U predgrađu Prištine je hotel u kojem obično mladenci prolaze kroz okupljene goste/šće koji pjevaju i plešu u njihovu čast. Ipak, tog dana 2007. godine šetnja je bila nešto drugačija. Desetine ljudi je s nestrpljenjem iščekivalo početak svečanosti: čekali su da se napokon oslobode svakodnenog ugnjetavanja te bezuslovno i bez straha budu ono što stvarno jesu.

Miss Trans Kosova — revije ljepote koja se održavala tri godine uzastopno, sve do 2010. — okupio je jedan dio LGBTQ+ zajednice s Kosova u sigurnom prostoru, u hotelu čija je vlasnica transrodna žena. Pobjednica ovog takmičenja okrunit će se naslovom trans misice.

Suorganizator Arbër Nuhiu ističe da je ta manifestacija za pripadnike/ce kvir zajednice predstavljala oblik izražavanja koji im je služio kao sredstvo povezivanja, a u isto vrijeme i osnaživanja. Kako od 2000-ih godina pa naovamo pomno prati razvoj kosovske kvir kulture, ovaj borac za prava LGBTQ+ osoba prisjeća se pojedinih djelića njene novije povijesti.

“Danas su mogućnosti za okupljanje mnogo ograničenije u odnosu na neka prethodna vremena: sastanci i skupovi su zbog sigurnosnih razloga oduvijek bili održavani u tajnosti”,  Nuhiu. “Nakon što je 2004. godine otvoren [LGBTQ+] centar u Prizrenu, kvir osobe su se — uglavnom subotom — tamo okupljale u većem broju i zabavljale se uz muziku.”

Nuhiu za okupljanja u jedinim sigurnim prostorima u Prizrenu i Kosovskoj Mitrovici u razdoblju od 2004. do 2010. godine kaže ne samo da su bila od neposrednog značaja za LGBTQ+ osobe, već i da su pozitivno djelovala na razvoj kvir kulture, budući da su prve organizacije osnovane 2000-ih godina nastale upravo na tim skupovima. Kvir osobe su na događanjima takve vrste uživale dovoljnu količinu slobode i sigurnosti da se kreativno i umjetnički izraze.

Međutim, slična događanja održavana su i prije rata, “80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća”, kako izdvaja Arbër. Za to je saznao iz priča starijih generacija.

Potreba za izražavanjem kroz različite oblike umjetnosti nagnala je LGBTQ+ osobe da stvore vlastitu kulturu — kulturu koja se uprkos svim izazovima razvija i dan-danas. Modusi njihovog umjetničkog stvaralaštva obuhvataju muziku, kinematografiju, pozorište, dreg šouove, poeziju i prozu, razne izložbe i brojne druge vidove umjetnosti.

Sigurna utočišta

Februara 2010. godine, u centru Prištine otvoren je eksperimentalni bar Gegë, koji je otprilike tri godine bio sigurno mjesto za sve tipove i skupine ljudi. Vlasnica tog lokala bila je Oda Haliti, borkinja za ljudska prava.

“Nastojala sam da Gegë učinim mjestom za sve, a posebno za one koji se suočavaju s ugnjetavanjem”, objašnjava Haliti. “Organizovali smo različita događanja, poput džez-svirki, partija elekstronske muzike, večeri poezije i klasične muzike, kao i mnoge druge priredbe koje su za to vrijeme bile inovativne. U svakoj od naših aktivnosti učestvovale su i LGBTQ+ osobe.”

Između ostalog se sjeća i “Noći djevojaka”, također poznate pod nazivom “U rukama djevojaka”, događaja koji je imao za cilj da okupi djevojke i žene iz grada i simbolički ih oslobodi iz “zatvora” patrijarhalnog sistema kroz muziku prožetu feminističkim duhom i kratkotrajnu slobodu koju daje ples.

“Željela sam stvoriti prostor gdje žene neće biti samo pasivne potrošačice, već i učesnice Gegëa”, kaže Haliti te se prisjeća se kako su se kvir osobe počevši od te večeri osjećale slobodnijim u njenom baru.

Smješten na jednom ćošku u centru Prištine, Gegë je u tri godine koliko je postojao okupljao različite profile ljudi. Fotografija: Jetmir Idrizi.

“Sjećam se da su jedne večeri neki homofobi tražili da iz lokala izbacim prisutne gej parove, i to samo zato što su se ljubili i uživali u programu”, kaže bivša vlasnica Gegëa. “Takve stvari nikada nisam tolerisala, jer Gegë nije bio jednoobrazan lokal — naprotiv, bio je to kreativan i prije svega otvoren prostor koji je uvijek težio da društvu pošalje poruke slobode i jednakosti.”

Kaže i da se to pokazalo kroz programe, u kojima su se često pojavljivali kvir umjetnici/e. Inače, Haliti je svjetski poznata DJ-ica, a svojom muzikom već godinama zabavlja kvir osobe na raznim partijima.

DJ-ica svojim muzičkim stvaralaštvom pokušava odaslati različite poruke. “Nastojim da prethodno snimljeni vokali koje puštam u toku nastupa budu androgini — najveći užitak mi pruža činjenica da svojoj publici mogu ponuditi dovoljno slobode i komfora da bez ograničenja budu ono što jesu.”

“Kvir manifestacije su pokreti”

Razvoju kosovske kvir kulture svjedočio je i značajno doprinio Lendi Mustafa, borac za prava LGBTQ+ osoba. On se s radošću prisjeća manifestacija koje je u okviru “Sedmice različitosti” 2014. i 2015. godine organizovao Centar za emancipaciju društva (CED), čiji je cilj bio da se stvori siguran, tolerantan i otvoren prostor za LGTBQ+ zajednicu — i to kroz razvijanje svijesti građana/ki Kosova kao i kroz podršku aktivnostima namijenjenim toj zajednici.

Lendi je od tada organizovao niz kvir manifestacija koje su — prema njegovim riječima — služile u više svrha. “Kvir manifestacije nisu samo manifestacije, već ujedno pokreti, protesti i snažna očitovanja u sklopu kojih pripadnici/e kvir populacije iskaljuju bijes prouzrokovan ugnjetavanjem, ali i slave ljubav. Ti skupovi omogućavaju [kvir] zajednici da se oporavi od traume”, objašnjava Lendi.

Pored toga, Lendi je i član organizacijske ekipe jednog od najpoznatijih i najvećih dreg šouova u zemlji, “Priština gori”, čija je idejna tvorkinja DJ Matale. Zahvaljujući kvir događanjima koja se održavaju u okviru dreg šouova “Priština gori” — kako ističe Lendi — [LGBTQ+] zajednica je ujedinjenija i svi učesnici/e [tih događanja] osjećaju se kao da istinski i pripadaju toj kulturi.

“Kvir kultura, a prvenstveno dreg šouovi, predstavlja idealnu priliku da LGBTQ+ osobe iskoriste svoje najsnažnije oružje u borbi protiv neravnopravnosti”, kaže Lendi. “Naš položaj se prikazuje kroz ples i glumu. Sva diskriminacija i sva mržnja s kojima se godinama suočavamo izložene su i pretvorene u nešto historijsko, nešto veličanstveno.”

Izuzetno optimističan kada je riječ o budućem razvoju kvir kulture, Lendi se osvrće i na podršku — društvenu i finansijsku — potrebnu kvir umjetnicima/ama, a naročito dreg kraljicama. Izbliza je pratio organizaciju njihovih nastupa, stoga dobro zna da mnoge troškove pokrivaju uglavnom iz vlastitog džepa.

Diva, jedna od dreg kraljica koje su se predstavile na prvom javnom šouu održanom u okviru prve kosovske Sedmice ponosa 2017. godine, rado prepričava sve svoje nastupe, uključujući i one van države. “Kako je kultura LGBTQ+ osoba sve prisutnija u javnosti, pa tako i generalno sve vidljivija, smatram da smo na pravom putu ka revoluciji u našoj zemlji”, kaže Diva puna energije.

Miss Fenix je učestvovala u istom šouu, ali i u drugim programima, koje je priredila u saradnji s nekolicinom dreg kraljica iz Prištine i Tirane. Tugaljivo se prisjeća dreg šouova održavanih prije nekoliko godina, koji su — kako ističe — uslovili povećanje samopouzdanja kod kvir osoba, a posebno kvir umjetnika/ca.

“Prije nekih pet-šest godina bilo je čak i teže organizovati takve smotre: bilo je više predrasuda i negativnih komentara, a manje podrške”, kaže Miss Fenix, te dodaje kako su je volja i želja da pokaže vlastitu umjetnost učinili jačom kao umjetnicu, ali i kao osobu.

Naredna dreg kraljica, Victoria Owns, sa sjetnim suzama u očima prisjeća se svog prvog javnog nastupa, na priredbi koju je organizovao kolektiv Hyjneshat.

“Na noć nastupa sam prošetala od svoga stana do lokala Dit’ e Nat’, gdje je održan dreg šou — doživjela sam neopisiv osjećaj posmatrajući reakcije prolaznika/ca, ko god da su bili”, podvlači Victoria. “Uvijek ću se sjećati slobode koju sam imala tog dana, i na ulici i na sceni.”

Dreg šou na kojem je nastupila Victoria Owns nije jedini koji je organizovao kolektiv Hyjneshat. Poster DreqShowa: Hyjneshat.

Osnovan u junu 2020. godine, kolektiv Hyjnesha do sada je organizovao nekoliko javnih kvir događanja — od sedmičnih dreg šouova i prikazivanja najpoznatijeg dreg takmičenja na svijetu, RuPaulove Dreg trke, u lokalu Dit’ e Nat’ u Prištini, do prvog izdanja DreqShowa održanog u Termokissu, za Noć vještica.

Blend Bytyqi — jedan od osnivača kolektiva — izdvaja da je Hyjneshat osnovan iz potrebe za organizacijom većeg broja kvir događanja i aktivnosti. “Prepoznajući potrebu za njegovanjem kosovskoalbanske kvir kulture, cilj nam je da je kroz različita događanja predstavimo i drugima, pri čemu podcrtavamo važnost ove kulture u životu brojnih kvir osoba na Kosovu”, poručuje on.

“Mada još uvijek ne posjedujemo kulturne prostore posvećene isključivo kvir zajednici, kvir osobe se uspijevaju angažovati u svim oblastima koje su im prije bile zabranjene”, napominje Bytyqi. “Hyjneshat će nastaviti organizovati razne kvir aktivnosti, u nadi da će u kvir kulturi naše zemlje biti više takvih kolektiva.”

Mali koraci na putu ka otvaranju

U proteklih nekoliko godina, valovi razvoja kosovske kvir kulture utjecali su na lokalno pozorište. Jedna od teatarskih izvedbi koja obrađuje LGBTQ+ teme i koja je izazvala popriličan odjek u javnosti jeste “55 gej nijansi”. Scenario je napisao Jeton Neziraj, a predstavu režira Blerta Neziraj.

Autor scenarija se prisjeća nastanka ovog komada, a sve je krenulo od jednog novinskog članka.

“Kada su prije otprilike sedam godina kosovske novine na sva zvona prenijele da je ‘u jednom gradu na Kosovu gej par podnio prvi zahtjev za sklapanje istospolnog braka’, ovdašnja javnost je eksplodirala i na društvenim medijima je pokrenuta lavina komentara”, prisjeća se Neziraj. “Većina njih je — naravno — bila napisana homofobnim tonom, s tim da su pojedini čak i negirali postojanje homoseksualnih osoba na Kosovu.”

Iako autor kaže da istina o tom “zahtjevu za sklapanje braka” nikada nije ni izašla na vidjelo, o tom događaju je dugo razmišljao.

“Od tada sam pažljivije pratio pojedina događanja unutar LGBTQ+ zajednice, zbog toga što sam bio uvjeren da trebam napisati komad na tu temu”, objašnjava Neziraj. “Drama je zasnovana na stvarnim događanjima, ali ipak sadrži segmente vezane za LGBTQ+ populaciju koje sam izmjestio iz stvarnosti.”

Neziraj dodaje da LGBTQ+ osobe često podliježu stereotipima u dramskim tekstovima i da bivaju predstavljene kao da nisu s ove planete, kao da su izopćene iz društva. Zato ovaj autor poziva svoje kolege/ice da pišu što više komada s LGBTQ+ likovima i da što vjerodostojnije i autentičnije prikazuju njihove izazove u društvu, s obzirom na to da smatra kako se samo na taj način može povećati suosjećanje ljudi prema kvir populaciji.

Od uobičajenih dreg šouova do onog održanog za Noć vještica, kvir zajednica u posljednje vrijeme sve češće priređuje otvorene aktivnosti u Prištini. Fotografije: Besfort Syla (lijevo) i Ilda Ibrahimi (desno).

Umjetnički kolektiv HAVEIT također je doprinio razvoju kvir kulture kroz aktivističko djelovanje. Putem umjetničkih instalacija, osnivačice i članice ovog kolektiva — Alketa i Lola Sylaj te Hana i Vesa Qena — nastoje verbalizovati poruke namijenjene širem društvu.

U prvoj instalaciji ovog kolektiva postavljenoj 14. februara 2014. godine, nekoliko djevojaka se ljubilo u centru Prištine. Uz opis “Na takozvani ‘Dan ljubavi’ društvo i dalje odbacuje i zabranjuje istospolnu ljubav zbog ‘morala’”, fotografija HAVEIT-a se viralno proširila društvenim medijima, a reakcije medija i ostatka javnosti bile su podijeljene.

Dvije godine kasnije, 2016, kolektiv je u prostorijama javnih institucija i obrazovnih ustanova upriličio aktivnost “Duža pauza”. Tim povodom su promovisali istoimenu zbirku kvir pjesama albanskih autora/ica.

Što se tiče historijskog dokumentovanja kvir umjetnosti, Dylberizm je prva platforma na albanskom jeziku koja služi za informisanje i edukaciju o LGBTQ+ pitanjima. Platforma konkretno dokumentuje kvir kulturu novije povijesti Kosova.

Članovi/ice Dylberizma konstatuju da je kvir kultura sve donedavno bila u ilegali i da su je kvir osobe diskretno razvijale isključivo za kvir osobe.

“Nakon rata, a naročito po proglašenju nezavisnosti Kosova, kvir kultura se počela otvarati i sve je prisutnija u javnosti, što se ogleda u održavanju otvorenih manifestacija, kao i obrazovnih i kulturnih događanja”, poručuju aktivisti/ce iz Dylberizma. “Mnoge organizacije posvećene ljudskim pravima počinju organizovati kvir manifestacije, dok danas postoje i događanja koja [LGBTQ+] zajednica organizuje samostalno i u kojima kvir osobe i njihovi saveznici/e slobodno učestvuju.”

Takve otvorene aktivnosti, nestereotipne i empatične instalacije te pozorišne izvedbe koje obrađuju izazove LGBTQ+ osoba indikatori su postepenog napretka na putu koji je utrla sama kvir zajednica.

“Razvoj kvir kulture i povećanje broja LGBTQ+ šouova, nastupa i umjetnika/ca pospješno djeluje na emancipaciju naših društava”, zaključuje dramatičar Jeton Neziraj. “Društvo ne može postići slobodu i ravnopravnost ukoliko ne osigura slobodu i ravnopravnost za LGBTQ+ osobe.”K

Naslovna fotografija: Jetmir Idrizi.