albanskom, ali povremeno koristeći engleske reči. U odeljku za komentare, korisnici društvenih mreža su ih ismejavali, vređali i širili govor mržnje samo iz razloga što devojke nisu govorile čisto albanski.

Takvi slučajevi kada se video-intervjui, koji se obično rade u vox-populi formatu, gde novinari pitaju za mišljenje građana koje sretnu na ulici, sve više postaju meta zloupotreba na društvenim mrežama. Kao platforma, društveni mediji se često koriste za distribuciju kratkih video formata, i to često van konteksta.

Sada su uvrede i govor mržnje gotovo postali norma na društvenim mrežama. Ovo je problem koji mediji na Kosovu teško rešavaju, s obzirom na veliki broj korisnika interneta.

Govor mržnje u porastu i potreba za pravnom osnovom za kontrolu društvenih mreža

Najpopularnije platforme društvenih medija kao što su Fejsbuk, X (ranije Twitter), Instagram i Youtube naširoko koriste novinari i medijske kuće za distribuciju vesti javnosti. Na Kosovu je najkorišćenija društvena platforma Fejsbuk, prema podacima koje su objavili stručnjaci iz ove oblasti. To može biti i razlog zašto ga mediji na Kosovu uglavnom koriste za distribuciju vesti i drugih medijskih proizvoda.

I upravo na tim platformama se utoliko širi i jezik mržnje.

Govor mržnje, iako je reč o terminu koji se često koristi i o kojem se raspravlja, teško je definisati šta sve tačno sadrži i doći do termina koji bi se mogao univerzalno prihvatiti.

U najopštenitijem smislu, izraz “govor mržnje” označava komunikaciju ili izražavanje javnog mnjenja u bilo kojem obliku,a u čijoj sadržini je da se diskriminiše, uznemirava, izazove reakcija ili podstakne negativan stav, netolerancija, neprijateljstvo ili nasilje prema pojedincima ili određenim grupama ljudi. Ovaj jezik napada rasu ili pol, godine, etničku pripadnost, nacionalnost, religiju, seksualnu orijentaciju, rodni identitet, invaliditet, jezik, kulturne, moralne ili političke stavove, društveni status, zanimanje, fizičke ili mentalne karakteristike ili bilo koju drugu karakteristiku.

Komentari koji šire ili podstiču govor mržnje mogu biti kažnjivi prema Krivičnom zakoniku Republike Kosovo i mogu se prijaviti policiji ili podneti tužbu protiv njih.

Krivični zakonik Kosova u članu 141, stav 1. kaže: “Ko javno izaziva ili raspiruje mržnju, razdor i netrpeljivost između nacionalnih, rasnih, verskih, etničkih ili drugih grupa, ili na osnovu seksualne orijentacije, rodnog identiteta i drugih ličnih karakteristika na način da može da ugrozi javni red, kažnjava se novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do pet (5) godina”.

Prema rečima Fljuture Kusari, medijske advokatice, govor mržnje je zakonski regulisan na Kosovu, ali izostaje primena zakona u praksi. Dalje, kaže da su žene mnogo češća meta govora mržnje na internetu, bilo da su aktivistkinje, novinarke ili se bave politikom. “Sve je više psovki i uvreda, podsticanja na nasilje, silovanje i egzekucije na društvenim mrežama”, dodaje ona.

Prema Fljuturi Kusari, medijskoj advokatici, vrlo je malo izveštaja o komentarima govora mržnje zbog slabih očekivanja da će mediji reagovati. Fotografija: Majlinda Hodža/K2.0

Kusari stavlja deo odgovornosti na medije koji, po njoj, ne pružaju dovoljno pažnje ratu koji se dešava po komentarima. “Ponekad govor mržnje podstiču sami mediji i to onda obeshrabruje ljude da učestvuju u javnim raspravama”, kaže ona, dodajući da to obeshrabrenje posebno pogađa žene. “One znaju da, ako dospeju u medije, pojaviće se na hiljade komentara koji su uglavnom napadi na njihove lične živote.”

Kusari kaže da ako neko komentariše na društvenim mrežama, prema Civilnom zakonu protiv kleveta i uvreda, onaj ko je predmet ovih komentara može da podnese tužbu sudu i traži da se komentar ukloni, ali postoji mogućnost da traži i naknadu štete. Prema njenim rečima, ovaj standard je nizom svojih odluka uspostavio Evropski sud za ljudska prava, ali on još nije testiran u našoj zemlji.

“Ako neki medij objavi vest na svojoj Fejsbuk stranici i onda se pojave komentari koji su nužno krivičnog sadržaja i ti komentari se prijave, na primer neki komentar poziva na moje ubistvo i ja to prijavim medijima, mediji imaju obavezu da odmah reaguju, a ako ne reaguju i za njih nastaje krivična odgovornost”, kaže ona. Takođe kaže i da je vrlo malo izveštaja o komentarima govora mržnje zbog slabih očekivanja da će mediji reagovati.

Mediji na Kosovu uglavnom ne moderiraju sekcije komentara, bilo zbog nedostatka ljudskih resursa da pokriju mnoštvo komentara ili zbog toga što mnogi komentari podstiču druge komentare i povećavaju vidljivost objava i klikove. Algoritmi društvenih platformi su dizajnirani da maksimiziraju angažman korisnika i monopoliziraju njihovu pažnju, navodeći korisnike na polarizirajuć i zapaljiv sadržaj.

Dok platforme društvenih mreža poput Fejsbuka moderiraju komentare koji sadrže govor mržnje na nekoliko jezika, moderacija nije dostupna na albanskom.

U međuvremenu, osim ličnog kodeksa novinarske etike, ne postoji drugi okvir koji medije obavezuje da kontrolišu, brišu ili uređuju komentare koji sadrže jezik mržnje i podele na svojim stranicama na društvenim mrežama.

Ovakve vrste komentara nisu čak ni u nadležnosti Saveta štampe Kosova (SŠK), koji je samoregulatorno telo, a koji su sami mediji osnovali da reguliše sadržaje objavljene u štampanim medijima. SŠK nema mandat da se bavi komentarima na društvenim mrežama pa ne može da preduzme ništa povodom pritužbi građana.

Imer Muškoljaj, izvršni direktor SŠK-a, kaže da ne primaju veliki broj pritužbi na komentare na društvenim mrežama, ali čak i one koje prime ne rešavaju. Muškoljaj kaže da SŠK upućuje stranke da slede procedure i žale se odgovarajućoj društvenoj mreži ili da slede druge pravne puteve.

SŠK ima mandat samo u slučajevima kada se u medijskim sadržajima pojavi govor mržnje. Prema Muškoljaju, pogrdni komentari, govor mržnje i uvrede objavljene na medijskim platformama tretiraju se isto kao i svaki drugi medijski sadržaj i za njih se donose odgovarajuće odluke.

Veliki broj komentara sa govorom mržnje na društvenim mrežama može biti podstaknut načinom na koji sami mediji predstavljaju i oblikuju sadržaj. Mnogo je slučajeva kada mediji daju određenu konotaciju sadržaju koja zatim izazove bezbroj komentara i govora mržnje.

Početkom ove godine objavljeno je da je devojčica od oko 15 godina preminula nakon nesreće u Ski centru na Brezovici. Prilikom izveštavanja, pojedini mediji su u naslove stavili nacionalnu pripadnost žrtve. Činjenica da je žrtva Srpkinja bila je dovoljna da sekciju komentara mnogih medija koji su izveštavali o slučaju preplave komentari koji sadrže opasan govor mržnje. Osim toga, pojedini komentatori su se otvoreno obradovali ovoj smrti, istovremeno priželjkivajući da se više takvih slučajeva desi.

Objavljivanje etničke pripadnosti žrtve od strane medija u slučajevima kada ovaj element ne predstavlja nikakav značaj za vest može se posmatrati i čitati kao nemarno, zlonamerno i kao čin koji ima za cilj podsticanje mržnje i kršenje Etičkog kodeksa SŠK-a.

S druge strane, medijski direktori priznaju da je vrlo teško kontrolisati komentare na društvenim mrežama, ali deo odgovornosti prebacuju i na čitaoce i komentatore. Glavni i odgovorni urednik internet medija Albanian Post Lirim Mehmetaj kaže da se trude koliko god je to moguće da ne dozvole neprimerene komentare na društvenim mrežama, kako ne bi podsticali govor mržnje i etiketirali ili osuđivali osobe koje su predmet određene teme.

“Izražavanje mišljenja u komentarima pokazuje priliku da učestvujete i doprinesete, ali ne da vređate ili pretite”, kaže on.

“Zlostavljanje preko interneta jednako je ozbiljno kao i van interneta”

Komentari na društvenim mrežama koji sadrže govor mržnje mogu izazvati ozbiljne posledice za osobu koja je predmet komentara.

Prošle godine, TikTok video snimci na kojima se vidi kako srednjoškolski profesor biologije Ljuljzim Paci pleše osvojili su društvene mreže. Poslanica iz redova Samoopredeljenja Fjola Ujkani objavila je objavu na Fejsbuku preko koje je pozvala prosvetne službenike u Vučitrnu da preduzmu mere protiv, kako je rekla, “nepristojnih i degenerisanih postupaka” profesora. Podrugljivi komentari prema njemu preplavili su društvene mreže, a profesor je bio meta onlajn zlostavljanja. U jednom intervjuu za KTV, govoreći o svim negativnim komentarima koje je primio, Paci je briznuo u plač. Ispričao je kako je svom bratu rekao da –– u slučaju da ga je sramota –– može ostalima reći da mu je Ljuljzim Paci samo rođak, a ne brat.

Prema rečima psihologa Naima Teljakua, osoba koja je meta negativnih i podrugljivih komentara na internetu može se u početku osećati izolovano i isključeno iz društva, a zatim može početi da oseća dozu straha od dugoročnog uticaja koji ti komentari mogu imati.

“Može se osećati ugroženo i isključeno ili da oseća grižnju savesti”, kaže Teljaku, dok spominje neke od efekata koje izazivaju komentari govora mržnje na društvenim mrežama.

Lista posledica koje Teljaku objašnjava još je duža i seže do problema sa spavanjem i apetitom. “Zlostavljanje preko interneta jednako je ozbiljno kao i zlostavljanje u stvarnom životu, možda čak i ozbiljnije”, kaže on.

Teljaku kaže da kada se zlostavljanje dogodi u stvarnom životu, broj zlostavljača je manji i žrtva ima više prostora da reaguje, dok kada se zlostavljanje dešava na internetu, postoji izuzetno veliki broj zlostavljača koji kao da se hrane i stimulišu jedni druge, što obično rezultira povećanjem doze zlostavljanja.

“Takvi negativni i uvredljivi komentari mogu imati uticaja na mogućnosti zaposlenja targetirane osobe ili na stvaranje njenih društvenih i romantičnih odnosa”, navodi on.

Kica Dželili je često razmišljala o povlačenju iz javnog života. Fotografija: Majlinda Hodža/K2.0

Negativni komentari uticali su i na poslanicu Kicu Dželili sa emotivnog aspekta. Prema njenim rečima, često je razmišljala o povlačenju iz javnog života. No, kaže da je razvila imunitet na takve komentare i da ih sada izbegava.

“Nažalost, politika vas nikada ne oslobađa od napada. To se posebno odnosi na slučajeve kada ste svesni da bi vam život, bilo emocionalni, finansijski ili profesionalni, van politike bio višestruko udobniji”, govori Kica Dželili.

Ona kaže da su joj negativni komentari iscrpeli ogromnu energiju boreći se da izbegne njihov potencijalni uticaj.

Naslovna slika: Majlinda Hoxha / K2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0. Stavovi izneseni u njemu lični su stavovi autora/ice te nužno ne odražavaju stavove K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.