Uvečer 6. oktobra 2019. godine, Aljbin (Albin) Kurti poveo je pobjedničku povorku iz sjedišta svoje stranke i zaputio se prema Skenderbegovom trgu u srcu Prištine.
Desetogodišnji beskompromisni otpor i protesti usmjereni protiv starijih stranaka koje su vladale zemljom još od vremena kada je Kosovo ostvarilo prve slobode, a zatim i nezavisnost, omogućili su Samoopredjeljenju (VV) da uvjerljivo osvoji opće izbore s više od 26% glasova. Lijevo orijentisani pokret je doživio vrtoglav uspon od grupe građana/ki koja je svoje nezadovoljstvo iskazivali na ulicama uznapredovao i u skupštinsku politiku prvi put su ušli već prije manje od deset godina.
Masa okupljenih pristalica VV-a klicala je dok je Kurti držao jedan od svojih najiščekivanijih govora prožet karakterističnim opaskama i igrom riječi koje su mu dobro služile na njegovom putu od učesnika studentskih protesta ‘90-ih do najpopularnijeg političara na Kosovu.
Pokret Samoopredjeljenje na čelu s Aljbinom Kurtijem pobijedio je na izborima održanim u oktobru 2019. godine prethodno obećavši da će prekinuti tradiciju dosadašnjih saziva Vlade obilježenih aferama. Fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.
Svakome ko je shvatio težinu događaja činilo se da je VV bio na pragu duge vladavine nakon što su godinama izvana kritikovali sveprisutnu korumpiranost prethodnih administracija. I njihovi prirodni simpatizeri/ke i oni koji su uz određenu dozu opreza ipak bili voljni dati povjerenje bilo kome ko ih još nije izdao općenito su bili mišljenja da je taj moment označio prekretnicu u novijoj povijesti Kosova.
Iako su svi znali da će Kurtijeva administracija nailaziti na žestok otpor, malo ko je mogao očekivati da će koalicija VV-a s Demokratskom ligom Kosova (LDK), drugoplasiranom [strankom na izborima] opstati tek 52 dana.
Dok su u zemlji bile na snazi oštre mjere ograničenja kretanja, a Vlada svim silama nastojala spriječiti da globalna pandemija COVID-19 preoptereti ionako krhak zdravstveni sistem na Kosovu, “Vlada nade” je 25. marta oborena usvajanjem prijedloga o nepovjerenju koji je pokrenuo manji partner u vladajućoj koaliciji.
Pojedini zamjeraju Kurtiju to što je naivno i arogantno pristupio delikatnim temama i da je upravo u najmanju ruku djelimično odgovoran za munjevit pad Vlade. Drugi smatraju da je administracija koju je predvodio kolateralna šteta zarobljavanja države.
Vlada je — u tehničkom mandatu — ostala na dužnosti još 70 dana prije nego što su se poznata lica sjatila da prema vlastitim aršinima oforme novu u nadasve spornim okolnostima.
Nakon kraha Kurtijeve koalicije koja je ukupno bila na vlasti tek nešto više od stotinu dana, K2.0 vam donosi pregled rada najpriželjkivanije, a istovremeno i najkratkovječnije vlade u povijesti Kosova.
Stručan kabinet
Poslije mjeseci burnih i povremeno izuzetno napornih pregovora za koje je u više navrata prijetila opasnost da će propasti, 3. februara — gotovo četiri mjeseca nakon izbora — dugo očekivana koalicijska vlada konačno je formirana.
Smanjeni kabinet sa šestero ministara/ica iz VV-a, šestero iz LDK i troje iz stranaka nacionalnih manjina izgledao je u potpunosti drugačije od bilo kojeg prethodnog, i to ne samo zbog toga što je zastupljenost žena u njemu bila veća nego ikada prije.
Analitičari/ke kažu da je kabinet vlade VV-a i LDK u pogledu stručnosti bio jedan od najkvalitetnijih u povijesti Kosova. Fotografija: Ured premijera.
Stručnjak za politiku pri Vestminsterskoj fondaciji za demokratiju Aljbert Krasnići (Albert Krasniqi) objašnjava da je odabirom imena za ministarske pozicije u ovoj vladi podignuta letvica, odnosno da je postavljen viši standard za naredne sastave Vlade, imajući u vidu činjenicu da je prednost data onima koji u prošlosti nisu bili umiješani ni u kakve korupcijske radnje.
“Općenito govoreći, ni VV ni LDK [pojedinačno] nisu mogli osmisliti bolji sastav kabineta glede stručnosti ministara/ica”, ističe Krasnići.
Početkom 2018. godine, VV su potresla unutrašnja cijepanja, kada je jedan dio njihovih važnijih članova/ica dramatično napustio pokret zato što su Kurtiju spočitavali to što je navodno ustoličio diktatorske prakse i počeo njegovati “kult ličnosti” i sebe i stranke.
Prema Krasnićijevom mišljenju, ta su događanja ostavila traga u redovima stranke i ujedno su utjecala na odabir ministara/ica dvije godine kasnije, pri čemu skreće pažnju na imenovanje ministara/ca poput Rozete Hajdari i Bljerima (Blerim) Reke; oni nisu bili stranački kandidat/kinja, ali dobili su priliku da popune mjesta upražnjena odlaskom niza dužnosnika/ca koji su reklamirani kao budući ministri/ce.
Njihovo imenovanje konkretno za mnoge je bio pokazatelj da su trud i profesionalnost važni faktori u procesu odabira ministara/ica.
Reka — odabran za šefa Ministarstva europskih integracija Kosova — posjeduje bogato iskustvo u akademskom radu i diplomatiji te je prethodno vršio funkciju ambasadora Sjeverne Makedonije u Briselu. U aprilu 2019. godine, VV mu je dao podršku u kampanji za sjevernomakedonskog predsjednika.
Mnogi su bili iznenađeni odlukom o imenovanju Hajdari na čelo Ministarstva ekonomije, zapošljavanja, trgovine, industrije, poduzetništva i strateških investicija, novog “superministarstva” koje je objedinilo šest značajnijih resora. S obzirom na to da je školovanje završila u Švedskoj i radila u privatnom sektoru sarađujući sa stranim organizacijama koje se bave razvojem obrazovanja, na Hajdari se gledalo kao na čisto tehnokratski izbor.
Donika Emini, politička ekspertica i predsjednica mreže nevladinih organizacija Civikos, dijeli mišljenje s Krasnićijem da je samom prirodom odabira članova/ica kabineta napravljen značajan presedan u odnosu na praksu prethodnih saziva Vlada. Emini naglašava da je sastav kabineta VV-a i LDK bio “neuporediv” s bilo kojim prethodnim sazivom Vlade.
“U prošlim sazivima Vlade, ministarske fotelje bile su rezervisane za najutjecajnije ličnosti u pojedinim strankama i pri tome se nivo stručnosti i kompetentnosti nije uzimao u razmatranje”, izdvaja Emini.
I ostali ministri/ce su izabrani na osnovu njihovog prethodnog iskustva. Na funkciju ministra zdravstva stupio je Arben Vitija (Vitia), koji je primio mnogobrojne pohvale za rad dok je bio na čelu Direkcije za zdravstvo Općine Priština, i to za vrijeme prvog mandata Špenda (Shpend) Ahmetija u svojstvu gradonačelnika kosovske prijestolnice.
Nadležnost za Ministarstvo finansija i transfera pripala je Besniku Bisljimiju (Bislimi), doktoru makroekonomije koji je zvanje dobio u Njemačkoj i zatim se istakao kao ugledni univerzitetski profesor u Prištini.
Kormilo Ministarstva infrastrukture i životne sredine preuzeo je Ljumir Abdidžiku (Lumir Abdixhiku), koji je doktorirao ekonomiju u Ujedinjenom Kraljevstvu te stekao široko, dugogodišnje iskustvo u struci na Kosovu vodeći Institut Riinvest, lokalni trast mozgova.
Međutim, iako su brojna imenovanja pozdravljena, druga su izazvala čuđenje.
Imenovanje Hakija Abazija na funkciju vicepremijera za mnoge je bio neočekivan potez s obzirom na činjenicu da se pridružio VV-u tek u ljeto 2019. godine, svega nekoliko mjeseci uoči izbora. Abazi je poznat po svojim vezama koje je izgradio vani nakon što je svoju dugu karijeru napravio u Fondaciji Rockefeller i raznim organizacijama civilnog društva na Kosovu.
Najkontroverzniji pak izbor za člana kabineta bio je Agim Veljiju (Veliu), nekadašnji gradonačelnik Podujeva — “bastiona” LDK — i jedne od najutjecajnijh ličnosti u redovima LDK-ove “stare garde”. Veljiju se eksplicitno protivio političkim stavovima popularne kandidatkinje za premijerku ispred LDK, Vjose Osmani, a kao neko ko je bio dio dotadašnjih saziva Vlade uveliko okaljanim korupcijskim skandalima, često je ličio na “crnu ovcu u porodici”.
Za vrijeme pregovora o koaliranju, i predstavnici/e VV-a i viši funkcioneri/ke njegove stranke optužili su Veljijua da je u potpunosti nezainteresovan za postizanje uspješnog dogovora o koaliciji. Potpredsjednik VV-a Besnik Bisljimi je u jednom TV razgovoru rekao da je Veljiju više puta apelirao na pregovarački tim LDK da istupi iz procesa pregovora i tako ga sruši.
Nagla odluka o smjeni Veljijua koju je Kurti donio 17. marta — pošto je ministar unutrašnjih poslova za razliku od premijera podržao proglašenje vanrednog stanja, što bi proširilo ovlasti predsjednika Tačija — njegova stranka je na kraju okarakterisala kao okidač za obaranje Vlade.
Iako nije bilo dovoljno vremena za procjenu njegovog učinka kao ministra, Emini konstatuje da je imenovanjem Veljijua široj javnosti poslana negativna poruka zbog toga što je Ministarstvo unutrašnjih poslova presudno u borbi protiv korupcije, za što je koalicija u više navrata podcrtavala da je jedan od glavnih stubova njihove uprave.
Diplomatija bez kompromisa
Jedno od pitanja za koja se oduvijek smatralo da će najvjerovatnije testirati snagu koalicije VV-a i LDK bio je i odnos sa svjetskim silama, naročito kada je riječ o naporima orijentisanim na “normalizaciju” odnosa sa Srbijom pod posredstvom međunarodne zajednice. Vremenom se ispostavilo da će to zaista i biti [test].
VV je u svojim počecima bio protestni pokret zasnovan na suprostavljanju onome što je u njihovim očima pretjeran upliv stranaca na oblikovanje budućnosti Kosova te na — kao što se vidi i iz samog imena partije — promociji ideje šireg samoopredjeljenja. Zbog njihovih stavova i ponekad kontroverznih taktika direktnog djelovanja, strane ambasade su posmatrale VV kao izgnanike, no taj se odnos postepeno promijenio budući da je stranka dokazala da su itekako ozbiljni izborni konkurenti.
S druge strane, LDK je odavno promovisao svoje internacionalističke tendencije utoliko da su često bili na metama optužbi kako jednostavno rade šta god im nalože strane ambasade, bez obzira na to da li je to u interesu Kosova ili ne.
Povrh te nezgodne dinamike, u do tada jedinstvenom nastupu EU i SAD-a prema budućnošću procesa dijaloga sa Srbijom već su se nazirale pukotine zbog toga što je Trampova (Trump) administracija dala zamah pregovorima obustavljenim pod nadzorom EU.
U roku od nekoliko dana po preuzimanju dužnosti, bilo je sve izvjesnije kakvim će se žongliranjem Kurtijeva vlada ubrzo morati pozabaviti.
Ričard Grenel (Richard Grenell), Trampov odabir za specijalnog izaslanika SAD-a u dijalogu Kosova i Srbije, sastao se s Kurtijem u januaru, kada je otvoreno izjavio kako Sjedinjene Države od nove vlade u Prištini očekuju da što ranije ukinu stopostotne carine na robu iz Srbije i druge trgovinske zapreke kako bi se pregovori mogli nastaviti, ovaj put uz direktno učešće SAD-a.
Koalicija VV-a i LDK odmah je gurnuta u diplomatsku vatru budući da je Trampov specijalni izaslanik Ričard Grenel (lijevo) počeo vršiti sve intenzivniji pritisak i naizgled davao prednost radu s predsjednikom Tačijem (desno) nauštrb Vlade. Fotografija: Astrit Ibrahimi / Ured predsjednika.
Kurti je tvrdio da planira ukinuti takse — koje je njegov prethodnik uveo kao odgovor na kontinuiranu međunarodnu kampanju Srbije usmjerenu na “povlačenje priznanja” [Kosova] — i zamijeniti ih recipročnim mjerama. Upravo to je bio fokus predizborne kampanje VV-a, što se nedugo zatim prenijelo i na koalicijski sporazum VV-a i LDK.
Ipak, SAD su nastavile povećavati pritisak. Između ostalog, Donald Tramp mlađi, sin američkog predsjednika, u tvitu objavljenom početkom marta upozorio je da će SAD povući svoje nemale vojne snage s Kosova ako Vlada ne bude poslušala [Vašington].
U narednim sedmicama, upozorenje da bi SAD mogle povući svoje trupe s Kosova ukoliko carine smjesta ne budu ukinute poslužilo je kao snažan argument [Vladinim] neistomišljenicima te su tenzije unutar koalicije eskalirale. Međutim, izgledalo je da Kurtija to ne dotiče; on je u više navrata istakao da takvo upozorenje nije dobio u službenom kapacitetu te da ne smatra kako će glavni saveznik Kosova nametnuti toliko drastične mjere.
Nekoliko dana prije izglasavanja nepovjerenja Vladi, Kurti je najavio da će nastaviti s realizacijom planova za postepeno ukidanje stopostotnih carina.
Međutim, neslaganja oko pristupa dijalogu u međuvremenu su se pokazala toksičnim za Vladu, s obzirom na to da su iz LDK glasno insistirali da želje SAD-a budu ispoštovane. Upravo to je stranka navela kao drugi razlog za pokretanje prijedloga o izglasavanju nepovjerenja.
Stručnjak za vanjsku politiku Tobi Fogel (Toby Vogel) kaže da je pritisak SAD-a bio presudan u obaranju Vlade i da je obilovao frapantnom drskošću i agresivnošću, okvalifikovavši ga kao “neprijateljski nastrojen i siledžijski akt usmjeren protiv vrlo bliskog, odanog saveznika.”
“Što se tiče SAD-a, radilo se o administraciji koja je vapila za ekspresnom pobjedom na diplomatskom planu ostvarenom prvenstveno nasilnim putem i jednostranim potezima mimo želja Europe, što bi omogućilo brzo povlačenje američkih trupa”, objašnjava Fogel.
Međutim, Fogel poručuje da iza rušenja [Vlade] postoji još jedan “uznemirujući razlog”. Prema njegovim riječima, “što se tiče Kosova, tu je bila stara garda koja se pribojavala da će Kurti uništiti njihov model poslovanja i razotkriti kako su zloupotrebljavali moć.”
Odlazeća vlada naposlijetku je u potpunosti ukinula stopostotne carine 31. marta i umjesto toga počela uvoditi obećane recipročne trgovinske mjere, čime je na sebe navukla bijes Grenela i ostatka Trampove administracije. Ipak, one nisu bile dugog vijeka budući da je jedan od prvih poteza sadašnje vlade pod vodstvom Avdulaha (Avdullah) Hotija bio ukidanje recipročnih mjera s ciljem “ukidanja svih prepreka koje sprečavaju nastavak dijaloga Kosova i Srbije.”
Stara garda napolje…
Uprkos kratkotrajnom mandatu, vlada VV-a i LDK davala je naznake da je spremna pokrenuti pojedine nezaobilazne reforme, u čemu su ih glasači/ce podržali na oktobarskim izborima.
Čim je koalicija sastavljena, nova vlada započela je ono što je nazvala čišćenjem upravnih odbora javnih poduzeća od članova/ica postavljenih u te strukture direktnim utjecajem političkih stranaka koje su učestvovale u prethodnim vladama.
Vlada je smijenila upravne odbore brojnih komunalnih i javnih poduzeća, no uskoro je oštro napadnuta jer je na njihova mjesta dovela niz osoba povezanih sa strankama u vlasti. Fotografija: Ade Mula / K2.0.
Počevši od prvih dana svog mandata pa sve do perioda nakon obaranja, kabinet Vlade je usvajanjem niza odluka smijenila upravne odbore Pošte Kosova, Telekoma Kosova, Energetske korporacije Kosova (KEK) i drugih važnijih javnih poduzeća. Prema navodima medija, ministri/ce iz LDK nisu prisustvovali niti glasali ni na jednom sastanku [vezanom za smjenu upravnih odbora navedenih firmi], od kojih su neki održani putem interneta dok su na snazi bile mjere ograničenja kretanja.
“Vlada je pokazala spremnost na provedbu reformi, naročito svojim pristupom suzbijanju korupcije i zarobljavanja države”, naglašava Emini.
Međutim, kada je Vlada odlučila postaviti niz članova/ica i bivših parlamentarnih kandidata/kinja VV-a na te iste funkcije, u javnosti je uslijedilo žestoko negodovanje zbog toga što su Kurti i njegova stranka opetovano kritikovali takve poteze u prošlosti i obećavali da će iskorijeniti tu praksu kad stupe na vlast.
Emini je viđenja da su ova imenovanja evidentno predstavljala prijestupom te da su kao takva bila neprihvatljiva. “Eksplicitnim kršenjem obećanja građanima/kama je odaslana loša poruka; ta vlada došla je na vlast jer je obećala da će se boriti protiv zarobljavanja države”, napominje.
Bez obzira na to, Kurti je istrajavao na odluci o “privremenom” delegiranju članova/ica njegove partije u upravne odbore tvrdeći da su javna poduzeća u katastrofalnom stanju i da je potrebna hitna intervencija kako bi se zaustavilo “finansijsko krvarenje” koje trpe.
Polemika se razbuktala i kada je ministrica obrazovanja Hikmete (Hykmete) Bajrami uklonila članove/ice Upravnog odbora Univerziteta u Prištini i na njihovo mjesto dovela predavače s privatnih univerziteta. Kritike su bile usmjerene na sukob interesa, s obzirom na to da su privatni unverziteti u biti konkurencija UP-a. Bajrami je pravdala svoju odluku obrazloženjem da su novi članovi Upravnog odbora stručnjaci u svojim poljima te da nisu stranački opredijeljeni.
Za to vrijeme — početkom marta — ministar vanjskih poslova Gljauk (Glauk) Konjufca pokrenuo je proces opoziva brojnih ambasadora/ica, konzula/ica i drugih članova/ica diplomatskog kora Kosova, od kojih su mnogi politički imenovani. Ipak, ova direktiva je do isteka mandata aktualne vlade i dalje bila na čekanju zbog toga što predsjednik Tači mora izdati odgovarajući dekret za njeno usvajanje.
Neka drugačija trasa
Novi ministar infrastrukture izrazio je namjeru da se odmakne od spornih i glomaznih infrastrukturnih projekata prethodnih saziva Vlade koji su često bili netransparentni i uzdrmavani korupcijskim aferama.
Ljumir Abdidžiku ubrzo je poništio ugovor za izgradnju autoputa “Anamorava” vrijedan 110 miliona eura, u sklopu projekta koji je započela prošla vlada. Abdidžiku je saopćio da su prilikom raspoređivanja budžetskih sredstava zanemarene obavezne zakonske procedure, uslijed čega će izgradnja autoputa na relaciji Priština–Gnjilane biti obustavljena.
Ministar infrastrukture Ljumir Abdidžiku (u sredini) pohvaljen je zbog odluke o obustavi obimnih i povrh svega kontroverznih projekata izgradnje puteva. Fotografija: Ministarstvo infrastrukture i životne sredine.
Ministar je također otkazao planiranu izgradnju još jedne, veće saobraćajnice — autoputa “Dukagjini” — za koju je bilo predviđeno da se proteže od Prizrena do Istoka, male općine u blizini Peći. Dok je za vladu Ramuša (Ramush) Haradinaja ovo bio vodeći projekt, njihovi protivnici/e su ga dugo smatrali nepotrebnim i politički motivisanim jer je ova cesta trebala povezati općine koje već godinama predstavljaju uporišta Haradinajeve stranke AAK.
Autoput — čija cijena prema procjenama doseže čak milijardu eura — bio je jedan od četiri glavna projekta cestogradnje koje je Hotijeva vlada naknadno unijela u svoj program.
Pravosudne reforme i dalje na vijećanju
Pravosudni sistem jedan je od ključnih institucionalnih stubova na čiju reformu VV odavno apelira. Uprkos nezanemarivoj podršci domaćih i međunarodnih organizacija, nema znakova da je pravosuđe tokom godina napravilo bilo kakav značajniji napredak na planu vladavine prava.
Kao jedan od mehanizama za rješavanje sličnih problema u oblasti sistemske korupcije i zloupotrebe u pravosudnim institucijama drugih država etablirane su i detaljne komisijske provjere sudaca/kinja i tužitelja/ica u pogledu njihove imovine. VV već odavno poziva na otvaranje takvog procesa na Kosovu, koji je i njima i LDK bio noseći stub izbornih kampanja.
Vlada na čelu s Kurtijem žurno je pokušavala provesti dugo najavljivane reforme u pravosudnom sistemu Kosova, no naišla je na žestok otpor. Fotografija: Ade Mula / K2.0.
U odluci koja je ocijenjena prioritetnom, ministrica pravde Aljbuljena Hadžiju (Albulena Haxhiu) polovinom februara je pokrenula inicijalne procedure za koje je izdvojila da će omogućiti početak sveobuhvatnog procesa provjere u naredne dvije godine, koliko traje rok u kojem Skupština mora izraditi neophodnu legislativu.
“Proces provjere jedna je od najzahtjevnijih Vladinih inicijativa”, kaže Emini.
Međutim, pokušaji reformi naišli su na protivljenje. Hadžiju je navela da su se predstavnici/e Tužiteljskog i Sudskog vijeća Kosova — dva najbitnija tijela u pravosudnom sistemu — ustručavali sarađivati u procedurama sastavljanja komisije koje su prethodile procesima provjere, optuživši ih da ga se boje.
Bahri Hiseni (Hyseni), predsjednik Tužiteljskog vijeća i akter zloglasne afere prisluškivanja “Pronto” — u kojoj je za visokopozicionirane članove/ice stranke PDK otkriveno da su vršili nedopušten utjecaj pri procesu zapošljavanja javnih službenika/ca — izjavio je da proces provjere nije potreban zato što je “u prošlosti već jednom obavljen”.
Političke ličnosti iz stranaka koje su činile prošle sazive Vlade — uključujući novog ministra pravde iz AAK, Seljima Seljimija (Selim Selimi) — usprotivili su se predloženim reformama, pri čemu su iznijeli stav da se planiranom inicijativom identifikacije i smjene korumpiranih sudaca/kinja i tužitelja/ica politika ustvari miješa u nezavisno sudstvo.
Iz programa nove koalicijske vlade može se zaključiti da je proces provjere u Hotijevom kabinetu gurnut ustranu.
Haotična pandemija
Možda i najurgentniji problem s kojim se vlada VV-a i LDK morala suočiti niko nije mogao predvidjeti — globalnu pandemiju bolesti COVID-19.
Prvi slučajevi zaraze u Europi zabilježeni su krajem januara, samo nekoliko dana prije nego što je [Kurtijeva] vlada preuzela mandat, a na Kosovu konkretno tek 13. marta. Kako se pandemija širila na susjedne zemlje, tako je postajalo jasno da ni Kosovo neće biti pošteđeno, stoga je Vlada i službeno savjetovala građane/ke da što češće peru ruke i izbjegavaju fizički kontakt.
Istog dana kada su evidentirana prva dva slučaja, Vlada Kosova je uvela oštre mjere ograničenja kretanja, zatvorila kafiće, lokale i ostale objekte preko noći te apelirala na građane/ke da ostanu kod kuće.
Ubrzo je pokrenuta veb-stranica s najbitnijim informacijama, ministar zdravstva Arben Vitija svakodnevno je održavao konferencije za medije zajedno s Državnim zavodom za javno zdravstvo, dok su kapaciteti za hitne situacije u zdravstvenim ustanovama prošireni ubrzanim tempop. Pored toga, Vlada je najavila da će zatvoriti granice kako bi bio spriječen priljev novih slučajeva zaraze u zemlju, a predstavila je i set hitnih ekonomskih mjera zaštite najugroženijih slojeva društva.
Budući da se broj novozabilježenih slučajeva na Kosovu povećavao mnogo sporije u odnosu na druge europske zemlje, a broj preminulih stabilizovao, odgovor koalicije dobio je pohvale iz zemlje i svijeta.
Šira javnost je pohvalila način na koji je ministar zdravstva u globalu odgovorio na pandemiju na Kosovu, no Vitija se našao i na meti kritika nakon što je student u obaveznom karantinu izvršio samoubistvo. Fotografija: Ministarstvo zdravstva.
Vitija je u prvom redu primio brojne pohvale zato što je pokazao ohrabrujuću kompetentnost u jeku krize, pomogavši da se izbjegne nadolazeća katastrofa koje su se svi plašili kada se virus tek pojavio.
Pohvale su upućene i na račun drugih ministara/ica. Među njima je i ministrica obrazovanja, Hikmete Bajrami, koja se angažovala i van svoje struke te pokrenula onlajn platformu za učenje namijenjenu učenicima/ama koji su spriječeni da pohađaju nastavu.
I ministar infrastrukture i životne sredine, Ljumir Abdidžiku, prema svemu sudeći je učvrstio svoj ugled pouzdanog rukovoditelja, i to kroz blisku saradnju s drugim ministarstvima koju je ostvario da bi što prije pokrenuo procese vraćanja građana/ki koji su ostali u inozemstvu i njihovog sigurnog prijevoza s aerodroma u karantinski centar po njihovom povratku. Abdidžiku je jedno od rijetkih vodećih imena u redovima LDK koji nisu podržali prijedlog o izglasavanju nepovjerenja te zato nije postao ministar u Hotijevom kabinetu.
Bez obzira na to, Vlada je — posebno u prvim danima [pandemije] — dobijala i kritike zbog toga što nije bila dovoljno ekspeditivna u objavljivanju informacija o novouvedenim ograničenjima na jezicima manjina, tako da jedan dio građana/ki uopće nije bio informisan o odredbama koje su već bile na snazi.
Vlada je bila izložena kritikama i pravnim akcijama od strane rivala iz ostalih političkih stranaka kao i od predsjednika, i to naročito onda kada su njeni predstavnici/e počeli ublažavati mjere ograničenja kretanja.
Predsjednik Tači je optužio Vladu da je prekršila Ustav kada je 23. marta uvela policijski čas zbog rizika od povećanja broja slučajeva zaraze. Na vanrednoj pres-konferenciji, Tači je sugerisao građanstvu, policiji i sigurnosnim službama da nisu obavezni poštivati odluku Vlade te još jednom zatražio da se proglasi vanredno stanje.
Ustavni sud je zadao udarac Vladi 1. aprila kada je usvojio Tačijevu žalbu, presudivši da kretanje građana/ki ne može biti ograničeno direktivom Vlade. Naime, takvu odluku može donijeti samo Ministarstvo zdravstva — i to u skladu s važećim zakonskim aktima o suzbijanju zaraznih bolesti — ili Skupština. Budući da je [Skupština] usred spora ostala bez većine, Ministarstvo zdravstva je poduzelo sve potrebne administrativne korake radi usklađivanja s odlukom Ustavnog suda.
